U DHK gostovala Nela Stipančić Radonić iz Münchena
Novi roman Nele Stipančić Radonić "Slušaj ptice kako pjevaju" predstavljen je na tribini u DHK u srijedu, 16. listopada 2019. O ovom psihološki intrigantnom romanu govorili su dr. sc. Željka Lovrenčić i Branimir Romac, a prozne ulomke čitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić.
Nela Stipančič Radonić živi u Münchenu od 2013., a preseljenje je izazvalo u njoj interes za teme o iseljeništvu (aktivna je u iseljeničkim udrugama). Na tribini u DHK dobila je posebno priznanje kao hrvatska književnica u emigraciji, koje joj je dodijelila Nada Pritišanac Matulić, predsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa SAD-a. Nela Stipančić Radonić istaknuta je autorica nekoliko zbirki poezije i nekoliko romana, a i u posljednjem romanu "Slušaj kako ptice pjevaju" (Naklada Bošković, 2019.) pokazala je sklonost slojevitom psihološkom portretiranju likova koji su se našli ("zatekli") u spletu osobnih, društvenih i povijesnih okolnosti. Dr. sc. Željka Lovrenčić istaknula je kako autorica u romanu prožimlje aktualne probleme hrvatskog društva i privatnu obiteljsku priču, a i individualne drame propalih ljubavi i nada te je usporedila ovaj napet roman s uzbudljivom nogometnom utakmicom (naime, radnja romana događa se u vrijeme nogometnog prvenstva u Rusiji, a vatreni stvaraju iske nade u bolju budućnost apatične nacije). Branimir Romac također je dočarao priču o dvojici braće, njihovim različitim životima, isttičući važnost i samoga naslova knjige, koji aludira na prolaznost života, ali i na nadu i vječnost duha. Nela Stipančić Radonić ima već prepoznatljiv opus ("Grišnici i pravednici", "Kamena šuma", "Putovanje u Indiju" itd.). U romanu "Slušaj ptice kako pjevaju" dočarava živote "malih" ljudi u njihovim rodbinskim i prijateljskim vezama, u duhovno oronuloj sredini, pa se priča razvija u tjeskobnom ozračju, ali se gradi čitljivim i slikovitim rečenicama. Premda se radnja zbiva u Zagrebu, ovaj roman možemo doživjeti i kao općeljudski, jer autorica sjajno ulazi u misterije ljudskih života koji i jesu i nisu u našim rukama, koji nas uvijek nekamo odvode, ili unatrag ili naprijed, koji se prepliću s drugima i koji uvijek ostaju zagonetkom. Iako roman završava tragično, taj čudni život, koji je razdvajao ljude, na čudan način ih i spaja i stoga je roman i tjeskoban i empatičan. Autorica pripovijeda veoma tečno, preplićući sadašnjost i prošlost likova, pa će ova lijepa i mudra knjiga zasigurno biti zanimljiva i širem čitateljstvu.
(L.Ž.Š.)
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje