Organizatori tribine: DHK i Istarski ogranak DHK Pula. Gošća današnje tribine ugledna je spisateljica Božica Jelušić, dobitnica najvažnije hrvatske esejističke nagrade "Zvane Črnja" za najbolju knjigu ogleda, pod naslovom Kajogledi, vnebogledi (DHK, Podravsko-prigorski ogranak, Koprivnica, 2021., ur. Darko Pernjak). Nagrada joj je uručena u Puli, 22. listopada 2021., u Klubu hrvatskih književnika "Dr. sc. Ljubica Ivezić", a u sklopu 19. Pulskih dana eseja. S dobitnicom razgovara voditeljica Tribine Društva hrvatskih književnika Lada Žigo Španić. Tribinu snimio Marko Račan ("Artimi" video produkcija Pula).
Snimka tribine: youtu.be/epcPxWsP3VI
Božica Jelušić, ugledna pjesnikinja, prozaistica, esejistica, prevoditeljica, rođena je u Pitomači. Završila je studij hrvatskoga i engleskoga jezika. Bavila se različitim poslovima u području kulture i obrazovanja. Do umirovljenja je radila kao srednjoškolska profesorica u gimnaziji u Đurđevcu. Od 1969. godine javlja se u tisku, na radiju i televiziji. Također je i književna i likovna kritičarka. Piše na štokavskom i kajkavskom, izrazito njegujući zavičajnost u hrvatskoj književnosti. Prevodi s engleskoga i njemačkoga jezika. Autorica je sedamdesetak knjiga, zastupljena je u četrdesetak antologija na hrvatskom i stranim jezicima, te u školskoj lektiri za sve razrede osmogodišnjeg školovanja. Bavi se i ekologijom, društvenim i političkim radom, kako bi očuvala važnu hrvatsku, prvenstveno podravsku baštinu. Članica je Društva hrvatskih književnika od 1974. godine. Dobitnica je prestižnih nagrada i stipendija za književni rad. Nositeljica je Fulbrightove stipendije na University of Washington, Seattle.
Uz brojne pjesničke zbirke, knjige putopisa, eseja, a i romane, objavila je i niz vrijednih monografskih, polemičkih te publicističkih tekstova o najpoznatijim podravskim izvornim slikarima i kiparima. Živi i radi u Đurdevcu, te povremeno u Čepelovcu, na plemićkome imanju Barnagor.
U opusu Božice Jelušić jesu i brojne nagrade: Nagrada 7 sekretara SKOJ-a, za zbirku Riječ kao lijepo stablo, Nagrada „Fran Galović" za najbolje djelo zavičajne književnosti, 12 nagrada za kajkavsku poeziju na Recitalu „Dragutin Domajnić“, Zelina, 6 nagrada za najbolji hrvatski putopis, Nagrada Pasionske baštine za duhovnu poeziju, priznanje Poeta oliveatus na manifestaciji „Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani“, Nagrada „Zvonimir Golob" za pjesmu „Žeđ“, Zlatna povelja Matice hrvatske za roman Čišćenje globusa, Nagrada "Katarina Patačić" za zbirku pjesama na kajkavskom jeziku Ftič kesnokrič, Nagrada „Tin Ujević“ za knjigu pjesama Kotačev slavopoj, Nagrada „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja (Kajogledi, vnebogledi) itd.
Prosudbeno povjerenstvo (u sastavu: prof. dr. sc. Vinko Brešić, Božica Brkan i Lada Žigo Španić) jednoglasno je odlučilo da se Nagrada „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja dodijeli Božici Jelušić, za knjigu Kajogledi, vnebogledi (DHK, Podravsko-prigorski ogranak, 2021.), urednik Darko Pernjak.
O b r a z l o ž e n j e za Nagradu „Zvane Črnja“ Božici Jelušić
Eseji naše ugledne pjesnikinje Božice Jelušić (Pitomača, 1951) Kajogledi, vnebogledi tematski su određeni autoričinim trajnim zanimanjem za kajkavsku književnost, jezik i kulturu, a pisani su esejističko-poetskim stilom s dozom subverzivnosti prema jezičnom standardu s jedne i procesima opće globalizacije i unifikacije s druge strane.
Knjigu čini 45 eseja razvrstanih u tri cjeline.
Prva i najopsežnija cjelina sastavljena od 25 priloga Šara koja boje stvara posvećena je piscima, tj. njihovim pojedinim knjigama, opusima i životima – od onih koji su odavna zauzeli svoje mjesto u nacionalnoj književnosti poput Frana Galovića ili Dubravka Ivančana do onih koji to mjesto još traže upravo preko zavičajnog jezika, npr. Emilije Kovač, Mirne Weber, Sunčice Orešić, Davora Grgurića, Katarine Zadrije itd. U drugoj cjelini O slikama i prilikama 17 je priloga posvećenih zavičajnim slikarima, i to ne samo klasičnim imenima slavne hlebinske škole poput Ivana Večenaja ili Ivana Lackovića Croate, nego i manjim imenima poput Vladimira Bedekovića, Katice Blažok, Milana Generalića, Katarini Henc i drugih u čijim radovima, napose u zavičajnim motivima, naša autorica nalazi i ozbiljne slikarske domete. Ni ovdje naša esejistica ne skriva fascinaciju predmetom svoga pisanja, pa nerijetko eseje „dopunjava“ vlastitim pjesmama prigodnicama autorima ili njihovim motivima dajući na znanje da joj je pjesnikovanje primarna vokacija.
Treću cjelinu čine svega tri eseja koji pod zajedničkim naslovom Zavinuti spram zavičaja zaključuju knjigu na eminentno autobiografski, odnosno autoreferencijalni način. Prvi, Podravska abeceda, apoteoza je podravskom prostoru, njegovim krajolicima i kulturi onih kojima je taj prostor zavičaj. A zavičaj je „i prva kategorija domoljublja“, „zavičaju dugujemo sve što posjedujemo“, pa je „pitanje časti da taj dug i vratimo“, andrićevski poantira naša autorica izvodeći pritom od međunaslova „akrostih“ PODRAVINA.
Već prvom rečenicom predzadnjeg eseja Zavičaj s pogledom na svijet Božica Jelušić svrstava se u „kategoriju književnika zavičajnika“ u prvome redu zbog jezika koji je „most prema drugoj, paralelno stvarnosti“, tj. književnosti, dodajući kako je dvije trećine njezini pjesama izravno inspirirano zavičajnim prostorom te da odražavaju njezin mikrokozmos. Pozivajući se na Veselka Tenžeru, završnim svojim esejom („sažetkom“), ona sve zavičaje naziva „našim malim Atlantidama“ u čijoj rekonstrukciji sudjeluje naš jezik kao čuvar od zaborava toga „potonulog svijeta“. Pa iako joj je život nudio mnoga „zamjenska gnijezda“, Podravina je bila nezamjenjiva, jer joj je samo ona davala smisao, karakter i identitet.
Ovime naša autorica kao da potvrđuje tezu da je svaki prostor nečiji i da sve na svijetu ima i počinje zavičajem.
Poruka je to ove impresivne knjige autorice koja ove godine slavi 70. rođendan i 50. obljetnicu rada.
Iskrene joj čestitke na jubilejima i na ovogodišnjoj Nagradi „Zvane Črnja“!
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje