Tribina DHK: Andrea Grgić

Društvo hrvatskih književnika Tribine DHK Tribina DHK: Andrea Grgić

Tribine DHK

10Velj

Tribina DHK: Andrea Grgić

Voditeljica Lada Žigo Španić razgovara s Andreom Grgić o njezinoj duhovitoj knjizi priča "Gospođa" (Factum, Beograd i Bookara, Zagreb, 2020.), o pisanju književnih tekstova na društvenim mrežama, o položaju žene u današnjem društvu i o drugim temama. Tekstove čita Dunja Sepčić.

Andrea Grgić diplomirala je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevođenjem s francuskog jezika bavi se od 2000. godine (Mongolski vuk (Homeric), Mesar (Alina Reyes), Zimovanje (Emanuel Carrere), libreto opere Dijete i čarolije (Maurice Ravel/Colette), dramski tekst Osam žena (Robert Thomas), Promatrah Sotonu (Rene Girard), Serafita (Balzac), U društvu sablasti (Lydie Salvayre) itd. Radi u Kulturno informativnom centru u Zagrebu. Piše kratke priče i pjesme, a nedavno joj je izašla prva zbirka priča Gospođa, prema istoimenom blogu na Facebooku.

O knjizi Gospođa:

Ova je knjiga patchwork anegdota koje se događaju jednoj, po svemu prosječnoj, službenici u stalnom maštanju o idealnoj ljubavi. Stvarnost je, dakako, čemerna, ali njene ružičaste naočale kroz koje ona baca pogled na tu stvarnost, donose joj neočekivanu sreću, često u obliku odlaska izvjesne „savršene“ gospode iz njenog života. Tu je, dakako, i Šef, klasična bahata raspojasana budala, univerzalni lik naših prostora. Galantan je isključivo kad su savjeti u pitanju, a kroz njegova usta progovara blatna provincija naše stvarnosti. Gospođine su naočale, ružičaste, ispolirane self-help literaturom i savjetima mudrih prijateljica, dubokih poput planinskog potoka, zapravo nevjerojatno oružje. Zahvaljujući njima, Gospođa redovito uspije interpretirati stvarnost kao cvjetnu livadu po kojoj skakuću zečići i maleno lane, gotovo da čujete cvrkut ptičica. Naravno, dok čitate, slutite da se iza sve te ružičastosti i ljupkosti valja tsunami sarkazma i satire.
Zbog ovog potonjeg, objave na Facebooku, kojima se godinama gradila ova knjiga i jesu popularne. S druge strane ekrana su osobe koje nemaju čarobne naočale. (…) Objava ove knjige je, naime, nepotizam najvišeg stupnja: riječ je o jednoj od mojih najdražih prijateljica, Andrei Grgić, kraljici sarkazma, ironije i teatra apsurda. Tko joj je god pokušao gurnuti ružičaste naočale na nos, dobio je po svom vlastitom nosu.
Posebna mi je čast što sam uporno vrištala godinama da krene pisati. Još posebnija mi je čast da sada uređujem ovo remek djelo za tisak. (…) Stiglo je doba u kojem žene više ne skrivaju da su duhovite. Bilo je i vrijeme.

Čitate na vlastitu odgovornost.

Ne poklanjajte šefovima u poduzeću. Ni kenjavim muškarcima uvjerenim u vlastitu neodoljivost. Zapravo, poklonite im. Ionako niti će pročitati, niti će uhvatiti nit. Dat će ženi. Neće propasti.

Martina Petrinjak, urednca

Tribinu pogedajte na: youtu.be/X4xG52hpGl4