Tribina DHK: Biserka Goleš Glasnović

Društvo hrvatskih književnika Tribine DHK Tribina DHK: Biserka Goleš Glasnović

Tribine DHK

19Velj

Tribina DHK: Biserka Goleš Glasnović

Tekstove čitaju Dunja Sepčić i Joško Ševo.

Snimka tribine: youtube.com/watch?v=vW9J7Pvb1mQ

Biserka Goleš Glasnović profesorica je hrvatskog jezika, književnica i kritičarka. Rođena je u Novom Mestu, a odrasla Zagrebu, gdje živi i stvara. Objavila je četiri zbirke pjesama: Priĕtelnice moe (2000.), Sasvim blizu (2004.), Može i bez naslova (2008.) i Tihe koja se ne dvoumi (2016.), slikovnicu Ružna Toja (2009.) te knjigu putopisa Pun ruksak oblutaka (2015). U knjizi Lusteri i knjige (2017.) skupljene su kritike i eseji o književnosti (hrvatskoj i poljskoj) te slikarstvu, u podnaslovu označeni kao osvjetljenja i osvrti. Objavljuje u recentnim časopisima za književnost i kulturu, a pjesme su joj uvrštene u zbornike i u antologije hrvatskog i inozemnog pjesništva.
Priče i putopisi emitirani su na Trećem programu Hrvatskog radija kao i mnogi osvrti o djelima suvremenih hrvatskih književnika.
U esejistici je, uz književne teme (s naglaskom na poeziju), posvećena i likovnosti (piše i likovnu kritiku), fotografiji i povijesnim temama. Uredila i nekoliko zbornika, monografija te priredila izbor iz stvaralaštva hrvatskog književnika Veljka Vučetića (u suradnji s književnikom Hrvojem Čulićem) Veljko Vučetić: pjesnik i mistik. Dobitnica je Nagrade Mate Raos za kratku priču Tempus fugit (2011.), Nagrade Kaštelanske štorije za esej Trpimirov vrt (2020.), a u razdoblju od 2014. do 2018. nagrađivana je višestruko Nagradom Kajkavskog spravišča i Nagradama Stjepan Kranjčić (tri godine uzastopce).

O knjizi Karpatski listići

Pjesnikinja Biserka Goleš Glasnović s razlogom je i pokrićem ušla u područje bilježenja doživljaja i dojmova vezanih uz boravke na raznim stranama svijeta, ali i uz posjete nama bližim gradovima i pokrajinama. U putopisnom žanru već je objavila knjigu vrlo zanimljivih zapisa s obilaska tako različitih sredina kao što su Kosovo (s posebnim osvrtom na janjevačke katolike Hrvate) i Sri Lanke, ali i niza drugih zemalja i regija, a sad se javlja s vrlo motiviranim putositnicama nastalima za posjeta Ukrajini, Mađarskoj, Estoniji, Češkoj, Švedskoj i nekim manjim hrvatskim mjestima, naslovivši cjelinu Karpatski listići.
Knjiga je podijeljena u tri ciklusa, od kojih prvi ima naslov kao i čitava knjiga, a odnosi se na ukrajinske pute. Uz taj naslovni tekst tu su još tri toponimski određene prozne zabilješke: Hlibivka, Putovati u Lavov i vratiti se iz Lviva te Stiljsko. I količinom i značenjem ukrajinska je dionica Biserkina putopisanja posebno izrazita i emotivno najprisnija. Susrećući se s ljudima, upoznavajući nove suputnike, ona evidentno osjeća uvećanu bliskost po nizu veza iz zajedničke povijesti (i etnologije), ali i po jeziku (semantičkim odgonetavanjima) u čemu se očituje njezin poetski senzibilitet i sklonost verbalnoj imaginaciji. Posjet groblju hrvatskih vojnika iz Prvoga svjetskog rata u Galiciji naročito je dirljiv i izaziva nužne asocijacije s Krležinim pripovijetkama iz Hrvatskog boga Marsa. Uostalom, autorica ovih putopisa redovito putuje s knjigama, a ako ih i nema pri sebi obvezno druguje s književnicima i poetskim referencama i aluzijama, čime svojem pisanju daje i notu erudicije (uz neophodnu mjeru emotivne participacije). Dolazak u Lavov nudi joj susret s izrazito višenacionalnom i multikonfesionalnom sredinom, čemu posvećuje doličnu pažnju, ali joj jača i svijest o ukrajinskom karakteru mjesta i govora, pa prihvativši ikavicu, iz grada se vraća kao iz Lviva.
S obzirom da je putovanje u Češku vezano uz hodočašće Šenoinim korijenima, ne čude jači domoljubni akcenti. Ciklus Človečec i katedrala osim toga naslovnog, poetski intoniranog teksta, zauzimaju još parcele Junaci i medenjaci (na mađarske teme, opet s neizbježnim hrvatsko-mađarskim preplitanjima) i Krajolici s bobicama (na švedsko-estonske staze i literaturne i slikarske putokaze). Treći ciklus naslovljen Više od krovova započinje tekstom istoga naslova posvećenom Krapini, s izrazitim gastronomskim referencama, zatim se nastavlja svojevrsnim suvremenim istarskim putima, to jest zapisima nastalima u povodu književnih susreta u Badavci, koji pak nose naslov Rote i zavezi. A putopisi Raskrižje misli i dodira, Grad na Petrinjčici te Brest Pokupski bave se Križevcima, Petrinjom i Brestom Pokupskim otkrivajući zapretane vrijednosti duboke tradicije važnoga pokrajinskog središta te znakove vremena i prostora.
Očigledno je da u svoje putopise Biserka Goleš Glasnović ulaže pravu lirsku osjetljivost i humanističku otvorenost, želju da prepozna i otkrije nove vrijednosti. Pri tom joj je više nego dobrodošla popudbina istančane kulture i afiniteta po srodnosti, tako da nam uspijeva afektivno približiti postaje svojega zauzetog flaniranja i neposustalog romarenja – u ovoj knjizi naročito toplo primljenu i srdačno prihvaćenu ukrajinsku česticu.