DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.20Lis
Tribina DHK: Davor Šalat – hrvatska poezija pod povećalom
Voditeljica Lada Žigo Španić razgovara s autorom o njegovoj novoj, opsežnoj knjizi Povećalo za poeziju (Matica hrvatska, Zagreb, 2021), koja obuhvaća brojne eseje o pjesnicima i knjigama i daje široku panoramu poetskih stilova, od krugovaša do danas. Šalatovi eseji obuhvaćaju znanstveni i esejistički pristup (npr. od tipologizacije, periodizacije, versifikacije do metafizike). Autor mnoge pjesnike tumači i iz drugačije perspektive, pa je ova knjiga znatan doprinos istraživanju hrvatske poezije.
Snimka tribine: www.youtube.com/watch?v=08AxyJ-NYzY
Davor Šalat rođen je u Dubrovniku, a cijeli je život proveo u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao komparativnu književnost te španjolski jezik i književnost. Doktorirao je s temom Hrvatske pjesničke prakse 2000. – 2010. Radi kao novinar i urednik na Hrvatskom radiju – Radio Sljeme. Objavio je šest zbirki pjesama: Unutarnji dodir (1992), Sanjarije krhkog sunca (1999), Košulja tišine (2002), Uspavanka pod pepelom (2005), zajedno s Lanom Derkač Murmullo sobre el asfalto (Meksiko, 2008) i Tumačenje zime (2009) i Zvijezde, davna lica spašenih (2019). Objavio je i pet knjiga eseja i kritika, uglavnom o suvremenim hrvatskim pjesnicima: Odgođena šutnja (2007), Posrtanje za alibijem (2011), U tigrovoj kući (2012), Zrcalni ogled (2014) i Skeniranje vjetra (2016). Godine 1991. dobio je nagradu „Goran“ za mlade pjesnike u okviru pjesničke manifestacije „Goranovo proljeće“. Nagrađen je za poeziju i esej na „Susretima hrvatskog duhovnog književnog stvaralaštva Stjepan Kranjčić“u Križevcima. Godine 2015. za knjigu Zrcalni ogled dobio je „Nagradu Julije Benešić“ u Đakovu za najbolju zbirku kritika, a 2019. „Nagradu Zvonko Milković“ za intimističku poeziju u Varaždinu za zbirku pjesama Zvijezde, davna lica spašenih.
Šalat je preveo i objavio zbirku pjesama španjolskog nobelovca Juana Ramóna Jiméneza Vječnosti (2001) te cikluse pjesama Víctora Rodrígueza Núñeza, Manuela Altolaguirrea i Francisca Domenea. Priredio je izbore iz poezija Željka Sabola, Ante Stamaća, Branimira Bošnjaka, Gojka Sušca, Dubravka Škurle, Zvonimira Goloba i Ernesta Fišera, kao i panorame suvremenog hrvatskog pjesništva na engleskom i njemačkom jeziku (zajedno s Borisom Perićem), te suuredio antologiju Međunarodnog pjesničkog festivala u Zagrebu Kairos u Zagrebu / Kairos in Zagreb (2006). Bio je i suvoditelj spomenutog festivala u organizaciji Društva hrvatskih književnika. Sudjelovao je na više hrvatskih i međunarodnih pjesničkih susreta i festivala te književno-znanstvenih skupova (Litva, Slovenija, Albanija, Makedonija, Meksiko, Indija, Maroko).
Objavljivao je poeziju, književnu kritiku i esejistiku u mnogim domaćim i inozemnim književnim časopisima, a tekstovi su mu prevođeni na desetak jezika. Zastupan je u više antologija i panorama suvremene hrvatske poezije. Sudjelovao je, izborom i leksikografskim jedinicama, u izradi Leksikona hrvatske književnosti ‒ Djela. Glavni je urednik časopisa za međunarodnu književnu suradnju „Most / The Bridge“ i član uredništva časopisa „Kolo“.
***
Autorov uvod u knjigu Povećalo za poeziju
Doživljavanje i tumačenje poezije neiscrpno je, a tako je i s opusom svakog kvalitetnijeg pjesnika. Stvari postaju još složenije kad se pjesnici i njihova poezija počnu gledati u širem kontekstu nacionalne književnosti i poetske scene koju su dijelili s drugim pjesnicima, kao i sveopće semiotičke mreže unutar koje na neki način svi poetski, a i drugovrsni tekstovi komuniciraju jedni s drugima. Ta komunikacija često nije samo izvanjska, nego je i unutartekstualna, odnosno svaki novi tekst implicitno ili eksplicitno uključuje one dotadašnje pa čak i ispituje mogućnosti nastanka onih budućih. Zato je i istraživanje opusa (post)modernih i suvremenih hrvatskih pjesnika – čime se ova knjiga uglavnom bavi – zapravo posao koji se svojim napredovanjem i uočavanjem potankosti sve više udaljava od neke cjelovite slike suvremenoga hrvatskoga pjesništva kao jednog od mogućih ciljeva analiza i sinteza. No, takva je djelatnost zbog toga u najvećoj mjeri udaljena od shematičnosti, odnosno mentalne uhodanosti, jer svaki novi pjesnik i nova pjesma traže i neki novi način shvaćanja i tumačenja. Ova knjiga bavi se, u prvome redu, i širinom i dubinom opusa pojedinih hrvatskih pjesnika pa i njihovih međusobnih odnosa, kao i teorijskim djelima o njima, a u knjigu je uvršteno i nekoliko nekrologa kao svojevrsnih biografsko-književnih portreta nekih autora. U dijakronijskome zahvatu, riječ je o hrvatskim pjesnicima (uza samo nekoliko iznimki) od krugovaškoga naraštaja do danas. Neki su tekstovi esejistički, problematski i monografski te posvećeni jednom autoru i njegovu opusu, a neki se književnokritički bave konkretnom zbirkom pjesama. Uglavnom, kako to i pristoji poeziji i njezinoj interpretaciji, u ovim se esejima s književnokritičkim i književnoznanstvenim elementima neprestance nastoji povezivati konkretno, pojedinačno i detaljističko s općim i integralnim pa se tekstovi u ovoj knjizi bave svim razinama pjesama i opusa kojima pripadaju – od fonetske do svjetonazorske i intertekstualne.
*Foto: Lana Derkač
popis članova