O vječnoj vezi književnosti i hrane voditeljica tribine DHK Lada Žigo Španić razgovara s književnicom, novinarkom te osnivačicom i urednicom internetskog magazina "Oblizeki" Božicom Brkan. Izbor iz djela čita dramski umjetnik Joško Ševo.
"Nekej fino. Nekej kej baš i ne moraš imeti, bez čega buš preživel, ali je tak lepo ak ga imaš. Nešto što je gotovo bolje ako za njim žudiš, nego ako ga imaš, ako ga imaš svaki dan. Rijetki si ga mogu priuštiti i kad nije basnoslovno skupi kavijar, jastog, idealno poželjno ostarjeli cognac, predikatno vino rijetkog i dobroga godišta. Oblizek je i jezična poslastica, okusna onomatopeja. Koja meni priziva moje kolače od moslavačkoga blata, moje djetinje madeleine – uistinu čak i božićne šape od masti, griza i možda, ali nije presudno, oraha – poslastice koja značenjski tako odskaču kao prezrela sočna malina (s ‘poljskim’ naglaskom, drugim otraga) od još zelene, poslije crvene ili žute okrugle šljive, kao šunka koju je na tavanu pod rogom jedva obišao prvi topli dim, od krumpera z table, kao pohani picek mejmešnak, od ostataka sirova lijevanog tijesta za kolače" (Božica Brkan, “Oblizeki – Moslavina za stolom").