Marina Šur Puhlovski rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu. U mladosti se bavila novinarstvom, neko vrijeme književnom kritikom, a potom se uglavnom posvetila spisateljskom radu. Piše romane, priče, putopise, pjesme, eseje, dnevničku prozu td. Kontinuirano je od 1976. objavljivala priče a od 1991. romane i putopise po svim domaćim časopisima i novinama. Autorica je dvadesetak knjiga, dobitnica je nekoliko nagrada za kratke priče ("Večernji list", Književni krug Karlovac, nagrade u BiH).
Za Književnost me iznevjerila (2015.) u izdanju Alfe, dobila je nagradu „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja te godine. Za Divljakušu je dobila V.B.Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman.
Roman Zbogom, djevojčice sjajan je životni i psihološki roman pisan u prvom licu, u kojemu glavna junakinja opisuje svoje djetinjstvo i mladost u Zagrebu 60-tih godina prošloga stoljeća, u obitelji u kojoj je majka predana radnica, otac alkoholičar, i u kojoj su zaključane neke tajne, što mladu osobu traumatizira i potiče je na kreiranje vlastita svijeta, posve drugačijeg od tmurne stvarnosti. Marina Šur Puhlovski majstorski širi lepezu različitih likova (roditelja, strica, strine, nećakinje, bake, vršnjakinja u školi, opskurnih ljudi iz krčme, radnika u tvornici), a priču plete zanimljivo, bez ikakva praznog hoda, uvlačeći čitatelja u vrijeme, prostor i psihe ljudi, koje se prepliću i stvaraju nerazmrsivo klupko, što hoće reći da smo svi u životu uvjetovana bića, da nam je sudbina zadana, ali da ju možemo snagom volje promijeniti. Tako glavna junakinja gradi svijet knjiga, snova, imaginacije, jer se u međuljudskim odnosima u školi ne snalazi, s obzirom da je duhovno zrelija od svojih vršnjakinja, a ima i kompleksnu osobnost koju i sama nastoji razumjeti.
Jedan od psihološki najintrigantnijih dijelova u ovom uzbudljivom romanu, sa svim silnicama života, jest seksualno odrastanje djevojčice u vremenu „tabu“ tema, kada su erotika i majčinstvo bili dva različita pojma, kada su se djevojčice skrovito igrale „doktora i pacijenata“ i budile svoje prve žudnje. No, glavna junakinja zatvara se u svoj hermetički svije maštarija, u sobi svojih roditelja, te kuša „zabranjeno voće“ uz pomoć raspaljene mašte, s nasladom i stidom, s dubokim strahom i osjećajem krivnje, zamišljajući da je to tijelo koje uživa tuđe i nastojeći tako, na bolan način, izići iz vlastite kože. Tu se događa velika, neugodna preobrazba u duši mlade žene, jer bježi od svoga tijela koje istodobno dodiruje, i tako u sebi suprotstavlja dva vlastita svijeta – privlačni i odbojni, stvarni i mogući, što joj, naravno, stvara velike prepreke u odrastanju (npr. strah od prve ljubavi), pa teško hoda do horizonata svoje slobode.
Roman Zbogom, djevojčice zorno opisuje obitelji u kvartu, sporedne ljude, ambijente (zagrebačke i brijunske), tmurni zimski Zagreb, političku i socijalnu sredinu, odnosno radničku klasu kao „živo groblje“, odnosno, autorica stvara živopisan tekst koji katkada doživljavamo kao da gledamo film. Marina Šur Puhlovski oko svega stvara sjajno pletivo, jedno nadovezuje na drugo, izvrsnim, čitljivim, a lucidnim rečenicama stvara nam od priče i lijepu razglednicu i duboke psihograme ljudi koje junakinju okružuju. Likovi su toliko zorno prikazani da imamo osjećaj kako smo ih u životu sreli. A priča, između redova, rastvara sav život s brojnim pitanjima – zašto smo u životu ovisni o drugima, postoji li uopće sloboda, trebamo li zadani svijet prihvatiti stoički ili mu zaprkositi, je li bijeg u vlastiti svijet slabost ili hrabrost itd. Roman Zbogom, djevojčice zapravo je knjiga života u kojoj svaka suptilna osoba može pronaći ogledalo sebe same.
Poveznica na video tribine: www.youtube.com/watch?v=X7YH6ChFvWs&t=40s
Lada Žigo Španić
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje