DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.28Tra
Tribina DHK: Mirko Ćurić
Na današnjoj tribini voditeljica Lada Žigo Španić razgovara s Mirkom Ćurićem o njegovoj novoj knjizi priča "Vrijeme snova - Sedam priča i osam crtica o ljudima, snovima i donkihotizmu" (Đakovački kulturni krug, 2021.).
Ove zanimljive, dokumentarne (mjestimično literarne) priče govore o našim poznatim ili zaboravljenim umjetnicima, a najviše je onih vezanih uz Đakovo (koji su boravili u tom gradu na poziv velikoga mecene Strossmayera i koji su doživjeli čudne, uglavnom nesretne sudbine). Saznat ćemo zašto je grob velikog kipara đakovačke katedrale Vatroslava Doneganija, sagrađen u gipsu, a ne u kamenu, ostao zapušten na đakovačkom groblju, zašto se slikar Vlaho Bukovac (koji je boravio u Đakovu) našao razapet između Strossmayera i vlade Hedervaryja te neslavan otišao iz Hrvatske, što je privuklo suvremenog švedskog pisca Görana Rosenberga da dođe u Đakovo proučiti život Markusa Ehrenpreisa, đakovačkog rabina koji je bio aktivan između 1896. i 1900. itd. Saznat ćemo u jednoj priči kako se Strossmayer zalagao da se Marija Jurić Zagorka zaposli u Obzoru i da prestane biti „ženski“ novinarski skandal i koliko je utjecao na njezinu ne samo novinarsku, nego i književnu karijeru. Knjiga donosi i druge zanimljive priče (u drugom dijelu i kraće zapise), uglavnom prožete sjetom zbog povijesne i kulturne nepravde koju su pojedini umjetnici doživjeli na ovim prostorima, a na kojima su se uvijek borili „ovi“ i „oni“, potirući umjetničku slobodu i individualnost.
Snimka tribine: http://youtu.be/a7xpJ3CyHzE
Na ovom linku: https://youtu.be/qXUdM-8xopU možete čuti dramsku umjetnicu Dunju Sepčić koja čita dio zanimljive priče Mirka Ćurića "Gorki snovi Marije Jurić Zagorek", a koja je objavljena u knjizi "Vrijeme snova".
***
MIRKO ĆURIĆ je rođen u Đakovu, profesor je hrvatskog jezika i književnosti. Zaposlen je kao ravnatelj Srednje strukovne škole Antuna Horvata u Đakovu. Objavio je pet romana, tri zbirke pjesama, dvije knjige književnih kritika i dvije knjige eseja, dvadeset dvije slikovnice, od kojih je deset prevedeno na engleski i mađarski jezik. Napisao je šesnaest dramskih igara izvedenih na Đakovačkim vezovima. Objavio je zbirke priča: Odlazak sa sretnih ulica (2003.) Braća u poniženju (2012.) Kolbova lista (2015.) i Smrt Petera Esterházya (2016). Napisao je ili priredio niz monografija o umjetničkim vrijednostima đakovačke katedrale i biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Pokretač je nekoliko književnih manifestacija, nagrada i književnih festivala. Predsjednik je Društva hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i dopredsjednik Društva hrvatskih književnika te član Slavenske akademije za književnost i umjetnost sa sjedištem u Varni.
Priredio je i uredio više od stotinu knjiga. Sudjelovao je na više desetaka stručnih i stručno-znanstvenih skupova u Hrvatskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, a radove je objavljivao u zbornicima i časopisima. Tekstovi su mu prevedeni na mađarski, engleski, poljski, bugarski i makedonski jezik. Uvršten je u domaće i strane antologije.
Za svoj književni rad dobio je Povelju Julija Benešića 2001., za knjigu Strategije sjećanja i zaborava, Nagradu Grada Đakova za doprinos kulturnom i prosvjetnom životu 2009., Nagradu Frana Galovića za kratku priču za priču Ulica, sokak, lipe, 2010. te Nagradu Duhovno hrašće 2011., za pjesničku zbirku Nedovršena slika sudnjega dana. Dobitnik je godišnje Nagrade za kulturu Osječko-baranjske županije 2015., za knjigu Što je naše od starine.
O knjizi Mirka Ćurića Vrijeme snova:
Ljerka Car Matutinović
Stav kao utočište ljudske osobnosti
(…) Mirko Ćurić, angažirani publicist, pjesnik i pripovjedač, u svojim knjigama Braća u poniženju (2012.) i Smrt Petera Esterhazya: šest priča o smrti ( 2016.), promiče i danas aktualne paradokse i suprotnosti. Autentičnost argumentiranih zapisa i transparentnost kazivanja povezuje te knjige u kontrapunkt memoarskih prisjećanja u kojima je pitanje unutarnje ravnoteže, pitanje ljudskosti. Jednostavnost kazivanja bez nametljivih isticanja u stilu condicio sine qua non, osvjetljava fenomen ravnoteže.
Toj poetici sugestivnih vizura i nespokojnih, sudbonosnih vokacija, pridružuje se nova knjiga Ćurićeve memoarske proze pod sugestivnim naslovom: Vrijeme snova, sedam priča i osam crtica o ljudima, snovima i donkihotizmu. Priče su to osunčanog neba u Đakovu, svetkovina poznatih mirisa koji sjećaju na rodni kraj i u tom središtu svijeta koncentrirane su povijesne reminiscencije obogaćene autorovom bliskom komunikacijom, koja je smireno domoljubna i ne previše glasna. Uostalom, i sami naslovi priča i crtica govore o toj diskretnoj naraciji u kojoj se uznosito glorificira čuvena katedrala i autorova težnja da se grad Đakovo uzdigne na pijedestal europskih mjerila.
Knjiga Vrijeme snova sastoji se od dva znakovita ciklusa. U prvom ciklusu, istoimenom s cijelom zbirkom, sedam je priča: Orden, Zaobići svoju zvijezdu u Lukovišću, Kiparov nadgrobni spomenik, San Ludovica Seitza, Bukovčev san, Gorki snovi Marije Jurić Zagorke i Vrijeme snova.
Drugi ciklus pod naslovom Donkihotizam donosi nesvakodnevni dinamizam i neposrednost kazivanja u crticama: San o crnim očima u jednom kibucu, Zatvori oči dok te ljubim, Donkihotizam, U Makondu, Šang, Ceng, Jang i grupa Samuraji,Maturalna večer i Portret majke na zidu staračkog doma.
(…) Ovo je knjiga o snovima, o vremenu snova koji su i neočekivani i tankoćutni, svjetlosni i gusti, teški i odbojni. Riječju: dramatski imaginativni, ali su usprkos tome - snovi, kojih se ljudska jedinka ne želi odreći. Sumnje i nedoumice rastu u prihvaćanju snova i nisu samo predah u vječitom nemiru homo sapiensa, već te kontemplacije o snovima znače i stav. A to usprkos svemu treba smatrati vrlinom. Stav kao utočište ljudske osobnosti. Snovi su umijeće kontemplacije, samo ih treba znati osmisliti. (…)
Vlasta Markasović
Vrijeme snova Mirka Ćurića
Autor zbirke priča i crtica Mirko Ćurić već se nekoliko puta okušavao u ovim formama, iako se afirmirao i pišući najdužu proznu formu - roman. Stoga, pitanje je što ga privlači ovim kratkim, jezgrovitim književnim oblicima? Odgovor bi mogao biti upravo u kratkoći teksta kao provokativnom i zahtjevnom modusu, kao oblicima koji zahtijevaju stvaralačku organiziranost i disciplinu jer ne ostavljaju prostora digresijama i epizodama i uvjetuju konciznu i efektnu poantu. (…)
Zbirka nosi naslov Vrijeme snova i već tim naslovom potiče asocijativne dekodere u recipijenta. Vrijeme snova je polisemantičan naslov, već i stoga što se može shvatiti alegorijski kao nedohvatnost i neostvarenost ideala i nagnuća, ali i kao poniranje u oniričku prirodu bitka, u snovitost, koja se suprotstavlja logici, u snovitost koja se zbiva u irealnom vremenu, u fantazmagoričnoj logici snova. (…)
Prikazujući opće, društvene prilike, bilo ekonomske, političke, vjerske, umjetničke, autor je risao likove, koji su bili vezani uz njega samoga ili uz njegov zavičaj, tj. Đakovo i đakovački kraj. Umješno je uspio prikazati svoj zavičaj, odnosno Đakovo kao mjesto u kojem su nastajale vrhunske umjetnine i kroz kojega su prolazile ili ostajale vrlo zanimljive povijesne osobe. Tako je autor pokazao da i mala mjesta, unatoč etiketi provincijalizma i provincije kao prostora u kojemu je sve učmalo i nema velikih ostvaraja, mogu biti upravo suprotnoga predznaka ako provincijalizam nije u ljudima. (…)
Tribinu - Susreti u DHK financira: Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
popis članova