S autoricom razgovara Lada Žigo Španić, a tekst čita Dunja Sepčić.
Snimka tribine: www.youtube.com/watch?v=4nXyCLiNQmI
Olja Knežević rođena je u Podgorici, maturirala je u Kaliforniji, u Beogradu je diplomirala Engleski jezik i književnost. U Londonu je magistrirala kreativno pisanje. Sada živi u Zagrebu. Na Birkbeck College-u, gdje je 2008. završila MA Creative Writing, nagrađena je posebnom nagradom „Overall Prize“ za najbolju disertaciju, kasnije objavljenu kao priča In Seka’s Country u britanskom književnom časopisu MIR. Objavila je romane Milena & druge društvene reforme, Katarina velika i mala (Nagrada V.B.Z.-a za roman godine, 2019.), Gospođa Black, knjigu priča Londonske priče juga itd. Njezine kratke priče uvrštene su u antologiju FREEDOM, Anthology of short stories on human rights, Amnesty International itd. Olja Knežević objavila je osamdesetak kolumni/priča i intervjua u magazinu Art, na stranici „Iz Londona, s ljubavlju“.
***
O knjizi Gospođa Black
Kad se rodiš u maloj balkanskoj državi, namjesto srebrne žličice dobiješ gensko naslijeđe, recimo, kako ga je opisao Jens Bjorneboe u Povijesti bestijalnosti, oš-neš. Oštete te i prije nego što stasaš da uzmogneš, ne braniti se, nego nositi se s tim.
Neke od onih šugavih balkanskih ratnih godina, mlada Crnogorka u nevolji pobjegne iz zloglasnog kraja i, sretnim spletom okolnosti i svojih poželjnih osobina, nastani se u središtu Londona. Njezin otmjeni, šarmantni, uglađeni, znatno stariji i, tja, bogati muž, gospodin Black, divan je, sve dok nije… Imaju i tinejdžericu u pobuni, ponajviše protiv majke.
A ta mati, na pragu četrdesete, ulazi u rat s demonima iz vlastite prošlosti, s ponovnim pisanjem svoje „povijesti bestijalnosti”. Doduše, treba joj i strasti, uzbuđenja, pustolovina – pa što je snila… Malo se „muvala” s londonskom umjetničkom zvijezdom, malo sa zemljakom, romantičnim grubijanom meka srca (sic!) koji se bavi sumnjivo tajanstvenim poslom. Ispalo je da nije naučila poslovice predaka, kao npr.: tko s djecom liježe… tko s vragom tikve sadi...
I šta će tad gđa Black: „Nemaš muda ni za sreću ni za nesreću. Ni za siromaštvo, ni bogatstvo. Sada si ‘nešto između’, ono najgore. To te sad ždere jer godine prolaze i nećeš još dugo biti tako slatka, izgubit ćeš i tu osobinu. Biti slatka. Kakva glupost. Moraš odlučiti: što i gdje biti nakon slatkoće?”
U postojbinu… Iz grumena jeda, zažmi kaplju meda.
Jadranka Pintarić, urednica