Književnik i slikar Vladimir Halovanić gost je današnje tribine. Voditeljica Lada Žigo Španić razgovara s autorom o njegovoj pjesničko-slikovnoj zbirci "More Maslina" (Pučko otvoreno učilište Duga Resa, 2021.). Knjigu je ilustrirala njegova supruga Marija Malović Halovanić.
Snimka tribine: www.youtube.com/watch?v=A-7nTZeDcwA
Vladimir Halovanić diplomirao je na katedri likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu. Kao umirovljenik živi u Dugoj Resi. Od 70-tih naovamo objavio je zbirke pjesama: Kristalni grob, Tužne pjesme, Krik srca, Mrežnica i tri sestre, Zavičajni bećarci itd. Objavio je roman za djecu i mladež Leteća mačka, slikovnicu Basne, knjige zagonetki Smicalice pitalice, Zagonetke brzopletke i Zagonetke nedosjetke. Također je objavio knjigu humorističkih priča na dijalektu karlovačko-dugoreškog kraja Zavičajne pošalice, humoristički putopis… samo do PARIZA!, humorističku knjigu Sve mi ide na jetru itd. Svoje knjige uglavnom sam likovno oprema i ilustrira. Neki Halovanićevi radovi uvršteni su u udžbenike za osnovnu školu, a basne su mu zastupljene u više antologija. Godinama održava književne susrete i likovne radionice u dječjim vrtićima i školama. Dobitnik je Javnog priznanja grada Duga Rese za 2007. godinu. Osim literarnim, bavi se i likovnim stvaralaštvom.
Marija Malović Halovanić je slikarica, živi sa suprugom Vladimirom u Dugoj Resi. Dugo su djelovali kao samostalni profesionalni umjetnici (slikari i književnici ). Vodili su tečaj crtanja i slikanja za odrasle u Njemačkoj (Bencheim). Marija Malović bavi se slikarstvom preko četrdeset godina. Radi u tehnikama: ulje, olovka u boji, olovka, tuš. Sudjelovala je na mnogobrojnim likovnim kolonijama. Imala je desetak samostalnih izložaba i brojne kolektivne izložbe u domovini i inozemstvu (Njemačka, Italija ). Motivi u njezinu slikarstvu jesu portreti, pejzaži i sakralne teme.
O knjizi More maslina:
More maslina
Zbirka pjesama More maslina književnika Vladimira Halovanića obogatila je njegov književni opus pjesmama jakog senzibiliteta, poetskih imaginacija, bogatstvom boja u svim pojavnostima slika i prizora u doživljaju viđenog, mnoštvom misli i poruka. Njegova lirska duša zadivljena je svime što se prostire i nudi pred očima; u svemu što vidi pronalazi vezu s božanskom prirodom koja oduvijek čini jedinstvo čovjeka i Svevišnjega. I u tom čudesnom i čvrstom spoju pjesnik niže svoje doživljaje, postavlja mnoga pitanja i daje odgovore na tajne veličanstvene Prirode. Ovdje je pjesnik i misaono biće i lirska duša u jednome pa zastaje, promatra, sluti, razmišlja o nedokučivim prostranstvima svijeta, o krhkosti života, postojanosti i vječnosti života, o iskonu, o putovanjima bez kraja, prolaznosti vremena i čovjeka. Čudi se ljepoti darovanog života te svojim umijećem skladanja riječi i stihova pjeva himnu Prirodi slaveći je i pronoseći svoje stihom ispričane priče o moru i priče o maslini.
(…) Masline su kao dobre vile, iz kamena nektar piju, poveznica su mora i kamena, čudesne, opore ljepote Mediterana. One pobuđuju i pokreću misli o nama samima, o postojanosti čovjeka na zemlji, onog davnog i sadašnjeg, prikazuju sok i bit života, snagu, izdržljivost, kaplju vode, suzu umornog života, tajnu zemlje, zrake sunca i skrovište sjene.
(…) Pjesnik Halovanić u svom pjesničkom kazivanju posve je iskren, lepršav, jednostavnog izraza, sve s lakoćom stvara, muzikalan je, ujednačenog ritma, uspostavlja sinesteziju u kojoj se stapaju i prožimaju vidne senzacije, boje, mirisi, zvukovi. Ispovjedni ton kazivanja vlastitih dojmova čini se kao osoban dnevnički zapis proteklog i sadašnjeg vremena.
Knjiga pjesama More maslina ljupka je knjiga mnoštva stihova punih ljubavi, života, snage i optimizma, ljepote pejzaža, nostalgije, sjećanja; čista poezija koju smo primili od pjesnika kao najveću blagodat.
Ana Zubčić Kuhar (iz pogovora u knjizi)