DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.08Ruj
Tribina DHK: Ernest Fišer
Na današnjoj tribini voditeljica Lada Žigo Španić razgovara s Ernestom Fišerom o časopisu "Kolo", čiji je dugogodišnji urednik, o bogatoj kulturnoj sceni Varaždina, o brojnim njegovim književnim angažmanima, o njegovoj bogatoj poeziji na štokavskom i kajkavskom, o kajkavskom jeziku i o drugim zanimljivim temama. Dunja Sepčić čita izbor iz djela Ernesta Fišera.
Snimka tribine: www.youtube.com/watch?v=-HW4v_stPiE
Ernest Fišer diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu jugoslavenske književnosti i jezike (danas studij kroatistike) te studij filozofije, a na poslijediplomskom doktorskom studiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku (danas Filozofski fakultet) potvrdio je magisterij znanosti, te mu je kao doktorandu odobrena tema doktorske disertacije „Književno djelo Zvonka Milkovića“.
Radio je kao profesionalni novinar u čakovečkom tjedniku Međimurje (1966.–1971.) i bio prvi urednik Radio-stanice Čakovec (1969.-71.). Djelovao je zatim kao urednik svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva „Zrinski“ u Čakovcu (1971.-72.), a u razdoblju 1972.-79. bio je urednik u Izdavačkom odjelu čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda „Zrinski“. U tom poslu priredio je za tisak i svojim predgovorima popratio oko stotinjak knjiga suvremenih hrvatskih pisaca.
U Varaždinu djeluje od 1979. godine, prvo kao arhivski djelatnik u Povijesnom arhivu, potom kao profesionalni urednik književnog časopisa Gesta i direktor Narodnoga kazališta „August Cesarec“. Dužnost ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“ u Varaždinu obnašao je od 1987. do 1991, a od tada pa do svog umirovljenja 2011. godine bio je direktor i glavni urednik najtiražnijega hrvatskog pokrajinskog tjednika Varaždinske vijesti, u kojem se kontinuirano javljao kolumnama, intervjuima, reportažama i drugim novinskim prilozima.
Kao varaždinski gimnazijalac prvom se pjesmom javio 1959. godine u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Od tada pjesme, književne i likovne kritike, studije i eseje kao i novinske polemike i članke objavljuje u brojnim časopisima. Bio je jedan od pokretača Međimurskoga kalendara (1969.) i Kajkavskoga kalendara (1970.-72.). Potonji je periodik zbog objave domoljubne pjesme Željka Sabola (Kad izgovorim tvoje ime - Hrvatska) bio 1972. bio i sudski zabranjen, a Fišer kao urednik izbačen iz Društva novinara Hrvatske, s višegodišnjim političkim posljedicama kao hrvatski proljećar ‘71. Kao glavni urednik Fišer je uređivao časopis Kaj (1990.-93.), a od 2009. godine glavni je urednik Matičinog časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Kolo.
Ernest Fišer član je Društva hrvatskih književnika, dugogodišnji je član Matice hrvatske, jedan od obnovitelja rada njenih ogranaka u Čakovcu i Varaždinu, a od 1994. je i predsjednik varaždinskog Ogranka Matice hrvatske. Član je i Hrvatskoga novinarskog društva od 1970. godine.
Za svoj pjesnički rad Fišer je dobio više nagrada. Na 24. svehrvatskoj pjesničko-jezičnoj smotri Croatia rediviva: ča-kaj-što (u Selcima, na Braču) nagrađen je Maslinovim vijencem za 2014. godinu, a svojom kajkavskom zbirkom Macbeth na fajruntu osvojio je 2014. još tri književne nagrade: Fran Galović (u Koprivnici), Katarina Patačić (u Varaždinu) i Dragutin Tadijanović (iz istoimene Zaklade HAZU). Pjesničkom zbirkom Doba nevremena osvojio je 1. nagradu za poeziju Hrvatskog slova (2015) te 2. nagradu na književnom natječaju „Fra Martin Nedić“ Zaklade „Terra Tolis“ u Tolisi, BiH (2016.), a najnovijom zbirkom pjesama Preludij za anginu pectoris osvojio je prestižnu hrvatsku pjesničku nagradu „Tin Ujević“ (2017), koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.
Dobitnik je i dviju profesionalnih nagrada u novinarstvu – Zlatnog pera i Zlatne kartice (1995.), kao i medalje Milan Grlović (2003.) za iznimne zasluge za Hrvatsko novinarsko društvo, te nagrađen plaketom Ivan Lukačić (1995.) za stručni publicistički rad (za monografiju Varaždinske barokne večeri). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), a za svoj značajan književni, kulturološki i novinarsko-publicistički rad nagrađen je 2003. Nagradom grada Varaždina za životno djelo, uz 60. obljetnicu života«
(Izvor: Davor Šalat, Biografski portret autora, u: Trošenje nade, str. 39)
* * *
Ukratko o poeziji Ernesta Fišera, odnosno o zbirci izabranih pjesama Trošenje nade (Matica hrvatska, Zagreb, 2019.)
No, valja upozoriti da je Fišerova poezija duboko egzistencijalna, njezino je neprestano očište kierkegaardovski subjekt u kojemu se događa „strah i drhtanje“, moderni čovjek koji se u „bačenosti u postojanje“ i Heideggerovom „bitku k smrti“ neprestano pita o samome sebi, svijetu oko sebe i svemiru iznad i unutar sebe. (…) Fišer je, napokon, i jedan od najvažnijih autora suvremenoga kajkavskog pjesništva. On je, kako je to kritika više puta isticala, upravo paradigmatičan za njezin razvoj pa su mijene njegove poetike na neki način sažeta slika nekih glavnih tendencija cijele kajkavske poezije. Riječ je, napose, o jednom od najvažnijih modernističkih proboja iz tradicionalistički impostirane kajkaviane u Fišerovoj kajkavskoj zbirci pjesama Morje zvun sebe iz 1978. godine, u kojoj je autor prvi puta u kajkavsko pjesništvo uveo pjesmu u prozi, tada neprijeporni signum moderniteta, potvrđen još u razlogaškom afirmiranju te poetske forme. A nakon razlogaške općenitosti i filozofičnosti, Fišer se ‒ i dalje s moderniziranim prosedeom ‒ postupno spušta u konkretnost, i to s jedne strane povijesnog i društvenog vremena, a s druge strane u konkretnost osobnoga, čak stvarnosnim činjenicama provjerljivog života i urbane varaždinske zavičajnosti.
S jedne strane, on je već davnih dana bio poznat kao pjesnik koji se je – gotovo bez ostatka – smjestio u brazdu egzistencijalnoga pjesništva krugovaško-razlogaškoga tipa u kojemu je često prevladavalo razmatranje najširega obzora ljudskoga postojanja u vremenu i temeljnih egzistencijalnih i ontoloških pitanja. S druge strane, Fišer se prometnuo i u jednoga od najvažnijih pjesnika kajkavskoga moderniteta u kojemu je, uza spomenuta općenita razmatranja, postupno došao i do povratka životnoj konkretnosti i stvarnosnim referencama. Upravo u izmjenjivanju i susretanju tih dvaju glavnih usmjerenja njegove poetike, štokavskog i kajkavskog, ali i općenitog i konkretnog, nastaje Fišerova novija poezija, kako ona kajkavska, vidljiva u knjizi Macbeth na fajruntu, tako i ona štokavska iz zbirke Doba nevremena.
(Davor Šalat, iz pogovora u knjizi Trošenje nade Ernesta Fišera)
popis članova