Društvo hrvatskih književnika Tribine DHK Tribina: Jadranka Pintarić – o melankoliji u društvu i u književnosti
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.22Ruj
Tribina: Jadranka Pintarić – o melankoliji u društvu i u književnosti
Jadranka Pintarić gošća je današnje tribine, na kojoj razgovaramo o njezinoj hvaljenoj knjizi "Dobro sam i ostale laži" (V.B.Z., Zagreb, 2020.), o depresiji pojedinca i društva, o društvenim predrasudama i drugim zanimljivim temama. Tribinu vodi Lada Žigo Španić, a odlomak iz knjige čita Dunja Sepčić.
Jadranka Pintarić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka u kulturi na radiju i televiziji, pisala za brojne novine i časopise. Uređivanjem knjiga kontinuirano se bavi od 1994. godine - radila je za nekoliko nakladničkih kuća, a danas radi kao vanjska urednica. Potpisala je više od šesto izdanja, književnih, publicističkih, znanstvenih, umjetničkih. Od 2000. do 2008. bila je u statusu samostalne umjetnice u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika u kategoriji književnog kritičara.
Objavila je knjigu književnih kritika U smjeru meridijana (HFD, 2003.) te dvije zbirke proza: Kamate na ljubavne uzdahe; ogledi o tankoćutnosti (Profil, 2008.) i Dobro sam i ostale laži (V.B.Z., 2020.). Priče je objavljivala na 3. programu Hrvatskog radija, te u časopisima „Europski glasnik“, „Forum“, „Riječi“ i u drugima. Živi i radi u Zagrebu.
Snimka tribine: youtube.com/watch?v=rHtPnl2xI20
* * *
O knjizi Dobro sam i ostale laži
(…) Knjižica "Dobro sam i ostale laži" grunula je u ovoj garsonijeri poput atomske bombe (iliti one "biološke", koja uništava samo ljude i sl. živa stvorenja, dok ostalo ne razara), jer je prva u kojoj je autorskim (autobiografskim????) glasom opisana tj. od svih ostalih razlučena duševna bolest zvana "melankolijom" (prema grčkom "crna žuč", dok u tal. terminologiji izraz malo modificiraju, naime kao MALANkolija... no, nema veze).
Susrećući tako, ovu kolegicu, premda kao slab poznavatelj ženskog roda mogao sam primijetiti kako je malo "pomaknuta", ali da će iz njenih stanja (točnije "faza", koje traju mjesecima, ali su recidivne!) odjednom bljuznuti ovako sjajna, književno nadarena (ne medicinsko stručna) dijagnoza, jednog problematičnog, razdiruće bolnog duševnoga "raspoloženja", to nisam mogao ni u snu pretpostaviti. Pa, eto, dogodilo se, da se spisateljski dar ispoljio onda baš kad je piscu najteže!
Premda je melankolija u modernoj psihološkoj/psihijatarskoj praksi ustuknula kao relikt romantiziranja lošega raspoloženja (pesimizma, potištenosti, tjeskobe, žalobnosti, tuge..., dakle svega onoga što u svima nama postoji in statu nascendi), premješta je, naime, u zločinačko-združeni kompleks zvan "manično-depresivnom psihozom". Ali, ako se računa da takve psihoze pogađaju iliti se javljaju kod 3 - 4% cjelokupnog pučanstva, onda će nam današnji covid-19 iliti koronavirus pričiniti kao mačji kašalj. Još od polovice 19. st. manija i melankonija tukle su se za prvenstvo (i mogao bih navesti, dakako prema Med. enc. desetine naziva koje su im nadjevali, uzaludno tražeći uzroke dotičnih bolesti, kako je ostalo i do danas!?).
Ali, ona/onaj koji su za sebe "odabrali" melankoliju, nimalo ne haju za njenu etiologiju, jer kad su već jednom "okrenuli" leđa samima sebi, ne preostaje im nego tavoriti u svojem užasu, ali to nije bodlerovski "spleen" ni "Weltschmerz", odnosno "mal du siecle" (a la "patnje mladog ili starog Werthera", a može danas i "Per-Werthera"), s kojim jedva na kraj izlazimo mi na rubu "mirogojnosti".
Ma kakav "bajronizam", koji "taedium vitae" (nezadovoljstvo životom, čak gađenje), sve je to tek uvarak od kamilice naspram napitka od bunike, što nam ga je u grlo ulila J. Pintarić, u XIII skica o melankoliji, tako jezgrovitima da se ne usuđujem ni prepričavati (morao bih sve samo citirati). Kao drugi dio knjige, tih XIII krikova iz dubine jedne napaćene duše, doslovno su me preplašili (to je ona šaka u pleksus). No ne želeći da "krčmi dušu", kao većina nas koji samo "brbljaju, blebeću, laprdaju", autorica se na kraju jedne faze (poželio bih da je autobiografski iskrena), odlučuje (melankolik i odluka - to ne može ići zajedno!?) da se "pomiri sa samom sobom"... i "Zašto treba objaviti takvu (ovakvu, pit. I. M.) knjigu? (…)
Igor Mandić, „Jutarnji list“
popis članova