Na današnjoj tribini Lada Žigo Španić razgovara s plodnim pjesnikom Ladislavom Prežigalom koji je upravo objavio svoju jubilarnu, tridesetu zbirku pjesama "Sjeta u naručju" (Studio Moderna, Zagreb, 2021.). Voditeljica razgovara s pjesnikom o njegovim temeljnim pjesničkim preokupacijama (duh, ljubav i politika) i o nekim gorućim političko-društvenim problemima. Pjesme čita Dunja Sepčić.
Snimka tribine: www.youtube.com/watch?v=FWGMhqq_F_o
Ladislav Prežigalo rođen je u Hrvatskom Zagorju. Diplomirao je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, a također je magistrirao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Napisao je oko 7.000 pjesama, izdao 30 knjiga, a gotovo isto toliko zbirki je u pripremi. Autor je i muzičkih drama (Kako da ti snenoj kažem zbogom i Sudbine), komičnih monodrama (Udovica i Političar), komedija (Nikad nije prekasno i Idi, pa vidi) i mjuzikla Crna kuća. Mnoge pjesme su mu uglazbljene u izvedbi naših poznatih pjevača ozbiljne i zabavne glazbe. Osim što je plodan pjesnik, obnaša mnoge funkcije u gospodarstvu, sportu i umjetnosti.
***
O Prežigalovoj zbirci Sjeta u naručju:
Malo se pjesnika može pohvaliti opusom od trideset zbirki, a Ladislav Prežigalo ima još mnogo pjesama koje čekaju ukoričenje – ovaj neumorni pjesnik piše iz dana u dan, poezija mu nije „hobi“ ili povremena profesionalna preokupacija, nego nasušna potreba kao voda i kruh. U svim svojim zbirkama Prežigalo zaokružuje tri važne teme ljudskog postojanja: čovjek-osamljenik u odnosu spram sudbine, ljubav (zagonetan odnos pojedinca spram drugog bića) i čovjek u kontekstu iskvarena društva. Pjesme mu imaju uglavnom pesimističan „dah“, što i priliči poeziji u kojoj pojedinac „ruje“ po sebi i oko sebe, traži se, preslaguje, nastojeći naći jezgru života, a koja svakom suptilnom biću u višeslojnoj potrazi za smislom izmiče. Prežigalo u poeziji ima čitljive metafore i druge stilske figure, ne voli pisati u začahurenu svijetu gustih simbola, odnosno dok piše, ne obraća se sebi nego čitateljima, nastojeći s njima altruistički podijeliti sudbinu izgubljena bića. I ova, „jubilarna“ 30-ta zbirka Sjeta u naručju ima tri ciklusa: „Nesanica želja“, „Nježne maramice“ i „Žabokrečina“, odnosno zaokružuje tri, već navedene rak-rane ljudskog organizma, koje metastaziraju, a razočarano ljudsko biće preživljava na rubovima života i smrti, zarobljeno u sebi, odnosno u bolećivoj samoći, svojoj jedinoj stalnoj adresi.
Ponovimo – i u ovoj zbirci pjesnik zaokružuju sve „goruće“ točke ljudskog postojanja. U prvome ciklusu pjeva o neraspletivom klupku ljudske sudbine koja nije uvijek u našim rukama, u drugom ciklusu pjeva o zamkama ljubavi, nedorečenim željama, a u trećem ciklusu strastveno govori o izopačenom društvu s maskiranim licima pravde, o provaliji u koju su nas strovalili egoisti, s uzdignutim stijenama i bez ikakvih vidika.
Lada Žigo Španić