DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.01Velj
Vijest o Maloj tribini održanoj 31. siječnja
Bilo je do sada mnogo veselih Malih tribina, ali nijedna nije bila vesela kao ova. Druženje Željke Horvat Vukelja i prvašića iz Osnovne škole J. J. Strossmayera počelo je i završilo glazbom i pjesmom (pri čemu je naša velika književnica pokazala zavidnu vještinu sviranja glasovira), a između toga sve je bilo ispunjeno dječjim smijehom.
Književnici obično ponesu svoje knjige koje onda predstavljaju djeci. Željka Horvat Vukelja to nije učinila. U prostorije DHK donijela je junake svojih priča: Ježa koji nije želio ići u školu, njegove prijatelje Zeku, Medu, Vjevericu, njihove roditelje, učiteljicu Sovu, dvije olovke, četiri vezice za cipele od kojih je jedna željela biti zmija… Likovi su izlazili iz torbe koja ima ime (zove se Ljubica Torbić; ime je dobila zato što je ljubičasta), a priče su tekle.
Prvu je priču Željka sama ispričala i odglumila, već u slijedećoj uloge je podijelila i djeci. Pri tome su se mali glumci jednostavno uživjeli u uloge i spontano odgovarali na Željkina pitanja. I gradili priču.
Inače, djeca su i prije toga dokazala da su pametna i maštovita, s lakoćom su odgovarala na pitanja čija težina nadmašuje njihovu dob (recimo, jedan je dječak u uvodnom dijelu književnog susreta u trenu izračunao da je Društvo hrvatskih književnika staro sto sedamnaest godina iako su do sada u školi učili samo brojeve od jedan do deset).
Do sada sam imao desetak književnih susreta koje sam radio skupa sa Željkom ili im jednostavno bio nazočan. Svako je to druženje s djecom bilo drugačije, svaki sam puta čuo nove Željkine priče, svakom je susretu pristupila drugačije. U tom smislu ni ovaj susret nije bio iznimka.
Hrvoje Kovačević
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova