Odluka Prosudbenog povjerenstva za dodjelu Nagrade Fran Galović za 2025.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Maja Kušenić Gjerek, Antun Pavešković i Ratko Cvetnić (predsjednik) jednoglasno je odlučilo da se Nagrada Fran Galović za 2025. dodijeli
Josipu Mlakiću za roman Rekvijem (Fraktura, 2024.)
Za Nagradu je prijavljeno 46 knjiga, a u uži su izbor ušli ovi naslovi i autori: Gabrijela Rukelj Krašković: U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća (Oceanmore, 2025), Ivan Lovrenović: Dva vijeka, jedan vijek (Fraktura, 2025), Davor Grgurić: Nizvodno i uzvodno (DHK Ogranak Rijeka, 2024) i Nada Kukor: Nisam ja drvo (Nada Kukor i Nova knjiga Rast, 2025)
U romanu Rekvijem (Fraktura, 2024.) Josip Mlakić prepoznatljivim rukopisom prepliće povijesne slojeve i književne nadogradnje stvarajući snažnu refleksiju o sudbini Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njegov romaneskni diptih, lišen utjehe i naivnog heroizma “predziđa”, otvara pitanje povijesnog identiteta i nestajanja bosanskih Hrvata, kroz stoljeća obilježena progonstvima, iseljavanjima, geopolitičkim prevarama i gubitkom civilizacijskog kontinuiteta. Na tragu Andrićeve i Lovrenovićeve slike Bosne u kojoj vrijeme prolazi, a nesreća ostaje ista, Mlakić prikazuje kako se povijest Hrvata u BiH ponavlja, svaki put s novim oblicima patnje i razaranja. U tom kontekstu Rekvijem nije samo povijesni roman, nego i meditacija o nestanku, o onome što ostaje kada nacionalna supstanca počinje iščezavati iz svoga stoljetnog prostora.
Svoju romanesknu temu Mlakić razvija kroz dva paralelna pohoda – onaj Eugena Savojskog na Sarajevo krajem 17. stoljeća te onaj Livnjaka Zlatka Dalića prema finalu Svjetskog prvenstva 2018. godine. Od vremena Savojskog do našega doba ta – nekad najveća etničko-religijska skupina u Bosni – postaje najmanja; Rekvijem dakle rastvara simbolično i stvarno zrcalo naroda u nestajanju.
Posebnu vrijednost djelu daje oživljavanje društvenog konteksta kroz autentične, ali i dopisane franjevačke kronike i ljetopise. U središtu prvoga dijela nalaze se trojica fratara koji „razapeti sada već više od dva i pol stoljeća na vjetrometini između Istoka i Zapada“, unatoč starosti i prijetnjama odlučuju ostati u Kraljevoj Sutjesci i brinuti se za one ostatke ostataka koji ne žele pristati na svoj geopolitički usud. Najmlađi među njima, fra Stjepan Begić, započinje pisanje ljetopisa kako bi sebe i svoje sačuvao optužbe „da je baš njihov naraštaj iznevjerio povijesnu misiju očuvanja katoličke Bosne“. U drugome dijelu romana, pod nazivom Južnije od raja, Mlakić se – upravo u času trijumfa hrvatske nogometne reprezentacije – vraća jednoj od svojih omiljenih varijacija, onoj biblijskoj slici „mrtvih koji pokapaju svoje mrtve“.
Rekvijem je roman pamćenja i odgovornosti, priča o borbi protiv zaborava i povijesne nepravde. Neopterećena suvišnim iluzijama, Mlakićeva dvodjelna saga, pokazuje i autorovu veoma jasnu svijest o vremenu u kojem piše: stoga će čitatelj lakše razumjeti njegovu gorku napomenu o povijesti Hrvata u BiH kao beskrajnoj farsi.
Svi ovi elementi vodili su članove povjerenstva prema jednodušnoj odluci da se ovogodišnja Nagrada Frana Galovića dodijeli upravo Josipu Mlakiću za roman Rekvijem.
Ratko Cvetnić, predsjednik