Burazer Diana
Biografija
Rođena 23.10.1953 u Zagrebu. Školovala se u Pleternici (Slavonija) i Ljubuškom (BiH), gdje je završila i Gimnaziju. Diplomirala je Teorijsku matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Od 1977 godine do početka rata (1992 godine) živjela i radila u Mostaru, gdje je bila jedan od pokretača svih aktivnosti Književne omladine, te izdavačke djelatnosti za mlade (biblioteka Idem) Od 1992 živi i radi u Zagrebu. Zastupljena je brojnim antologijama. Pjesme su joj prevođene na francuski, engleski, njemački, norveški, poljski, rusinski, ruski, bugarski, ukrajinski, makedonski, slovenski, albanski,… jezik. Surađuje u mnogim književnim listovima i časopisima. Piše poeziju, pjesme u prozi, kratke priče i, povremeno, književnu kritiku. Urednik je u nakladničkoj kući „Fidipid“.
Godine 2007, sa desetak pjesama uvrštena je u knjigu Puentes. Poesía Croata: Diez poetas contemporáneos (Mostovi. Hrvatska poezija: Deset suvremenih pjesnika) u izboru i prijevodu na španjolski jezik Željke Lovrenčić (nakladnik DHK, Hrvatska i Correveydile iz Bolivije).
Također godine 2011, sa desetak pjesma uvrštena je u izbor iz suvremene hrvatske poezije u knjizi ”Bajo la ceniza del antiguo fuego” u Guadalajari, Meksiko.
Član Društva hrvatskih književnika, član Hrvatskog P.E.N.-a, te Društva književnika BiH.
Nagrade i priznanja:
- Antun Branko Šimić – nagrada za mlade pjesnike, Drenovci, BiH, 1970
- Slovo Gorčina – nagrada (prva dodijeljena opće) za mlade pjesnike, Stolac, BiH, 1972
- Goranovo proljeće – nagrada za mlade pjesnike, Zagreb, 1974
- Josip Sever – nagrada za najbolji pjesnički rukopis Druga kuća, Zagreb, 2003
- Srebrno leteće pero – međunarodna nagrada za cjelokupno pjesničko stvaralaštvo, Festival poezije „Slavenski zagrljaj“, Varna (Bugarska), 2011.
- Nagrada „Vesna Parun 2022“ za pjesmu „Povijest u Arial fontu“ (prva nagrada)
Bibliografija
Objavljene knjige (poezija):
Nesvanjivo, Svjetlost, Sarajevo, 1974
Četvrti zid, Književna omladina, Sarajevo, 1984
Na odmorištu između dva svijeta, MD, Zagreb, 1994
Druga kuća, Tribina Jutro poezije, Zagreb, 2003
Izvan zaklona, Izbor pjesama u biblioteci Manualis labor, Priboj, 2007
Naranča, Fidipid, Zagreb, 2008.
Nebeske jabuke, Fidipid, Zagreb, 2018
Knjige Druga kuća i Naranča bile su u najužem izboru (5 knjiga) za godišnju nagradu, za najbolju knjige poezije u Hrvatskoj, Tin Ujević.
Objavljene knjige na drugim jezicima:
- Портокал и друга куќа (Naranča i druga kuća) – izbor poezije na makedonskom jeziku, Makavej, Skopje (2012),
- Зимни Портокали (Zimske naranče) – izbor poezije na bugarskom jeziku, Slavenska Akademija, Varna (2013)
- Час, який нам залишається (Vrijeme koje nam preostaje – Izbor poezije na ukrajinskom jeziku, Luck (2015)
- Mollet e qiellit (Rajske jabuke) – prijevod knjige „Nebeske jabuke“ na albanskom jeziku, Priština, 2023
Izbori iz djela
Naranča
(ili pjesma o ljubavi)
Zrelu i veliku uzmem je u lijevu ruku,
desnom je pomilujem,
kažiprstom dodirnem skoro svaki nabor.
Čvorišta,
u kojima stanuje njena otvrdnula tuga,
uvijek me iznenade svojom veličinom.
Noktom načinim prvi ubod.
Ne pruža veći otpor
i ne buni se.
U tišini
žutom suzom
uzvratimo jedna drugoj
pristajanje na mučni proces koji nam slijedi
i označimo početak.
Dalje sve ide uhodano:
ogolim joj jedno rame,
pa drugo.
Zatim struk.
Uskoro potpuno gola
u tankoj prozirnoj košuljici
drhti pred našim očima.
Hajde razdijeli je, izgleda dobro – kažeš
čekajući na onoj udaljenosti sa koje
sve i izgleda dobro.
Odugovlačim s posljednjim potezima svlačenja
jer znam
kad je potpuno ogolim i razdijelim
biti će teško održati
čak i sjećanje
na ljepotu njene cijelosti.
Kocka
U ledenoj
staklena,
u staklenoj
kristalna,
u kristalnoj
šećerna,
u šećernoj
zamotana
kao najvrjedniji dragulj
vedrina
koju svakodnevno
stavljam u jutarnju kavu.
Pijem naiskap.
Iznenađuje
lakoća
kojom mi vjerujete.
KUPILA SAM BRDO
Kupila sam brdo.
Ne kuću –
kuća ima zidove, krov
toplinu, obitelj.
Kupila sam brdo.
Ne šumu –
šuma ima moćna stabla,
krošnjama zaklonjeno sunce
lisnati hlad, sigurnost.
Kupila sam brdo.
Ne livadu –
livada je ravna,
zeleno jednostavna,
nebo se u njoj utopilo.
Što ću s brdom?
Stojim na vrhu
okrećem se na sve strane.
Sve,
sve je moguće – dojavljuje mi
izvanvremenski stvoritelj
spreman pomoći
bez ikakva alata i raspoloživa vremena.
I dodaje –
samo ako znaš zašto si kupila brdo.
Dobro – kažem pomirljivo:
slikar sam
i nisam,
pjesnik sam
i nisam.
Sanjar
koji je kupio brdo
jesam.
MUDROST
Postoji jedna fotografija, iz nekoga neodređenog rata, na kojoj mladić s aktiviranom bombom juriša na barikade. U školi se ona pokazivala uvijek kada bi nas učili što je to Hrabrost!
Fotografija je bila crno-bijela, i nije bilo moguće vidjeti boju mladićeva obraza. Niti je li je u njegovim očima bilo sjaja.
Krv nismo primijetili. Ili smo bili premladi za takve analize.
Bez pogovora smo, uz bezgranično povjerenje prema učitelju, brzo usvajali značenje tako velike riječi: Hrabrost!.
O Strahu i Mudrosti učili smo kasnije!
Metodom vlastite kože. Dugo. I bez teatralnosti.
PROTIV POEZIJE
Smireno povlačimo
prst po hrptu,
dlan stavljamo
na lako propustan
oklop
između svijeta u kojemu boravimo
i svijeta u koji predano ulazimo.
Iskušavamo
mjeru prilagodljivosti
mogućnost dijaloga
vještinu naše plovidbe i
nepristajanja na tuđe obale.
Jesmo li i mi
u njihovom životu boravili –
pitamo se,
i hoće li nas posramiti
upravo napisan stih?
OPROST
Spuštam
lancima vezane
mostove.
Niz hladne zidine
bacam duge konope.
Čuvari teško otvaraju
željezne kapije.
Naše prizemljene vojske
na poljani
svečano se postrojavaju
jedna drugoj
nasuprot.
Dok ti idem u susret
s obje ruke skidam nepropustan oklop
i razmičem rebra.
Drhti otkriveno srce.
Netko brižan
ipak
dodaje mi štit
i šapće: kreni,
nema granice
između pobjede i predaje.
KAMO IDE VOJSKA NAKON PORAZA
Kamo ide silna vojska nakon poraza?
Trgove zauzimaju zastave drugih boja
grleni pobjednici
prolaze širokim ulicama
zagrljeni i privremeno besmrtni.
Masovna prezentacija siromašnog dijaloga
i pojednostavljene sreće.
Kamo ide vojska nakon poraza?
Na izvore
zdrave
čudotvorne vode,
gdje se i bog liječi od površnog dijeljenja pravde,
na mjesta gdje se dijeli
oprost i zaborav
odjednom.
Negdje izvan svega
u tišini,
već pripremljena,
čeka
topla juha i bijela postelja,
utjeha
koja udaljuje istine.
Odjeci iz javnosti
NAGRADA ‘ANTE ZEMLJAR’
16. veljače 2024., Prosudbeno povjerenstvo Hrvatskog književnog društva jednoglasno je odlučilo dodijeliti nagradu „Ante Zemljar” književnici Diani Burazer.
Ova prestižna nagrada dodjeljuje se istaknutim književnicima iz zemlje i inozemstva čije je stvaralaštvo ostavilo izuzetan trag na polju književnosti. Nagrada se uručuje svake godine u blizini datuma rođenja književnika.
Sastoji se od diplome, medaljona s likom književnika Ante Zemljara, te umjetničke fotografije s motivima otoka Paga, djelo akademskih slikara Emilije i Stojča Tocinovskih iz Skopja.
Diana Burazer dobitnica književne nagrade „Ante Zemljar“ za 2024.
KNJIGE ČETVERO HRVATSKIH PJESNIKA OBJAVLJENE NA KOSOVU
Na Kosovu su objavljene knjige četvero istaknutih hrvatskih pjesnika prevedene na albanski jezik, što je jedan od najvećih skupnih projekata kosovsko-hrvatske književne suradnje dosad. Riječ je o zbirkama pjesama Nikole Đuretića Largimi dhe lamtumira (Odlazak, oproštaj), Dijane Burazer Mollët e qiellit (Nebeske jabuke), Lane Derkač Hoteli i të vdekurve (Hotel za mrtve) i Davora Šalata Largimi dhe lamtumira (Tumačenje zime). Knjige je, uz potporu hrvatskoga Ministarstva kulture i medija, objavila nakladnička kuća FAD iz Prištine, a preveli su ih Fatmire Duraku (Burazer i Derkač) i Mire Raku (Đuretić i Šalat). Prihvaćanju hrvatske poezije na Kosovu zasigurno će doprinijeti i najavljena predstavljanja tih knjiga u Prištini te njihova distribucija na književna tržišta Kosova, Albanije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore.
