Štambuk Drago
Biografija
Drago Štambuk rođen je 20. rujna 1950. u sačuvanom krilu spaljene obiteljske Palače Štambuk (Palazzo Stambucco, 1869 – 1943) u Selcima na otoku Braču. Prva četiri razreda pučke škole pohađao je u rodnom mjestu, preostatak pučke u Splitu, gimnaziju Vladimir Nazor završio je 1969. u Splitu, a Medicinski fakultet, kao prvi na prijamnom ispitu i vrhunski student, 1974. u Zagrebu. Specijalizirao je internu medicinu (1977-81), te subspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju (1981-83), sve s odlikom, u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu. Od 6. studenoga 1983. do konca 1994. živio je i radio u Londonu (The Royal Free Hospital: Wellcome Foundation Fellow; St. Stephen’s Hospital; Kobler Center, Chelsea and Westminster Hospital; St. Bartholomew’s Hospital) gdje se bavio znanstvenim i kliničkim istraživanjem bolesti jetre, eksperimentalnom terapijom kopnice (AIDS-a) i brigom za oboljele. Među najznačajnijima su mu rad na HGP-30 cjepivu protiv sindroma stečene imunodeficijencije, kao i rad na njegovu liječenju, osobito s AZT-om. Autor je medicinskih novotvorenica (kopnica, ritmodajnik, proširnica ili žilni potporanj…)
Od 1991. opunomoćeni je predstavnik Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji, od 1995. veleposlanik je RH u Indiji i Šri Lanki, a od 1998-2000. u Egiptu i većem broju arapskih zemalja (Sudan, Jordan, Kuvajt, Libanon, Katar, Jemen). Na Harvardskom je sveučilištu od 2001. do 2002. gdje se bavio etikom u međunarodnim odnosima i temom općeg dobra, kada postaje i harvardski doživotni Fellow. Veleposlanik je Republike Hrvatske u Japanu i u Republici Koreji od 4. studenoga 2005. do 31. prosinca 2010, a od 14. travnja 2011. veleposlanik je Republike Hrvatske u Brazilu (Venezueli, Kolumbiji, Trinidad-Tobagu). Od 27. siječnja 2019. veleposlanikom je u Iranu, a od 16. rujna 2019. i u Pakistanu.
Prve pjesme tiskao je 1973. u splitskom časopisu Vidik. Član je Hrvatskog liječničkog zbora od 1975, Društva hrvatskih književnika od 1978, General Medical Councila od 1984, engleskoga PEN-a od 1985, hrvatskoga PEN-a od 1986. i prvi počasni doživotni član japanskoga PEN-a od 2008.
Bibliografija
Objavio je sljedeće knjige pjesama:
meu namin, Nakladni zavod Marko Marulić, Split, 1974. Nagrada NZ Marko Marulić za prvu neobjavljenu knjigu mladih autora 1973.
ANTINOY & mangal, Čakavski sabor, Split, 1977. Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za mlade stvaratelje 1978.
Snijeg za Ehnatona, GZH, Zagreb, 1981.
Od onih kakve crta infantkinja, CEKADE, Zagreb, 1984.
Vapnena trupla, Književni krug Split, Split, 1987; popratni tekstovi: Tonči Petrasov Marović, Tonko Maroević
Brač, Nolit, Beograd, 1990; popratni tekst: Ivan V. Lalić
Croatiam aeternam, DMD, Zagreb, 1991.
Lomna slika, bibliofilsko izdanje s grafikama Zlatana Vrkljana, Arteria, Zagreb, 1995.
Ti, more hrvatsko, Teovizija, Zagreb, 1995; vrpca s izgovorom autora, popratni tekst: Stjepan Lice
Incompatible Animals, Writers’ Workshop, Calcutta, 1995; pjesme napisane na engleskom; pogovor: Kathy O’Shaughnessy
Croatiam aeternam, Školska knjiga, Zagreb, 1996; drugo prošireno i dopunjeno izdanje; predgovor: Marko Samardžija, pogovor: Vesna Parun
Morski Božić, Ceres, Zagreb, 1997.
Alat bola, Ceres, Zagreb, 1997.
Krvavi most, Ceres, Zagreb, 1997; popratni tekstovi: Luko Paljetak, Tonko Maroević, Hrvoje Pejaković
Uklesano u planinama, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
Language of Dismemberment / Loghat al tamazzuq, (Jezik razdjela, englesko-arapsko izdanje), Supreme Council of Culture, Cairo, 2000; popratni tekstovi: Edwar Al-Kharrat, Rifa’at Sallam
Crni obelisk, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001; pogovor: Branko Maleš
Uklesano u planinama, Archaeopteryx, ponovljeni samizdat, Zagreb, 2002.
Ruka radosnica, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2002; predgovor: Marko Kovačević
I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji (izabrane pjesme), NZMH, Zagreb, 2002; izbor i pogovor: Zvonimir Mrkonjić
I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji (izabrane pjesme, II. izdanje), NZMH, Zagreb, 2003. Nagrada Slobodne Dalmacije za umjetnost „Jure Kaštelan“ 2003.
El viento de las estrellas oscuras (Vjetar s tamnih zvijezda), RIL editores, Santiago de Chile, 2003; pjesme na španjolskom; predgovor: Antonio Skármeta
Probudi se, svijete / Wake up, the World, Stih, Zagreb, 2003; englesko-hrvatski eseji
Mirula, Jutro poezije, Zagreb, 2005. Nagrada „Josip Sever“ za 2005.
I šišimiši su ptice u bezpjevnoj zemlji (III. dopunjeno izdanje, s kritičkim fragmentima i bibliografijom), NZMH, Zagreb, 2005.
Staklena šuma, DHK, Zagreb, 2005.
Spalatum, Književni Krug Split, Split, 2005; predgovor: Zdravko Zima. Nagrada Grada Splita za istoimeni pjesnički recital u Meštrovićevom kašteletu na Splitskom ljetu 2006.
Gishti i perendise (Prst Božji), MLN «Ditet e Naimit», Tetove, 2006; pjesme na albanskom; predgovor: Ahmet Selmani
Pierre Nocturne / Noćni kamen, Caracteres, Paris, 2009; pjesme na francuskom i hrvatskom; predgovor: Guillaume Metayer; ilustracije Tomislav Buntak
Black Wave / Kuroi Nami (Crni val), Shichosha, Tokyo, 2009; pjesme na engleskom i japanskom; popratni tekstovi: Tess Gallagher, Kazuko Shiraishi
Kukurijek / Christmas Rose, bibliofilsko izdanje biblioteke RIJEČ I SLIKA s likovnim prilogom i opremom Zdenke Pozaić, Zagreb, 2009; hrvatski, engleski i japanski
Pognuta riža, DHK, Zagreb, 2009; trostisi. Nagrada Hrvatskoga haiku društva 2010.
meu namin, Naklada Bošković, Split, 2011; ponovljeno izdanje prvijenca s predgovorom autora i tekstovima Tončija Petrasova Marovića, Zvonimira Mrkonjića i Filipa Galovića
And the sea is no more, Black Buzzard, Austin, Texas, 2011; prijevodi i predgovor Aida Vidan
Niotkud / From Nowhere / Museki Yori, Ribun Publishing, Tokyo, 2011; haiku na hrvatskom, engleskom i japanskom; popratni tekstovi: autor i Shokan Kondo
Haiku Consciousness, e-booklet, Librasia, IAFOR, Osaka, 2011; predgovor Joseph Haldane
Vladimir Devidé Haiku Award / selected haiku 2011, IAFOR, Osaka, 2011; predgovor Drago Štambuk
Nebo u bunaru, Croatia rediviva, Zagreb, 2011.
Vladimir Devidé Haiku Award / selected haiku 2012, IAFOR, Osaka, 2012; predgovor Akito Arima
Coelacanth, HDP, Zagreb, 2012; bilješka Ervin Jahić
Vladimir Devidé Haiku Award / selected haiku 2013, IAFOR, Osaka, 2013; predgovor Mark Williams
Što rade zmajevi, Matica hrvatska, Zagreb, 2013; pogovor Tonko Maroević
Céu no Poço / Nebo u bunaru, EditoraPUCRS, Porto Alegre, 2014; dvojezično portugalsko-hrvatsko izdanje; predgovor Luiz Antonio de Assis Brasil
Haiku Consciousness, keynote speech 2011, IAFOR, Osaka, 2014.
Vladimir Devide Haiku Award / selected haiku 2014, IAFOR, Osaka, 2014; predgovor Lars Vargö
Nedovršeno stvaranje svijeta, DHK, Zagreb, 2014.
Vladimir Devide Haiku Award / selected haiku 2015, IAFOR, Nagoya, 2015; predgovor Joseph Haldane
Vjetar s tamnih zvijezda / Vento das estrelas escuras, bibliofilsko izdanje, prijevod na portugalski: Milan Puh, Drago Štambuk; likovni prilog Zdenka Pozaić, Riječ i slika, Zagreb 2015.
A Criaçao Inacabada do Mundo (portugalski prijevod knjige Nedovršeno stvaranje svijeta), 7Letras, Rio de Janeiro, 2015.
Vladimir Devide Haiku Award / selected haiku 2016 (e-knjiga), IAFOR, Nagoya, 2016; predgovor Joseph Haldane
Jaeger und Reh / Lovac i srna (Gedichte), njemački prijevod: Klaus Detlef Olof, Wieser Verlag, Klagenfurt, 2016.
Hram u stijeni, DHK, Zagreb, 2016.
O Mar não está mais, portugalski prijevod knjige And the sea is no more: Carolina i José Eduardo Degrazia; predgovor Antonio Skármeta, komentar José Eduardo Degrazia, Editora Penalux, Guaratinguetá, São Paulo, 2016.
Vladimir Devide Haiku Award / selected haiku 2017 (e-knjiga), IAFOR, Osaka, 2017; predgovor Drago Štambuk
Theurgia (pogovor Tonko Maroević), Školska knjiga, Zagreb, 2017.
Kad su miši balali molfrinu, jezično-pjesnički florilegij (proslovi: Dubravka Dorotić Sesar; Filip Galović; ogled Radoslav Katičić; prilozi i aplikacija Ministarstvu kulture za proglašenjem „Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što“ kuturnim dobrom), Naklada Đuretić, Zagreb, 2017.
Historia (predgovor Alfredo Pérez Alencart; izbor iz Croatiam aeternam i prijevod na španjolski Željka Lovrenčić), Trilce Ediciones, Salamanca, 2018.
El ruiseñor y la fortaleza (predgovor Carmen Vrljičak; izbor i prijevod na španjolski Carmen Vrljičak), Krivodolpress, Buenos Aires, 2018.
Angjeo s bakljom, Atahualpa (predgovor Božica Jelušić), Tonimir, Varaždin, 2019.
Damavand, s onu stranu mora / Damavand, Az an sooye Darya (izbor i prijevod na perzijski: Ebtehaj Navaey), Shahab Sagheb, Teheran, 2019.
Duša Riječi / Kotodama, CD (autorovo govorenje vlastite poezije, predgovor Drago Štambuk), Cantus, Zagreb, 2019.
Hermann Hesse: Heimweh/Domotužje (dvojezično izdanje: izbor, prepjev i predgovor Drago Štambuk; pogovor Jelena Spreicer), Školska knjiga, Zagreb, 2020.
Slon siroče / indijske pjesme (izbor: auktor; proslov Mislav Ježić, zaslov Ivan Andrijanić), Hrvatsko-indijsko društvo, Zagreb, 2020.
Zlato i prah kraljeva (predgovor Ante Rendić Miočević; izbor: auktor; poezija o arheološkoj i povijesno-umjetničkoj baštini), Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2020.
Tamni cvijete, ljepoto otrova (ljubavna poezija, izbor: Ana Horvat), digitalna knjiga, XX. kolo, Zagreb, 2020.
Anthologie de la poésie mondiale, Editions Caractéres, Paris, 2020.
Uzgon (pogovor Davor Šalat), Školska knjiga, Zagreb 2021.
Maslinov vijenac 6 (temat: Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, kulturno dobro), Archaeopteryx, Croatia rediviva, Zagreb 2021.
Prema Suncu – ususret Olimpijskim igrama u Tokiju, knjiga haiku nagrađenika (Drago Štambuk, urednik, predgovaratelj i predsjednik Prosudbenog vijeća), Hrvatski olimpijski odbor, Zagreb, 2021.
Zahuknuto zrcalo / Ayneh Tar / Blurred Mirror (izbor, prijevod na perzijski i predgovor: M. Jaffari-Dehaghi), Pars Publication, Teheran, 2021.
Il cielo nel pozzo (izbor, prijevod na talijanski i predgovor: Mladen Machiedo), Laboratorio di Poesia, Modena, 2021.
Zefir (prijevod s perzijskog na azerbajdžanski: Ilgar Elfioglu), Sherg-Gerb / East-West, Baku, 2022.
I nema više mora / Va Digar Darya Nabood (izbor, prijevod s engleskog na perzijski: Seyed Mohammad Haji Seyed Javadi; interview s autorom: Siavash Aghdaei), Farhangan, Dibaye Publication, Teheran, 2022.
Veliki intervju na glasovitom perzijskom u „Tajrobe“ (Iskustvo) književnom magazinu: Drago Štambuk: Na biciklu smo koji hita u bezdan, br. 18, Farhangan, Teheran, 2023.
Intervju u iranskom časopisu na engleskom „Trends“ (Premier English Language Bussiness and Lifestyle Quarterly), „Drago Štambuk, Croatia: The Crossroads of Cultures and Civilisations“, br. 7, Tehran, proljeće 2023.
Predgovor „Manje je više“ u „Antologiji japanske haiku poezije“(izbor i prijevod: Dubravko Ivančan), Artikulacije, Koprivnica, 2023.
Pogovor za Antologiju hrvatskog modernog pjesništva od početka 20. stoljeća do danas (izbor, prijevod i predgovor: Ebtehaj Navaey; komentari: Meimanat Mirsadeghi i Mohammad-Reza Shafiei Kadkani), Fars Publication, Teheran, 2024.
Nastup na Lahore Literary Festival: „Burning of Memories / Poetry of Resistance from Croatia“, razgovor sa Shaista Sonnu Sirajuddin, Lahore, 24. 2. 2024.
Bharat (Izbor i prijevod na hindski iz knjige „Slon siroče“: Raj Kumar Srivastava, Meena Krishna , Karmela Kolarić; predgovori: Drago Štambuk, Raj Kumar Srivastava; kritički fragmenti: Mislav Ježić, Ivan Andrijanić), Veleposlanstvo Indije u Hrvatskoj, Zagreb, 2024.
Antologije:
INSULAE / hrvatska nova lirika, Archaeopteryx, Zagreb, 1981; predgovor autora, samizdat
Quadrispatium hrvatskog mlađeg pjesništva, Dubrovnik, 1982.
CROATIA REDIVIVA (ča-kaj-što):
Maslinov vijenac 1, Archaeopteryx, Zagreb, 1996.
Maslinov vijenac 2, Archaeopteryx, Zagreb, 2001.
Maslinov vijenac 3, Archaeopteryx, Zagreb, 2005.
Maslinov vijenac 4, Archaeopteryx, Zagreb, 2011. (pogovor: Radoslav Katičić); Nagrada županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo 2010.
Maslinov vijenac 5, Archaeopteryx, Croatia rediviva, Zagreb, 2016. (blok: Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što)
Maslinov vijenac 6, (temat: Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, kulturno dobro), Archaeopeteryx, Croatia rediviva, Zagreb, 2021.
Prepjev:
Herman Hesse: Domotužje / Heimweh, Književni krug Split, Split, 1994; hrvatsko-njemačko izdanje s predgovorom autora
Jezikoslovlje:
Marin Vodanović, Drago Štambuk, Ana Ostroški Anić: Stomatološko nazivlje, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2010.
Sa sestrom Nives Štambuk Giljanović uredio je i predgovorio knjigu njena pokojnoga sina Ivana Mala pješčara iz Brda Ničega (Split, 1998).
Utemeljitelj je baštinskih dana Croatia rediviva na Krvavi Uskrs 1991. u Selcima na otoku Braču gdje se od tada svakog ljeta na svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri „ča-kaj-što“ jednog od pjesnika iz triju hrvatskih jezičnih idioma kruni Maslinovim vijencem (oleaginea corona) koji tako postaje omaslinjenik (poeta oliveatus). Od 2008, umjesto poslije lokalne fešte Gospe Karmelske (16. srpnja) manifestacija se odvija uoči obilježbe Dana talijanskog paljenja Selaca (9. kolovoza 1943). Idejni je začetnik Zida od poezije na središnjem selačkom trgu Stjepana Radića na kojemu se ovjenčanicima podiže mramorna ploča s njihovim uklesanim stihovima.
Prvi je stranac koji je svojom tankom na japanskom, na temu svjetla (hikari), sudjelovao na japanskom Carskom novogodišnjen čitanju poezije Utakai Hajime u Imperijalnoj palači u Tokiju 14. siječnja 2010, a u Osaki je u sklopu Librasia konferencije o azijskoj literaturi osnovao Nagradu za najbolji haiku na engleskom „Vladimir Devidé“ koju je prvi put presudio i proglasio 28. svibnja 2011; drugi put njegovu odluku proglasio je Akito Arima 4. travnja 2012, treći put prof. Mark Williams 6. travnja 2013, a četvrti put Lars Vargö 3. travnja 2014.
Izbori iz djela
1918.
Daleko plove brodovi
odnose naše drage,
u daleke strane zemlje
daleko brodovi plove.
Odnose naše živote
u škrinjama s bijelim brašnom
i bačvama zlatnog ulja
u pohlepne strane zemlje.
Daleko plove brodovi
i provom paraju srca,
što ćemo s polovicam njinim
u dalekoj stranoj zemlji?
1918.
Los barcos que navegan lejos
llevan a nuestros amados,
a los paises lejanos y ajenos
Los barcos que navegan lejos.
Llevan nuestras vidas
en los cajones con harina blanca
y en los barriles del aceito dorado
a los paises avidos, ajenos.
Los barcos que navegan lejos
con la proa parten los corazones,
que haremos con sus mitades
En un pais lejano, ajeno.
Preveli na španjolski: Željka Lovrenčić i Andres Morales Milohnić
Tierra del fuego
Mišlju te srebrnom pratim, skrovito
slijedim po pustim pampasima,
ljubopitivi svjedoče pampera i gauča.
Siđeš s broda u Mar del Plati
s Hrvatskom u bisagama, odjašeš u Rosario
potom u Cordobu. Dalek i sam, usklađuješ
dobrim zrakom Gardela i Piazzollu.
Uške ti probi, zlatnoga zvuka, žica
i fibulom bola sveza tvoje srce. Siluje te
rijeka dok vir mrvi konja, bjegunče od noža
razljućenog Indiosa. Nad glavom napinješ
harmoniku kano mistral jedra lađe.
U njoj se gnijezde slavuj i orao, usud
svećenikov. Od čega pobježe mladac iz bolskog
sjemeništa, neobrijan angjeo, budući
načelnik? Kako pounutrit znanje da putnik
i pustolov o kojemu zborim, hrabar brački
anhel, snježna munja ljetna, moj krotki je
otac, loćnjak iz kamenica, krv šumne masline.
El-Shatt
S plavo-svijetlih otoka i obala
iz svoje Hrvatske došavši,
prešavši modro i Crveno more,
dospjeste na sinajsko tlo
gdje negdar lutahu proroci.
Pridruženi u lutanju,
hodaste za svojom
gorućom zvijezdom. Ne našavši
je, sjedoste i legoste umorni,
zaspaste zauvijek pod maslinskim
nebom, sanjajući pinije
i jadranske prisoje. Slava tebi
izgnanička domovino. Počivala
u miru podneva i škriputu skarabeja.
Cairo, Dan mrtvih 1999.
*Planalto
Izabirem svoje neprijatelje, uprežem u borna kola
niže demone, dok više postavljam na izvidnicama.
Pješadijom čvrstim bokove, a vrijeme početka bojne
određujem prema zvijezdama. Zrcala ne rabim
u pripremama, u duše drugova se zagledam,
hrabreć ih svojom slabošću. Ništa me ne može
odvratiti od smrti koja oslobađa i stoga bez straha
stojim pred svojima, grudima okrenut neprijatelju,
spreman za bezbrojne strijele. Ništetnost i ništavnost
moj su jedini put. Ne sudim druge po njihovim
snovima, nit odlukama. Svijet je izmišljeni prostor
u kojem živi, i biba se, nepostojeće more. Snaga
moja tavori u nestajanju, odustaje svednevno od
nutarnjih implozija što donose bezrazložni sjaj.
Cilj rijeke koju zovemo životom bezimeno je more;
niti najsvijetliji mač ne može naškoditi vodi,
razdijeliti dvoglavi svijet, okrunit orlovim ga snom.
Brasilia, 31. listopada 2011.
*Planalto, brazilska ravan
Runo
Sjedim na krznu
drevne zvijeri.
Nada mnom plešu zvijezde.
Topiš grah u hladnoj vodi
grijući je svojim poljupcima.
Poput nedostižne si fuzije.
No jednoga dana, tko zna,
energija čistotna
postati će stvarnost.
Tad slovo bit ću, jedino,
opunomoćenik zemnog alfabeta.
Plesač pod teškim zvijezdama.
Brasilia, 13. studenoga 2011.
Bijeli šišmiš
U noć, u noć, oštrim krilim
svodom snijega naopakog.
U zrcalu kristal cvjeta
na licu se Boga smiješeć.
Bijela noć u ruhu crnu
svodi mi se oko struka.
Bog je vitak, plamna srca,
razni me ko bodež vatren.
Krvlju huja koji ledi
trage mu po bijeloj puti
zrak je prepun kasnih ura,
meda, krvi i cijuka.
Dioklecijanov prah
Uzalud bješe rostfrei žlicom
provaljivat trizmička usta Sfinge
varljive kako i spiruća kiša ljetna.
Zaludno bješe
u granitnim prahom oblijepljenoj kabanici
imenovat pljusak-tijelo kao povijesnog nositelja.
Sasvim ovlašno, jučerašnje, dok mlaka kiša
zbraja kvadratne centimetre izlizanog Peristila,
Luxor zjapeć pamti, dahtavim uzburkan isparinama.
Obeznožen od mravaca, nastojim se unijeti
mimo bijelog ruba u crnu kuglu noći.
Zalud bješe pljusak držati za ruke,
zarad zaostatnih blještavih kaplji
na linijama života i hypothenaru.
Dižem kapke k sjajnim oblucima
koji pune Vestibulum, nadohodeć iznenada
s juga, s bračkog hrpta kano zlodusi.
Neshvaćeni Imperatore, nemam snage za voljenje.
U mraku svijetle skošene oči lubina.
Tko znao bi pod zastorom kiše
nije li snaga nešto što ne postoji.
Napisano u kavani Luxor, Split, 1977
BETLEHEMSKA
Uskrs, 31. ožujka 2002.
CROATIAM AETERNAM
La virgen con los nińos habla croata
y cierra la puerta del fin de los tiempos.
Quien entra último
se arrimará, en un vivo árbol,
con las manos separará el trueno del rayo,
descubrirá los elementos
y entenderá las despedidas humanas.
Ser elegido en la cola del tiempo,
mientras se apaguen los pueblos y las estrellas,
es la gracia más grande que ser el primogénito.
Antes hablábamos de los signos previos,
ahora todo indica
el momento decisivo de las desinencias..
Quién podía presentir alguna vez
que la Virgen es el tope de nuestro destino?
Nieve indestructible
revelación de las intenciones de la historia.
Reina de las islas y de la tierra firme, stella
maris, brillante sobre las naves lentas.
Oh, corrientes ágiles adriáticas,
mécenme, introdúzcanme suavemente
debajo del ala lunar del olvido.
Recúbranme con besos tímidos
mientras la luz desciende
de las estrellas croatas.
Londres, mayo de 1987
London, svibnja 1987.
Gustiš i proplanak
Tokyo, 24. veljače, 2007.
Zid na Selskoj cesti u Zagrebu podignut pred Uredom UNPROFOR-a 1993, sastavljen od opeka s imenima poginulih u Domovinskom ratu.
Isusek
Mirule nad morem,
pokraj stare štale,
od slame oštre
gnijezdo svijaju.
Bi li se premjestio,
sine dragi,
u kakav bolji log?
24. prosinca 2004.
JAME
Nastavak ste tamnih kutova
naših duša. Snijeg kostura
i njihov klepet – bijele su
tipke na hrvatskom glasoviru.
Kad udaram prstima po crnim
tipkama – znam što radim.
To bijele moje kosti u vršcima
prstiju pobijaju glazbu
koja zaustavlja hod i propinje me
na prste stopala; po prstima,
duž tarsusa, tibijom i bedrenom
kosti, sacrumom uz kralješnicu,
put lubanje i iznad tjemena
izvlači me u svemir,
u tamnu noć stoljeća,
teških poput tužnih ljubavi.
Bože, iz ovih punih jama
izvedi nas na svjetlost dana
i bijeli put. Zastri noć i mrklinu
za nama, ne daj nam pasti
u ista gvožđa.
Zaštiti nas očinskom ljubavlju
i isprazni sve hrvatske jame.
Kosture naše u srebro i zlato okuj,
pohrani u riznice Velebita
i podrume katedrala,
uz očuvana tijela svetaca
i blaženika, u Kotorski zaljev
i podnožja otoka – da učvrste
nam temelje svojom nepropadljivošću
i podupru rast. Rast hrastova
i jela, čempresa i borova,
lipa i breza, vrba i topola,
nek hrane nam rast
koji izvija se k tebi, Oče
Svemogući, Bože jedini.
Stvoritelju neba i zemlje.
I svega vidljivoga i nevidljivoga.
Da iz zemlje postanemo
nebo i zrak, iz tvarnoga da
pređemo u netvarno, prozirno,
blago svjetlo. Da okupamo
lica svoja u tvojoj milosti
i zaklopimo vjeđe s prstima
iz tvog srca, zlatne
sjene svetoga poljupca,
iz tvoje nepojmljive blizine.
KUKURIJEK
Crna ruka
odiže snijeg.
Životno tjeme
pupanjem mekim
briše Kristov pad.
Hellebores, Hellebores!
Skromni cvjetak
iz mokrih šuma,
hrvatskih jaruga čedo.
Čudo mračna humusa.
Kako spremno buja
u tokijskim teglama
mirišući na domaju.
Tamni cvijete, ljepoto otrova.
Japanski izbore ljubavi,
one koja umire
predajući laticama
svoj posljednji dah.
Morski Božić
Uzdarju se veru vali,
modri srhni kano zima.
Djetić morjem naježenim
na slâmici barke drîma.
Ribar ga, i kurent ginga
pjevušeći nina nena.
Skuše, cipli i orade
u frolu se mrežu tišću.
Što će sinku malom darak
Ovog mora hrvatskoga?,
kad je blago sve što drago,
srebro lustri prahno ništa.
Londra, 1990.
RIMSKI ZVEKIR
Soldati su pali
niz bile skaline
prima grebu svitlen
otklen spas je svitu.
Soldati su pali
prida Božjin grebon
otklen svitli jubav
prima tami svita.
Soldati su pali
kano crne zvizde
ispod stine greba
di se slavon kruni.
Soldati su moji
na lancunu bilen
otisnuli slike
svojih golih tila.
Di Isusa nima
soldati su pali
prid udaron vitra
ispod bile stine.
Moji sinci šesni
zarad kog ste pali;
rad Isusa milog
iz svitlega Grada.
Kairo, Uskrs, 23. travnja 2000.
San na smrt
Korov osvaja široka polja svijeta.
Korijenjem svojim steže i davi
žitne kucavice. I kada zlato
počne hrđati, gubiti boju i sjaj,
dolazi vrijeme nepojmljive opasnosti.
Lucernu nadomješta ošjobad,
hrana postaje pljesniva, a
djevojačka njedra rađaju nakaze.
Samilosna čeljad iscrpljuje se
uzduž puteljaka, pada s nogu
i užasne sanja snove.
Moja ljubljena spava u visokom,
žutom žitu poljana vječnosti
i sanja dragoga svog raspetog
na živici. Kljunovi planinskih
orlova puni su usirene krvi.
Stasa čovjek koji će donijeti
mir i vratiti sjaj zlatu sunca
i svježinu plodovima zemlje.
Spalatum
Slomljena zraka tone u zeleno
i onaj grad što na dalekoj obali traje,
tvrd i nestvaran, topi vezivo pamćenja
i pada to dublje u tamne podrume.
Brišu se brojevi sretnih godina,
a bol i nježnost – sve stane u šaku,
s par imena, kojim trgom i smradom luke.
Fantomska tamnožuta Kapetanija
umorna lebdi u spaciju vjekova.
Kao da nikada ne bjeh tamo, sićušan,
izgubljen među starim palmama,
sluteći sve moguće propasti i delikatne
smrti, leđima okrenut zamračenoj palači.
A sprijeda, avaj, bje li to more?
Hampstead Heath, 2. lipnja 1984.
Strnjaci kraj Vukovara
Šum kukuruznih stabljika u poljima repe.
Kukci i leptiri, ličinke i mine lebdeći sele
u negative grbova i prostor križa.
Tepih lišća, krunice od rogačeva zrnja
zagrle križni hvat, male jablane i topole.
Vodotoranj – stršljenovo gnijezdo, gelerni crteži.
Vrana jata oko njeg kruže, okol
tornjića crkve, navlače konopce minā.
Bokor razderanih udova s umetcima od
plastike. Trava u Marincima,
sažgano polje u Bogdanovcima.
Iločka graševina nakapnuta pelinom.
Iza groblja raste šuma zelenih
vojnika s angjeoskim trubama u
krošnjama. Hrvatske šume, voda
pada u noć. Zdenac je garav
rodio bijelu zmiju. Spol angjela.
Svijet kao snijet
Sjene načinjene od bakra i mesinga
sa željeznim zakovima na rubovima.
Trupla od hridina i zemlje,
pijeska sa žala i plodne crnice.
Oblucima popunjene šupljine,
prsna i trbušna; izdasi prolaze,
tjelesnim otvorima, na mahove.
Placente na cestama, trulež posvuda.
Štit za štitit mrtve,
jer oni su na njemu.
U očima im usađeni
dijamanti, na noktima
pozlata, u srcu grob.
Sloboda nema ničega zajedničkog
sa slobodnim tržištem.
Ja pjevam budućem slušaču,
pomniku trpkom, u mrkloj
tišini svjetske noći.
Vermillion
Topla poput peciva
ruka je Ishmailova.
Noćna kruna zapošljava duhove,
posluju prijeporni psići
oko kosti bjelasne.
Težina crna svjetla
urušava jaglace.
Ljiljani i vapno
pjevaju na rubovima
zemljanih bića.
Osoblje smrti stavne,
slavi – noževe odižući.
Živina i pastiri
priprosti
s mliječnim kotaricama
prihode.
Ti Bog si mojega hrvatskoga naroda,
Gospodine svijetloplavi, oka bademasta,
kose medne,
ljubavlju neprebolnom ovjenčan.
Najveća je varka Sotone
uvjeriti ljude
da ne postoji.
Vjetar s tamnih zvijezda
Lahor te dotiče prstima mojim, jastučićima toplim
po usnama pišuć imena ljubavi, obraslim s
mahovinom koja se ruši niza stijenje Plitvica, vodom
studenom šulja prama crnu vrtlogu, jami bez dna.
Sve što je živjelo i raslo sada pada i propada, kao
da nas nikada bilo nije, i kano da je gorje poleglo
što se negdar trsilo k nebu, izvijalo ćurlikom divljih
ptica što navještaše smrt, odlaske i ljubičastu propast.
I nije nas bilo, sada posvem istinski znam; bijasmo
utvare koje lagahu sebi i svojim bližnjima, sklapahu oči
i ruke krhke u polegle cvjetove što gazili ih nakupci,
brstile koze i telad izgubljena na obroncima planina.
Ništa znali nismo, ništa razumijeli, samo je bol stezala
omče oko vratova ljubavnika, pometnute djece i roditelja
koji ne znahu nit otkuda dolaze nit kamo smjeraju vjetrovi,
oni što pušu dok je zimno i vruće, te raznose dim i paru
izdisaja, poskakuju nebesima čilo poput kozlića.
Vjetrovi koji pušu iz svemira i dolaze kadšto na zemlju
kano duhovi, razvijorenih krošnji sablasnih bajama,
nesmiljeno usamljeni, zauzlani, zaulareni, sapeti –
vjetrovi iz daleka, iz snovitih divljina, vjetrovi što zovemo
ih, drhteći sveudilj, zmajevima smrti s hrptova tamnih zvijezda.
Ouro Preto, Minas Gerais, 14. ožujka 2013.
VULNUS LACERATUM
S tvojim sam suzama umro,
Bože slomljenih kostiju,
tijelo sveto izbodenog koša i slabina;
izložbo modrica s trnovom krunom.
Isuse razdrtog srca
primi u svoje očinsko okrilje
pod šator nebeske svjetlosti
moju ranjenu riječ, grijehe moje
i kajanje; položi me na mirnu vodu
sutona i obzorju sinjem
dodaj boju žalosti. Uton moj
nek međ otocima bude ljubljenim,
uz kamenje odvaljeno od tvojih gudura.
U kamenolom, u kamenolom
odnesi me, unesi u zemljinu
ranu. Iz tvoje rane u ranu našijensku,
da rastvori mi se srce i s prahom
sretnim pomiješa, te postane grm
manjige i stablo masline. Da
nadvijem se nad Radonju poput
osamljene pinije, raščešljan vjetrom
s mora i dohvatim sveti skut
kojim meteš vode i zemlju domovine.
New Delhi, 21. svibnja 1995.
Odjeci iz javnosti
Drago Štambuk: THEURGIA, predstavljanje knjige na Interliberu 2017. https://www.youtube.com/watch?v=xIShnk1XhEU
Za vrijeme službenog boravka u Pakistanu hrvatski veleposlanik u Iranu Drago Štambuk sudjelovao je 24. veljače 2024. na Lahore Literary Festivalu, jednom od najcjenjenijih u Aziji, s ranijim sudjelovanjima književnih nobelovaca i glasovitih autora: Orhan Pamuk, Abdulrazak Gurnah, Joe Sacco, Ben Okri, Peter Frankopan, Vikram Seth, Viviana Mazza. Ove godine participirali su, među inima, afirmirani autori iz zemlje domaćina i svijeta: Monica Ali, Jose Luis Peixoto, Tariq Alexander Qaiser, Joseph Massad, Katie Hickman, Christoph Peters, H. M. Naqui.
Kao veleposlanik i pjesnik Štambuk je nastupio u modernom Alhamra Art Centru pred stotinjak studenata i ljubitelja poezije, pod naslovom Burning of Memories (Poetry of Resistance from Croatia), uz vođenje Shaiste Sonnu Sirajuddin, profesorice engleske literature na University of Punjab u Lahoreu. U inspirativnom razgovoru s voditeljicom Štambuk je objasnio kako je njegova poezija otpora zapravo poezija ljubavi prema ugroženoj domovini koju je pisao u Londonu uoči i za vrijeme velikosrpske agresije.
Naime, upravo su dvije Štambukove knjige na engleskom bile u žarištu pozornosti: „Language of Dismemberment/Jezik razdjela“ (arapsko-engleski prijevodi; Supreme Council of Culture, Cairo 2000), „And the Sea is no more/I nema više mora“ (Austin, Buzzard Press, 2011).
Štambuk je uvodnim slovom objasnio publici zbog čega je i kako postao veleposlanikom, te je naveo da nije tada kao liječnik, znanstvenik i humanist u londonskim klinikama izabrao diplomaciju već je diplomacija odabrala njega.
Voditeljica je Štambukovu poeziju nazvala istinitim, vrsnim i važnim svjedočanstvom („jer pjesnici su glasnogovornici istine“). Osobiti je dojam izazvalo autorovo govorenje pjesama u hrvatskom originalu (Dolazak mora k Hrvatima, Uskrsnuće mrtvih kostiju, Paljenje uspomena, Crni val, Nordwind, 1918., Težak, Zefir…).
Prema reakcijama publike, snažno je odjeknula pjesma koju je Štambuk napisao 1994. na engleskom „Frozen Rats of Sarajevo/Smrznuti sarajevski štakori“, a objavljena je u londonskoj dnevnoj novini „Independent“, netom nakon emitiranja BBC-ijevog dokumentarca pod nazivom „Serbian Epics/Srpska epika“ iz kojega je bila razvidna okrutnost opsade glavnoga grada BiH u ciljanju i ubijanju Sarajlija s okolnih brda.
Veliki pljesak publike na kraju jednosatnog programa bio je iskaz odobravanja i zahvale hrvatskom pjesniku, a mnogi posjetitelji iskoristili su priliku da se fotografiraju s autorom.
Za boravaka u Lahoreu veleposlanik se sastao s guvernerom Punjaba (Pandžaba) Muhammad Baligh ur Rehmanom, brojnim poslovnim ljudima, a posjetio je i grob pjesnika, filozofa i političara Allama Iqbala, nazvanoga „duhovnim ocem“ Pakistana.
https://www.matica.hr/kolo/772/zlatna-formula-hrvatskoga-jezika-ca-kaj-sto-kao-kulturno-dobro-35724/
S Predstavljanja zbirke poezije “Hram u stijeni” u DHK, 4. veljače 2017.
http://laudato.tv/izdvojeno-4-2-2017-hram-u-stijeni-drage-stambuka/
Dodjela Nagrade “Zvonimir Golob” za zbirku “Alat bola”
https://www.youtube.com/watch?v=-3ke0RStwAM
S Predstavljanja zbirke poezije “Hram u stijeni” u DHK, 4. veljače 2017.
http://laudato.tv/izdvojeno-4-2-2017-hram-u-stijeni-drage-stambuka/
Stepinčevo u Rimu, 10. veljače 2017.
https://fenix-magazin.de/drago-stambuk-stihovima-osvojio-bec/
Knjigu poezije Drage Štambuka „Nedovršeno stvaranje svijeta“ (Društvo hrvatskih književnika, Mala knjižnica, 2014), ovih je dana u prijevodu na portugalski tiskao ugledni izdavač „7 Letras“ iz Rio de Janeira pod nazivom „A Criaçao Inacabada do Mundo“. Autori prijevoda su Milan Puh i Drago Štambuk.
http://www.7letras.com.br/a-criac-o-inacabada-do-mundo.html
Književna večer Drage Štambuka Zlato i prah kraljeva.
http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=74398
