Popović Poje Jasna

    Popović Poje Jasna

    Biografija

    Jasna Popović Poje, rođena je 1958. godine u  Novskoj  gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a Pedagošku akademiju u Petrinji. Kao učiteljica razredne nastave bila je zaposlena u Osnovnoj školi Novska sve do umirovljenja 2020. godine. Kao dugogodišnja mentorica i spisateljica, prenijela je na svoje učenike ljubav prema književnosti pa je nekoliko godina  uređivala emisiju za djecu na Radijskoj postaji Novska Dječji kutak, a potom je također dugi niz godina vodila izvannastavnu aktivnost Mali haiđini s kojima je sudjelovala na međunarodnim natječajima i osvajala mnogobrojna  priznanja i nagrade. Tako su ona i njezini učenici 2015. godine osvojili 1. nagradu na međunarodnom haiku-natječaju Matshuo Basho Award Contest u Italiji. Godinama je objavljivala radove u dječjim časopisima, a njezine pjesme, priče i igrokazi se nalaze u mnogobrojnim čitankama, početnicama, vježbenicama, nastavnim listićima i priručnicima te se objavljuju u e-izdanjima kao digitalni obrazovni sadržaji. Mnogobrojna priznanja i nagrade dobila je za svoje haiku uratke, ali i pjesme (natječaji Z. Golob, Erato, Poezija zlatnih stihova). Zajedno s učenicima nalazi se u mnoštvu međunarodnih haiku-antologija, časopisa i zbornika. Njezine radove objavili su mnogi časopisi za kulturu, umjetnost i književnost kao primjerice Marulić, Vijenac, Hrvatsko slovo, Književna revija, Književnost i dijete, Moslavačko zrcalo, Kvaka, Mali Pero (internetski časopis DHKDM), a bila je i dugogodišnja suradnica Školskih novina.  Otkada je u mirovini, sve više radi tuš-hajge i objavljuje ih na hrvatskim i svjetskim blogovima te u međunarodnim časopisima. Ilustratorica je haiku-antologije Vugin pjev.

    God. 2015. primila je pismeno Priznaje Grada Novske za književno stvaralaštvo.

    Članstvo:                                                                        

    DHK

    DHKDM

    MH –  Ogranak u Novskoj

    UHTS – svjetska udruga haiku i tanka pjesnika  

    Bibliografija

     Ljetna nostalgija jedne učiteljice, Gradsko poglavarstvo grada Novske, 1996. (pjesme),                       
    Čim školski autobus zaspi, Gradska knjižnica i čitaonica Ante Jagar, 2000. (pjesme za djecu), 
    Tajanini ogrci, Ogranak Matice hrvatske Novska, 2004. (ilustrirane priče za djecu),                          
    Zubić u jabuci, Ogranak Matice Hrvatske Novska, 2006. (haiku-dnevnik o prvašima),                       
    Šestar koji nije volio kružnice, Ogranak Matice hrvatske Novska, 2006. (kratke priče za djecu)
    Skok udalj zgrčno ,Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, 2009. (novelete jednog desetogodišnjaka)                                                                                                                                                               
    Muha u četvrtom A, Arca d.o.o. Nova Gradiška, 2010. (haiku-dnevnik o četvrtašima) 2012.
    Smjehokazi, Spiritus  Movens Kutina, 2014. (zbirka igrokaza za djecu), 
    2015. Novčić u „ogrc“fontani, Spiritus Movens,  Kutina, (zbirka haikua i haibuna)                                             
    Zbirka pjesama i igrokaza Baš hoću, baš neću, Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, 2017.                                                                          
    2022. Izbor poezije i proze za djecu, vlastita  naklada. 
    U stolici za ljuljanje s okvirom od breze, (pjesme) vlastita naklada, 2024. 
    Vugin pjev, haiku antologija, 2023.  (Udruga Tri rijeke Otoka Ivanića) ilustratorica
    Zastupljena je i u tri skupne književne zbirke: Zavičajna čitanka, Hrvatska Nika i Od mlinskog kotača do Ivanjskih kolača.
    Smjehokazi 2 digitalna zbirka igrokaza za djecu (Bojan Iličić kreator e-zbirke), 2024. 

    Izbori iz djela


    BADNJE VEČE U SOBI SA SIVIM KAMINOM

    Škripala su vrata
    U trećoj sobi
    I drveni pod.
    Zamrzla se stakla prozora 
    Od studeni.
    Ali bilo je lijepo.
    Smiješila se Marija d Djetetom
    U naručju.
    Pucketala je cjepanica u sivom kaminu.
    Na hrastovom stolu
    Gorjele su svijeće
    I točilo se crno vino
    Iz posuđenih čaša.
    Borova grana je imala
    Crvene mašne,
    A kruh božićnjak
    Pušio se tek izvađen iz peći.
    Te večeri molilo se više nego ikad,
    A na jeftinom,tek kupljenom tranzistoru,
    Ivčić je pjevao:
                Za u s t a v i t e  r a t   u   H r v a t s k o j . . .                                              

     (iz zbirke Ljetna nostalgija jedne učiteljice,1996.)

     


    za moju pjesmu   
    dovoljna je bila
    topla
    učionica
    i nekoliko pokislih
    crnih
    čuperaka
    malo magle
    na jednoj šarenoj
    mašni 
    i otvorena
    čitanka
    s tadijanovićevom
    pjesmom o dunji i ptici

    (iz zbirke Ljetna nostalgija jedne učiteljice,1996.) 

     

    POHVALA JABUCI

    Priznali mi to ili ne, ali jabuka nas prati cijeli život.
    Evo, na primjer, i moje odrastanje vezano je uz nju. Sate i sate, dane  i dane, provodila sam u velikom i bogatom voćnjaku u kojem je bilo najviše stabala rumenih i žutih jabuka.
    Ležeći pod njihovim krošnjama, razmišljala sam o tajnama koje one skrivaju, a zatim bi se začas popela na jedno od tih stabala i promatrala nepoznati svijet. Nepce mi  je bilo puno ljepljiva soka koji se cijedio kroz moje male prste. Punih ruku i džepova nosila sam ih kući, a onda ih je baka stavljala na ormare…

    Dida me naučio:
    jabuke se cijepe
    o Svetom Josipu.

    A onda – jabuka na velikom odmoru, jabuka u studentskoj kuhinji, jabuka u trudnoći, jabuka u kolijevci, dječjoj kašici, kolačima, igri, školi… 

    Otpali zubić
    zajedno s jabukom
    trune u jarku.

    Jabuka u pjesmi, jabuka u priči, jabuka u kazalištu, jabuka na misi… Bilo da je samo trenutni znak pažnje i dobrodošlice ili trajan simbol ljubavi, prijateljstva, blagoslova, snage i zdrave prehrane, jabuka je tu uz nas htjeli mi to ili ne.

    I zato o jabuci – samo s ljubavlju!

    (iz zbirke haikua i haibuna Novčić u „ogrc“fontani,2015.)

     

    PRED  SLAPOM

    Plitvička jezera, slapovi Krke, Rastoke…
       

    Stajati pred slapom i promatrati ga širom otvorenih očiju je kao i promatrati umjetničko djelo. Gromoglasnost i ljepota vodenog mlaza čarolija su za svakog ljubitelja umjetnosti, a njihanje jela i smreka opijenih tom glasnom pjesmom prizor  je iz bajke. Iako bučne, kaskade vodopada čine orgulje kakvih nema nigdje u svijetu.
    Pjena, šum, magla.
    Rapsodija u plavom.
    Raskoš slapova.
    Ruši se vodopad s visokih stijena, razlijeva se u širinu i završava u nabujalom jezeru. Iz daljine se nazire mliječna pjena nastala snažnom bujicom bukova. Modrozelene vode rijeke, rastočile su se u mnoštvo prštavih slapova i slapića oko kojih sve vrvi životom. Sadrene barijere s pličinama, zelenilo po otočićima i hridima – sfumato za 
        slikara, rapsodija za skladatelja i dilema pjesnika „…što u 
        njem(slapu)znači moja mala kap?“                         
        Hommage prirodi, oda ljepoti, psalam životu.

     (Iz zbirke haikua i haibuna Novčić u „ogrc“ fontani, 2014.)

     

    KAKO RASTE PRVAŠIĆ

    Prvašić raste
    od poljupca i priče,
    šetnje po kiši
    I toplog mlijeka,
    od pisanog slova
    i abecede,
    od igre, veselja 
    i velikog smijeha.
    Kao leptir i ptica
    u slobodnom letu,
    prvašić raste – 
    najbrže na svijetu!

    ( iz pripremljene zbirke  za tisak pjesama i igrokaza za djecu Baš hoću, baš neću, 2017.)