U srijedu 29. travnja u Zagrebu je preminuo hrvatski književnik, član i nekadašnji tajnik Društva hrvatskih književnika, Željko Knežević (14. prosinca 1943., Gornji Rajić).
Diplomirao je na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1976. Radio je kao pravnik, a 1985. do 2008. bio je tajnik DHK. Pisao je pjesme intimističkog ugođaja. Kako donosi Hrvatska enciklopedija, Knežević se je u svojoj poeziji zgusnutim, hermetičnim slikama okretao prošlosti, uspomenama na djetinjstvo, obiteljskim temama, Domovinskomu ratu.
Objavio je zbirke: Pepelom i ružom (1971.), Kuća puna vjetra (1976.), Putovanja (1981.), Okućnica (1987.), Pod zidom (1988.), U tvojim rukama (1992.), Brdo na okupu (1997.), Lijepo svjetlo dna (2000.), Kopito trajnoga konja (2005.), Na vrhu olovke (2005.), Tvoja ljubav je most (2010.), Iskorak iz sna (2011.), Dom za pčele samice (2015.) te Tiha staništa (2022).
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. te nagrađivan najuglednijim hrvatskim književnim nagradama, kao što su nagrada Fonda A. B. Šimić za zbirku Pepelom i ružom, 1971.; nagrada Vladimir Nazor za zbirku Brdo na okupu, 1998.; nagrada Tin Ujević za zbirku Kopito trajnoga konja, 2006.; nagrada Duhovno hrašće, Drenovci, 1998. i 2006. te Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci, 2013.
Nadnevak posljednjeg ispraćaja Željka Kneževića na ovim ćemo stranicama objaviti naknadno.