Glogoški Ivica
Biografija
Ivica Glogoški rođen je 27. rujna 1955. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Tu je i diplomirao na Fakultetu građevinskih znanosti 1980. (konstruktorski smjer) i magistrirao 1986. Do sada je objavio 20 stručnih i znanstvenih radova s problematikom građevinskih konstrukcija, organizacije prostora u industriji, sigurnosti i zaštite građevinskih konstrukcija. Od 1981. do 2000. radi na poslovima arhitektonsko-građevinskog projektiranja u PLIVI – Istraživanje i razvoj, kasnije Pliva Inženjering. Od 2000. godine zaposlen je kao projektant i direktoru vlastite tvrtke C. E. DEMA d. o. o. dizajn u graditeljstvu. Ovlašteni je inženjer od strane Ministarstva kulture RH za konstrukcije u zaštićenoj kulturnoj baštini. Paralelno djeluje na kulturno-umjetničkome planu kao prvočelnik Povjerenstva za kulturu i umjetnost Hrvatske udruge “Muži zagorskog srca” u čitavom nizu realizacija udruge na području kulture i umjetnosti tijekom desetak godina. Objavljuje prijevode iz svjetske poezije na hrvatskokajkavski u časopisu Hrvatsko zagorje i časopisu Kaj, a pjesničkim radovima zastupljen je u zbornicima Hrvatskozagorskoga književnog društva. Do sada je objavio tri knjige: zbirka vlastitih pjesama i prijevoda strane lirike na štokavski Ogledala i odrazi (Zagreb,1995.), zbirka prijevoda strane lirike na kajkavski i štokavski pod naslovom Zapisci u zrcalu (Klanjec, 2007, Hrvatsko zagorsko književno društvo), te zbirku vlastitih štokavskih i kajkavskih stihova i prijevoda strane lirike na kajkavski i štokavski pod naslovom Tragovi daždevnjaka (Zabok, 2015, Hrvatska udruga Muži zagorskog srca). U proljeće 2011. Medijateci Francuskoga instituta predstavio je grafičko-pjesničku mapu Charles Baudelaire: Chant d’automne kao autor prijevoda zajedno s Josipom Zankijem kao autorom grafika. U proljeće 2013. predstavio je Medijateci Francuskoga instituta s časopisom KAJ autorski štokavski i kajkavski prijevod Lamartineove pjesme Jezero. Također je u Matici hrvatskoj iste godine iznio referat Hrvatsko templarsko graditeljstvo u okviru tribine Templari i turizam. Godine 2019. primljen u Društo hrvatskih književnika. U jesen 2022. objavio u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika knjigu Franci i popevke, izbor iz francuske poezije 19. i 20. stoljeća u kajkavskome prijevodu. Knjiga je, osim u DHK, predstavljena u Gradskoj knjižnici Krapina, u Mraclinu u organizaciji KUDa Dučec, u Veleučilištu Čakovec. Knjiga je otkupljena od strane Ministarstva kulture RH a za nju je autor dobio nagradu Rikard Jorgovanić od strane Hrvatskozagorskog književnog društva i Općine Hum na Sutli za 2022. godinu.
Izbori iz djela
PTICE I IKAR
Zaustavljene ptice
S krajnjeg oboda sarkofaga
Kretnjama kamenog perja
Bude muziku Ikarovih nada;
A u odsjaju njihovih krila
K’o da se vidi pjena
S mjesta njegova pada.
SVJETLO TAME
Josephu Conradu
Kao krhotine očaja
čitamo tragove porculana
na koži staroga sjećanja.
Odrazi poljskoga cvijeća
razbijaju uvele vaze
na brazdama naših sjedina.
Siječemo vodu riječima
teškim od tame
zgusnute u našim srcima.
Olovka po zraku
bilježi smisao kruga
na izvoru vječnoga ponora.
CINKUŠOVA POPEVKA
Rudeku
Kak ljubeči vu maloj lojpici
Mi tiščemo se v našoj kmici,
Ogenj sveče družinu za oči peče,
Zešvicanih se tela kisela duha vleče,
O mertvecu vsak po neku reč reče.
Za nas večernji zvoniju cinkuši,
Za nami hodiju drveni kristuši,
Bobnaju nam ilovače grumeni,
Pokrivaju nas z dišečim rožami.
JACQUES PRÉVERT (Neuilly sur Seine,1900 – Cherbourg,1977)
CHANSON DE L’ OISELEUR
L’ oiseau qui vole si doucement
L’ oiseau rouge et tiède comme le sang
L’ oiseau si tendre l’ oiseau moquer
L’ oiseau qui soudain prend peur
L’ oiseau qui soudain se cogne
L’ oiseau qui voudrait s’ enfuir
L’ oiseau seul et affolé
L’ oiseau qui voudrait vivre
L’ oiseau qui voudrait chanter
L’ oiseau qui voudrait crier
L’ oiseau rouge et tiède comme le sang
L’ oiseau qui vole si doucement
C’ est ton cœur jolie enfant
Ton cœur qui bat de l’ aile si tristement
Contre ton sein si dur si blanc
POPEFKA LOFCA NA FTIČE
Ftič kaj tak mehko leti
Ftič rdeč i mlačen kak karv
Ftič tak nežen ftič huncutič
Ftič kaj se zna zastrašiti
Ftič kaj se zna zabušiti
Ftič kaj bi štel zbežati
Ftič kaj je sam i prestrašen
Ftič kaj bi štel živeti
Ftič kaj bi štel popevati
Ftič kaj bi štel kričati
Ftič rdeč i mlačen kak karv
Ftič kaj tak mehko leti
To je srčeko tvoje curičkica
Srčeko tvoje kak krilom tužno tuče
Vu tvojih grudi tak trdih tak belih
PJESMA LOVCA NA PTICE
Ptica koja leti tako tiho
Crvena i mlaka ptica kao krv
Ptica tako nježna ptica rugalica
Ptica koju naglo hvata strah
Ptica koja željela bi bježat’
Ptica sama ptica izluđena
Ptica koja željela bi živjet’
Ptica koja željela bi pjevat’
Ptica koja željela bi vikat’
Crvena i mlaka ptica kao krv
Ptica koja leti tako tiho
To je srce tvoje dijete milo
Srce tvoje koje tuče tako tužno
Tvoje grudi tako tvrde tako bijele