Tomaš Vladimir

    Tomaš Vladimir

    Biografija

    Vladimir Tomaš rođen je u Splitu 1998. godine. Osnovnu školu Jesenice završio je u Dugome Ratu, a opću gimnaziju, V. gimnaziju Vladimir Nazor, u Splitu. Preddiplomski studij Hrvatskoga jezika i književnosti završio je na Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru obranivši završi rad naslova Metaforika tijela i patnje u pjesničkom opusu Nade Grubišić. Trenutno je na posljednjoj godini diplomskoga studija na Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru.
    Bavi se pisanjem poezije i drame te uredničkim poslom. Urednik je pjesničke zbirke Nigdje noći (2020.) autora Ivana Čeperkovića. Dvije godine zaredom član je uredništva časopisa za književnost i jezik Ludens, pokrenutog pri Odjelu za kroatistiku i Odjelu za rusistiku Sveučilišta u Zadru. Lektor je više studentskih časopisa i 30-ak završnih i diplomskih radova. Sudjelovao je na mnogim književnim susretima i manifestacijama (Kod Marula 2018., Barakovićevi dani 2019., osmi Međunarodni festival suvremene poezije Murakon 2021. i dr.), kao i na književnim predstavljanjima i u organizaciji književnih večeri. Pjesme su mu objavljene u tiskanim i mrežnim časopisima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.
    Dobitnik je Nagrade Mali Kvirin Matice hrvatske u Sisku za najbolju pjesničku zbirku autora do 35 godina iz Hrvatske (za zbirku Hommage krvavom Kristu), Osobne nagrade Općine Dugi Rat za 2021. godinu te Rektorove nagrade za izvrsnost na studiju.

    Bibliografija

    Oprostite mi prešućeno (2019., pjesnička zbirka)

    Ogoljivanje ontogeneze (2020., pjesnička zbirka)

    Hommage krvavom Kristu (2021., pjesnička zbirka)

    Mrtvaci (2021., drama)

    Izbori iz djela

    Izbor iz djela

     

    _____ misterij vode

    soba mi je p
                         r
                            o
                                p
                                   a
                                       l
                                           a   u lokvu i sve dalje nizvodno u bunar u jezero koje levitira iznad kuće i onda je voda i onda je plavo utišalo mjesečinu………………………………….. a voćke su eksplodirale
                                                                                                                                         u nož mjeseca …..
    i onda slijevanje preko vlažne zemlje i onda lutanje u ribljoj utrobi i onda biblija u mislima kao kalež razbijen po čovječanstvu
    , . , kiša , . , je i svi su bez doma i vatre treba potopiti lubanje kako bi planina procvjetala prije potopa i onda se spustila u meso fantazije misleći da je brdo
                                                                                           životinja
                                                                                          koja zubima
                                                                                               komada
                                                                                  s          e          l          o

     

     

    _____ začarano stado

    netko mi pliva u unutrašnjosti plima se
                                                                      s
                                                                      p
                                                                      u
                                                                      s
                                                                      t
                                                                      i
                                                                      l
                                                                      a   iznad polja i ribe su skočile salto mortale 
    dok goveda pasu kamenje i trave i rakove i tiho je pod zemljom jer meso rogača zapinje za udice a djedovi lupaju rukama po vodi ja nisam izmislio propadanje u vinograd lubanje prevrće se selo i ridaju sjene polegnute u snoviđenja peraje su prekrile sunce upalo je i istopilo se u
                                                                                                                                       nedivljivoj ikri 
                                                                                                                                                  ikrilo se 
                                                                                                                                                       ikrilo
    baka je prolila vodu niz padinu kuće a tlo mi je podmetnulo potres u rebrima ____rastvara____ mi se u očima staza i penju se u mene i priviđaju i umišljaju stada začarana .t.a.p.k.a.j.u. mi po naborima kopita i netko mi u usta stavlja slamu


                                                                                                                             u meni preživa blago
                                                                                                                      u meni laju troglavi janjci i nosim u sebi oklop kožu rogove
     ja buhtim u ogledalu


    _____ i život i inja sam i pero i kljun i papir pun prosutoga kamenja_____
     sažimam se

     

     

     

    _____ parabola o postanku

    kada mornari utope udice selo se rastoči u otoke

                                                                                                                nitko ni sa kim i nitko nikome
                                           
    nestao je suton pun albatrosa
    starice na stablima pletu tkanine


                                                                                                       raste mi vrisak u nogama a krikovi režu planinu čujem li djecu ili ptice i tko mi je u tijelo zasadio starost i korake koje dupliciram po mjesečini

                                                                                                        ako skočim
                                                                                                        promašit ću tlo
    …..

                                                                                                                            | …………
                                                                                                                            |
                                                                                                                               ali dolje su galebovi i kopita su im puna mladosti moram mislima spajati krugove jer iz mene raste dijete smanjujem se a trebao bih plivati do vječnosti poznajem noć punu svjetlosti tada mi sjena hoda nad vodama i nikako da prerastem golemo dijete koje u ruke utiskuje zvijezde djetetu plivam u kralježnici savijamo se poput mjeseca i nevidljivi smo poput rođenja i smrti

     

                                                                                                                               rastemo beskonačno