Nakladnik: Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek
Za nakladnika: Hrvojka Mihanović Salopek
Pogovor: Darija Mataić Agičić
Urednik: Mirko Ćurić
Priprema i tisak: Krešendo, Osijek
Uvez: meki
Broj stranica: 196
ISBN 978-953-278-458-9
Cijena: 22,00 eura
Knjiga je tiskana uz potporu MInistarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Đurđica Stuhlreiter, profesorica hrvatskog jezika i književnosti te magistra defektologije i logopedije, rođena je u Novoj Gradiški. Radila je kao novinarka i lektorica te predavala hrvatski jezik u hrvatskim odjelima gimnazije u Subotici. Piše i objavljuje priče, pjesme i romane namijenjene mladim i nešto starijim čitateljima. Objavila je sljedeće naslove za djecu i mlade: Kišna kap (2001.), Biser iz parka (2004.), Zvijezde i zvjezdice (2005.), Juma (2007.), Leona i pernata rugalica (2009.), Kao da se ništa nije dogodilo (2012.), Gašpar i prijatelji (2016.) i Pričam ti priču (2017.), Bapske priče (2018.), Čuvar zmaja (2019.), Sonata (2019.), Subota (2021.), Drveće ne govori, zar ne (2022.), Zaljubljeni vjetar (2023.), Hanin dnevnik (2024.), Lječilište (2024.). Roman Juma dobio je nagradu Mato Lovrak kao najbolji roman za djecu na hrvatskom jeziku u 2007., a roman Gašpar i prijatelji nagradu Anto Gardaš za najbolje prozno djelo za djecu i mlade u 2016. Za roman Subota nagrađena je 2022. nagradom Fra Martin Nedić. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
„Između ljepolikih riječi ušivenih za dušu i tananosti hipersenzibilnog rukopisa meškolji se lirska popudbina Đurđice Stuhlreiter, autorice koja će ćuteći svijet oko sebe, u Razgovoru s tišinom, širom otvoriti prozore u sebi i ukrotiti riječi koje se sapliću dok se istovremeno, bježeći od poezije, utaču u poetsko pa onda u razgovoru bogate nutrine proširuju prostor poetskog jezika (H. Pejaković)… U Razgovoru s tišinom, u prozi u poetskoj formi, riječi se sreću u puno slobodnijim kombinacijama (izostanak isticanja položajne vrijednosti riječi na semantičkoj razini) i više organički i više aleatorički nego što bi im to dopuštala mreža stihova. U svojoj sanjarskoj opuštenosti rečenice su puno podložnije dinamici nesvjesnog, nego stih. Onaj isti stih koji Milanja i Donat poimaju kao esencijalni uvjet poetskog govora, pa ga nalaze i u prozi, kojoj je kriterij razlike – grafička razina teksta (minimalan, ali dovoljan distinktivni element), a zapravo ta ista poezija u prozi čini prošireno pjesništvo (u kojemu stih nije presudni signal poetskog statusa teksta) posvećeno unutrašnjem, duševnom stanju pojedinca i njegovu doživljaju svijeta.“ (Darija Mataić Agičić)
Naručite ovo izdanje:
Izdanje: Đurđica Stuhlreiter: „Razgovor s tišinom“