Vuković Aljoša

    Vuković Aljoša

    Biografija

    Aljoša Vuković, književnik, zagonetač i glazbenik, rođen je 29. 5. 1970. godine u Šibeniku. U časopisima Smib, Modra lasta, Književnost i dijete, Radost, Iris, Mali Pero, Kvizorama, Hrvatska riječ, Hrvatsko slovo, Potepuh, Zadarska smotra, Nova zagonetka i Due T te na raznim enigmatskim blogovima objavljeno mu je više od tisuću zagonetki, pjesama, aforizama, indirekata, premetaljki i rebusa. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada na području književnosti za djecu, haiku i enigmatike. Zastupljen je u Antologijama hrvatskog haiku-pjesništva Nepokošeno nebo II i Suvremeni hrvatski haiku (nova antologija) te u izboru iz hrvatske književnosti za djecu na engleskom jeziku If trees could walk. Njegove pjesme i zagonetke nalaze se u brojnim školskim čitankama, nastavnim materijalima, stručnim časopisima i zbornicima. Autor je prve hrvatske slikovnice o kravati. Izabran je među Top 100 europskih haiku-pjesnika 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godine. Pjesme su mu prevedene na engleski, poljski, rumunjski, njemački, francuski, bugarski, japanski i slovenski jezik. Do sad je objavio dvadeset devet knjiga i pet slikovnica. U koautorstvu s Antom Stošićem, piše glazbu za kazališne predstave i animirane filmove. Surađivao je s brojnim klapama, zborom predškolaca Cvrčak te šibenskim kantautorom Kristijanom Gojom. Dobitnik je plakete grada Šibenika. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Živi i djeluje u Šibeniku.

     

    Aljoša Vuković

    Bibliografija

    Ulica zagonetki, Zagreb: Naklada Panda, 2008.

    Razglednice s neba, Zagreb: Naklada Panda, 2010.

    Sveti Nikola, Zadar: Divico, 2010.

    Tajne i zgode nestašne vode, Zagreb: Školska knjiga, 2011.

    Tatin oblak, Zagreb: Naklada Panda, 2011.

    Tople riječi, Zagreb: Naklada Panda, 2012.

    Gorostasni Malčić, Šibenik: Gradska knjižnica Jurja Šižgorića, 2012.

    Knjiga bijela, Zagreb: Naklada Panda, 2013.

    I vama i nama zavrzlama, Šibenik: Gradska knjižnica Jurja Šižgorića, 2013.

    Povratak u ulicu zagonetki, Zagreb: HDKDM-Klub prvih pisaca, 2014.

    Arka od slova, Zagreb: Naklada Panda, 2015.

    Bio jedan koji se smijao, Zagreb: Naklada Panda, 2015.

    … i nikad više (šibenski haiku za Zvonu i Iku), Zagreb: Naklada Panda, 2016.

    Pjesnik na tanjuru, Zagreb: HDKDM-Klub prvih pisaca, 2016.

    Kad sam došao pred zid, Zagreb: Naklada Panda, 2017.

    Što sve treba znati o kravati, Zagreb: Knjiga u centru, 2017.

    … i nikad više (šibenski haiku za Zvonu i Iku) 2. dio, Šibenik: Vlastita naklada, 2018.

    Svemirski taksi, Zagreb, V.B.Z. d.o.o., 2018.

    Taj trenutak – That moment, Šibenik: Vlastita naklada, 2019.

    Okruglih pedeset, Zagreb, Knjiga u centru, 2019.

    Glavom i bradom i jetrom, Zagreb: Naklada Semafora, 2019.

    Haiku iz moje kale, Zagreb: Naklada Panda, 2019.

    Zagonetke s planeta Lumen, Zagreb: Kulturbunt, 2019.

    Iz zagonetnog kuta, Zagreb: Knjiga u centru, 2020.

    Premetaljoša, Bjelovar: Čvor, 2021.

    Treća, zagonetki puna vreća, Zagreb: Knjiga u centru, 2021.

    Evala, Šibenik: Gradska knjižnica Jurja Šižgorića, 2021.

    Čitav jedan svijet, Zagreb: Naklada Panda, 2022.

    Tko živi na nebu, Zagreb: Knjiga u centru, 2022.

    Njegova Visost sjajna, Zagreb: Knjiga u centru, 2022.

    Enigma fina s Baldekina, Bjelovar: Čvor, 2023.

    Aforaljke, Zagreb: Naklada Semafora, 2023.

    Bliže nebu, Varaždin: Sakcinski-media, 2023.

    Krila mozga, Šibenik: Vlastita naklada, 2023.

     

     

    Aljoša Vuković

    Izbori iz djela

    Izbor iz haiku poezije 

    papiga na ramenu –

    ponovno čujem

    majčin glas

     

    maraton –

    sa zalaskom sunca

    posljednji trkač

     

    nijem čovjek –

    njegova papiga

    ponavlja tišinu

     

    ispod trešnje

    i grob moga psa

    postaje ljepši

     

    plimni val –

    umjesto šetača

    riva puna neba

     

    Domovinski rat –

    u mojem gradu niču

    grobovi i vile

     

    umiruće ljeto –

    samo još borovi šapuću

    o jednoj ljubavi

     

    nakon potresa

    djevojčica crta

    svoju kuću

     

    vjerski rat –

    proljetno sunce

    isto za sve

     

    prosjak na trešnji –

    kako je lako

    postati bogat

     

    nuklearni rat –

    strašilo više

    nije strašilo

     

    procvala trešnja –

    naša djeca odrastaju

    negdje drugo

     

    ribarnica –

    moje je more stalo

    u deset kuna

     

    rađanje –

    prvi samoglasnik

    je svladan

     

    nuklearni rat –

    ovoga puta gljive

    beru berače

     

    cvrčak –

    za domaće i furešte

    ista pisma

     

    furešti – stranci

     

     

    noćna banjada –

    u buvelu od miseca

    zaljubljeni par

     

    banjada – kupanje u moru; buvel – kolut za plivanje

     

    nova bandira –

    štangalac isti

    ka i čovik

     

    bandira – zastava; štangalac – metalna motka, uski stup na koji se vješaju zastave

     

     

    fontana –

    na perju o´ goluba

    razliva se sunce

     

     

     

    Izbor iz poezije za djecu

     

    Trbuh

    Trbuh je višenamjenski dio tijela.

    Raste ovisno o količini i masnoći jela.

    Služi za glađenje i govorenje.

    Tako nešto nazivaju trbuhozborenje.

    Služi da ga majice od javnosti skrivaju.

    I za bebe – da u njemu snivaju.

     

    Zrakoplov

    Prvo je bio velik i čekao znak.

    A onda?

    Onda se podigao u zrak.

    I bivao sve manji,

    sve uži i tanji,

    sve viši i tiši.

    A onda?

    Onda je brujati prestao

    i negdje iza oblaka nestao.

     

    Dijete

    Dijete je mali čovjek,

    a čovjek veliko dijete.

    Čitavog života,

    djetinjstvo mu niti plete.

     

    Parovi

    Svaka kosa ima tjeme,

    Svaka biljka ima sjeme.

    Svaka krinka ima lice.

    Svako gnijezdo ima ptice.

    Svako ono ima koje.

    Svaka ljubav ima dvoje.

     

    Žarulja

    Žarulja je poput čovjeka:

    ne može svijetliti dovijeka.

    I njoj i njemu ista je bit,

    svijetle dok im ne pukne nit.

     

    Bebini snovi

    Za tako nešto

    antena treba,

    da uhvati signal

    što sanja beba.

     

    Što je to za čim

    beba žudi?

    Po svoj prilici

    mamine grudi.

     

    Zagrljaj

    Kad mi oko vrata

    ruke stavi tata,

    to je poput

    suhog zlata,

    a kad oko vrata

    zagrli me mama,

    to je onda

    ljubav sama.

     

    Kad sam došao na svijet

    Kad sam došao na svijet

    (ovaj put bez rode)

    bio sam samo točka,

    kupao se na obalama plodne vode.

    Tu mi je bilo toplo i fino,

    al’ nekako tijesno i mračno.

    Netko je za to znao, jamačno.

    Zato me nakon devet mjeseci

    iselio iz stana.

    Tad sam prvi put

    ugledao svjetlost dana.

     

     

     

    Drvo

    Drvo ispod kiše raste

    i na jednoj nozi spava.

    Njemu je lišće

    i pluća i glava.

    Iz te fine

    drvenarije

    čuju se šumovi

    i ptičje arije.

    A onda to drvo

    pod nebeskim svodom,

    postane olovkom

    ili brodom,

    postane gitara ili novine

    i ništa više,

    a bilo je drvo,

    drvo ispod kiše.

     

    Čitajte

    Čita li itko pjesme više,

    osim onog tko ih piše?

    Ova vas pjesma stog’ poziva,

    pročitajte je da bude živa!

     

     

    Što je najviše

    Visoki su slon, žirafa

    i još puno toga,

    košarkaš, na primjer,

    i Željka dugonoga.

     

    Visoka je sekvoja

    što ima svijet na dlanu,

    visoka su brda

    i djeca, na njih kad stanu.

     

    Al’ mama je viša od svega,

    viša od vrhunca,

    ona, i kad je nema,

    gleda na nas sa Sunca.

     

    Ekološka

    Zaustavite disanje,

    svi na jedan znak,

    neka se bar malo

    odmori i zrak!

     

     

     

     

    Legenda o bebi

    Svaka priča o bebi

    ima prvu suzu,

    kolijevku, dudu,

    pelene, mast i guzu.

     

    Cjepivo i lijek

    i okus pomalo gorak,

    padova bezbroj

    i prvi korak.

     

    A onda beba odraste,

    iščezne ta šarena duga,

    sve se odjednom promijeni,

    al’ to je pjesma druga.

     

    Kamion

    I kad bi bio ručak

    i kad bi bila užina,

    kam i on su bili

    nerazdvojna družina,

    A onda su odlučili

    na bračnu klupu sjesti,

    spojili su se u jedno

    i završili na cesti.

    Čemu služe slova?

    Slova služe

    da se riječi združe

    i da knjige razne

    ne ostanu prazne,

    da po nekom redu

    stvore abecedu

    i da odmah zaposle

    olovku i kredu.

     

    Umalo

    Umalo baš ništa ne može

    dovršiti do kraja.

    On je umalo popio mlijeko

    i umalo pojeo jaja.

    On je umalo navio

    staru zidnu uru.

    On je, na svoju žalost,

    umalo poljubio curu.

    On je, na svoju sreću,

    umalo pravilo prekršio.

    On je umalo, isto tako,

    i ovu pjesmu dovrš

     

     

    Osmrtnica

    Kiša je padala

    kao iz kabla

    kad sam,

    na dva susjedna stabla,

    uočio dva lica,

    što su me gledala

    s osmrtnica.

    Utvrdivši da nijedno nije moje,

    (toga dana koji bješe siv),

    s olakšanjem sam zaključio:

    „Još uvijek sam živ.“

    Evolucija

    Je li majmun bio

    preteča čovjeka?

    Dilema je koja će

    trajati – dovijeka.

    Neki su protiv Darwina,

    a neki ga brane.

    Ja znam samo jedno.

    Obožavam banane.

     

     

    Rima

    Rima je moje

    najjače oružje,

    moja pokora i bit.

    Malo sam je sit.

    Našli su je u tragovima

    čak i u mojoj krvi,

    izjeda me polako

    kao što će me i crvi.

    Spavati mi ne da,

    gura me iz reda

    u kojem dijele snove,

    zove me i zove.

     

    Moj brat

    Moj stariji brat je uvik bija

    najpametnija glava kuće.

    On je zna kako bumbeta gori

    i zašto je Sunce tako vruće.

    On nam je svima objasnija

    i zašto u moru ima soli,

    samo nikad nije shvatija

    kol’ko ga mlađi brat voli.

    Moj tata

    Moj tata je zauzdao oblak bijeli

    kao nekog konja rasnog,

    i galopom nebo para

    između rajskog vrta i puta sablasnog.

     

    I gle! Odjednom ostpusti uzde,

    a oblak sve u svoje ruke uze,

    odvede zauvijek mog tatu

    i pusti na me dvije kišne suze.

     

    Lijevo i desno

    Na križanju jednom

    gdje je bilo tijesno

    sastali se jednom

    i Lijevo i Desno.

    I tek što su stigli,

    i tek što su došli,

    na svoju su stranu

    obojica pošli.

     

     

     

     

    Tko bi rek’o

    Tko bi rek’o da u jednoj žlici

    takvi mogu bit’ užici,

    da iz nekog ugla

    Zemlja može bit’ okrugla,

    da u dječjoj glavi

    rudnik mašte stoji pravi,

    da je ljubav tol’ka sila

    da nam daje krila

    noseći nas daleko, daleko,

    tko bi rek’o?

     

    Oda

    Kad pjesnik se popne na planinu,

    pod oblake sve se diže,

    srce mu postane veće,

    a Hrvatska još bliže.

    A onda?

    Onda u stihove udahne

    miris šuma i ravnica,

    zvuk mora i voda.

    A onda?

    Onda i ova mala pjesma

    raste kao oda.

    Putovanja

    Da mi se popeti na Eiffelov toranj,

    bio bih bliže nebu,

    jer moja zgrada nije toliko visoka,

    procijenio sam odoka.

    Da mi je zakoračiti Kineskim zidom,

    cijeli bih svijet obuhvatio vidom,

    jer tamo se sve pod oblake diže

    i opet bih bio nebu bliže.

    Al’ meni je draža moja zgrada,

    jer nigdje nema takvog hlada

    i nigdje se takva ljubav ne stvara,

    tamo me čeka moja Klara.

     

     

     

    Aljoša Vuković 

    Odjeci iz javnosti

    Šibenski književnik, Aljoša Vuković dobio je priznanje (pohvalu) na međunarodnom haiku natječaju Polish international haiku contest u Poljskoj. Na natječaj se prijavilo 353 haiđina iz 50 različitih zemalja. U nastavku donosimo haiku:

    globalno zatopljenje –

    ptice selice

    ostaju kući

    http://psh.org.pl/13th-pihc-2023-results/

     

    Počasno priznanje na međunarodnom haiku natječaju Vancouver Cherry Blossom Festival u Kanadi https://vcbf.ca/winning_haiku/2022-winning-haiku/ za haiku: 

    cvat trešnje –
    naša djeca odrastaju
    negdje drugo 
     
     
    ***

    Iz tiska je izašla, 20. po redu, knjiga šibenskog književnika Aljoše Vukovića. Riječ je o knjizi zagonetaka za najmlađe pod naslovom “Iz zagonetnog kuta.” Vuković je dobitnik više desetaka domaćih i međunarodnih nagrada na području književnosti za djecu i haikua, a zastupljen je u brojnim čitankama, izboru iz hrvatske književnosti za djecu na engleskom jeziku “If trees could walk te u antologiji hrvatskog haiku pjesništva”.

     

     

     

    Dodjela Plakete Grada Šibenika: https://slobodnadalmacija.hr/sibenik/vijesti/sibenik/nagrada-za-zivotno-djelo-jednoglasno-dodijeljena-dusanu-sarcu-laureati-su-i-ivica-kostanic-sinisa-kostelac-oriana-kuncic-i-kviz-udruga-sibenik-1322672