UMJETNIK I MECENA

Umjetnik
Kad barem ne bih morao jesti,
nego samo stvarati
i stvarati
te vizije koje me progone
i stežu mnogo oštrije
od želudca.

Tad ne bih morao
pod noge njemu padati,
preklinjati za narudžbu
da utažim nužnost,
biologiju.

Mecena
Kad bih barem mogao samo jesti
i ovaj svijet konzumirati
jednakim užitkom
zalogaj po zalogaj.

Ali želudac se napuni,
čovjek se zasiti,
život mu prolazi,
a svijet,
svijet ostaje.

A što će od mene ostati
u ovom svijetu kojeg sam
samo nakratko pokorio?
Što?

Umjetnik
On nije kao ja
rob početaka
okovan prizemnim potrebama.

On lebdi iznad zemlje
i pomakom ruke diže
vojske, hramove i bune.

Mecena
Ja nisam kao on
sposoban stvoriti ljepotu
vlastitim rukama.

On lebdi iznad zemlje
i pomakom ruke pretvara
elemente u ljepotu,
trivijalno u značajno,
prolazno u vječno.

A meni samo preostaje
kupiti njegovo smilovanje
da jedan početak za vječnost posveti
u moje ime.

Umjetnik
Da barem ne ovisim o njemu
i njegovim parama,
prokletim parama,
koje su tolika prepreka vizijama, idejama,
a sat,
sat otkucava.

Mecena
Da barem ne ovisim toliko o njemu
i njegovoj volji
da ispoštuje dogovor,
da ispoštuje rokove,
da bude zadovoljan mojim parama
dok mu je glava u oblacima, idejama,
a meni sat
otkucava.

Epoda
Tek sad vidimo da sve bogatstvo,
sve to obilje, sve to nestaje,
samo ljepota – ne.

Na toj našoj vjetrovitoj plaži
ljepota ostaje. Sam čovjek ju
stvoriti ne-mo-že.

NEŠTO NOVO

I kad misli da je najslobodniji,
čovjek je vječni rob,
rob mogućnosti
stvaranja nečeg novog
podao se on tome
ili odbijajući.

NESRETNI LJUDI TONU U SAN

Mi smo jedni od onih
koji vječno odgađaju nešto započeti
jer nešto drugo još nismo dovršili,
a kad naslonimo svoje lubanje
na vrata od memorijske pjene,
tik pred ulazak pomislimo
kako bi samo bilo lijepo
započeti nešto sasvim novo
nešto od samog početka, sada
kada smo se već skupili to iskustvo
održavanja tuđih početaka
a zamisli sada započeti nešto svoje
nešto samo svoje
nešto od nule
imati pred sobom
istinski prazan list papira
bez žurbe
nešto, pomislimo, dok naslanjamo dlan
na tu maglovitu kvaku
i vidimo svijet kroz oči
trudne tete u vrtiću.

RIJEČ GRAD

U prijevodu:
što više novih početaka
na što manjem prostoru.

ČOVJEK I KORPORACIJA

Čovjek
Kad barem ne bih morao jesti
nego samo postojati
i gledati
djecu dok mi rastu
i igraju se
još nesvjesni
što ih čeka.

I kada barem moja djeca
ne bi morala jesti
nego samo rasti i igrati
tik-tak-toe…
Tad ja ne bih morao
pod noge njima padati
i savjest prodavati
da utažim nužnost,
prejeftino.

Korporacija
Kada bih barem mogla samo postojati
a ne vječno rasti
a ne željeti zavladati
svime što postoji.

I niti to mi ne bi bilo dovoljno
jer tržište se pokori,
monopol se uspostavi,
a apetit,
on se ne umiri.

Čovjek
Ja nisam kao oni
pohlepni, škrti, zli,
koji su zbog bilance
postali robovlasnici.

Korporacija
Ja nisam kao oni,
ciljevi su mi drugačiji,
njihovi su prolazni,
ambicija im splasne
čim se želudac napuni.

Čovjek
Njih prevoze limuzine
dok pomakom ruke kroje
naš svijet i sudbine koje
igračke su njihove.

Korporacija
Oni znaju kad je dovoljno
ili barem kad je previše.
Oni znaju kad su siti,
a mene ništa ne utažuje.
Mene vječnost dovodi
u iskušenje.

Čovjek
Da barem ne ovisim o njima
i njihovim parama,
prokletim parama,
koje zavladaju čovjekom
kad približi se Božić
ili školska godina.

Korporacija
Da barem ne ovisim toliko o njima
i njihovim rukama
da me vječno hrane,
od devet do pet
i opet.

Al samo mi preostaje
kupiti njihovo smilovanje
da mi svaki dan dolaze,
da svoj privremeni dovoljno
svaki od njih dostigne
u moje ime.

Epoda
Nije uvijek ideal
glavni pogon čovjekov,
češće ga svijetom goni
prirodnih nagona zov.

Ljepota, istina, bog,
sve je to divno, krasno,
al ne živimo od tog,
brzo postane jasno.

OBITELJ

Kad je jedan podijeljeno na tri
toliko više nego
jedan podijeljeno na dva.

BURNOUT

Nekada me kava punila energijom.
Sada mi samo
izaziva proljev.

IDENTITET

U tome zapravo i leži problem:
ne znam što želim postati.
Zato niti ne znam tko sam točno
u sadašnjosti.

Nekad sam jasno znao:
želim biti nogometaš,
biti bogat,
biti playboy.

I bio sam onda zaista:
još neotkriveni talent,
budući milijunaš,
zavodnik u nastajanju.

I u tome i danas leži problem:
bez aspiracije nema identiteta.
Čovjek ne postoji, ako nečem ne teži.

Ako nečem ne teži,
čovjek ništa ne započinje.

Ako ništa ne započinje,
on nije čovjek.

PAKAO

*
Pred kraj života
duša dolazi tijelu na sud.

Manjak vježbanja, smijeha, hrane,
odricanje od moći, seksa, ignoriranje
tjelesne volje.
To su grijesi protiv tijela.

I ako pred kraj života
duša bude smatrana krivom,
osude ju na tjelesni pakao:
doživotno zatočeništvo
u bolesnom tijelu.

**
Pred kraj života
Nietzsche je došao duši na sud.

I jer je previše naglašavao tijelo
blateći moral, ideje, poniznost, istinu,
osuđen je na duševni pakao.

***
Riječ pakao.
Ili u prijevodu na ljudski:
stanje u kojem je nemoguće
nešto započeti iznova.

PORIV

Zašto pišem? Jednostavno je – jer za to osjećam poriv. (Poriv je u prijevodu signal iz dubine koji te tjera da započneš nešto novo). Imam ja kao i svaki čovjek, naravno, razne porive i ne utvaram si da ih sve razumijem. Ali, kroz život sam ionako shvatio da je od razumijevanja svakog poriva ipak važnije znati prepoznati zašto nekima ne udovoljiti. I u tome leži sva mudrost – nije toliko bitno što, nego što ne. Za poriv pisanja pak još nisam dokučio razlog zašto bi on bio štetan. Shodno tome mu redovito udovoljavam. Ne znam dakle zašto pisati, ali ne znam niti zašto ne pisati, pa eto pišem i pišem i pišem… dok ne saznam za bolje.

DVA

Slijedi popis stvari
kojih je,
inače vječno nezasitnom, čovjeku
dovoljno dva:

Ruke
Noge
Oči
Uši
Testisi
Krila
Roditelji
Polovice
Svjetski ratovi

I opet osjećam:
sigurno se negdje rađa
poriv
za još.

REALIZAM

Pisanje
Nije to:
sad razumijem
pa ću zapisati

Nego je:
ne razumijem
ali ću pisanjem shvatiti

Razum
Nije to:
dokučio sam
pa ću tako djelovati

Nego je:
tako sam napravio
a sad ću dokučiti

Ljubav
Nije to:
volim te
pa ću te osvojiti

Nego je:
dobio sam te
sad ću te voljeti

Život
Nije to:
imam cilj
pa ću ga ostvariti

Nego je:
imam život
pa cilj moram pronaći

Umjetnost
Nije to:
razumijem
pa osjećam

Nego je to:
osjećam pa
možda razumijem

Suđenje
Ne ide to:
argumentiram
pa odlučim

Nego ide:
odlučim
pa argumentiram

Moralnost
Nismo mi pravedni
pa smo zato
pobjednici

Mi smo pobjednici
pa imamo snagu uvjeriti
da smo pravednici

ODRASTANJE

Prvo
ganjaš beznačajan užitak.

Zatim,
tražiš onaj smislen.

Na kraju prepoznaješ
vrijednost smislene boli.

TRAGOVI

*
Mlad čovjek najviše u svijetu mrzi
što u njemu još nema njegova traga.

I onda hrli,
jer misli da će svijet pobjeći.

I brzopleto tjera plug
preko kostiju živih.

*
Star čovjek najviše u svijetu mrzi
trag što ga je lakomisleno ostavio.

I onda očajava,
jer misli da uspomena na njega
sa svijeta neće brzo pobjeći.

I temeljito tjera plug
preko svoje duše.

PLAŽA BEZ VJETRA

Ako tražiš plažu bez vjetra
na kojoj ti isti neće
otpuhati tragove u pijesku,
tražiš uz-a-lud!

Jer bez vjetra
da goni valove
koji glođu kamenje
tu i pijeska nedostaje.

Trag koji se lako prima
lako i nestaje,
trag koji ne nestaje
krvavo se ukleše.

Republika 9-10, 2024.