Tribina Bez cenzure Pisac, vlast, sloboda – književno djelo Stjepana Čuića održana je 15. travnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. O djelu jednog od najomiljenijih suvremenih pisaca govorili su Željka Lovrenčić, Sanja Knežević, Dubravko Jelačić Bužimski i Ivica Matičević.
Svatko je iz svoga kuta osvijetlio ulogu višestruko nagrađivnog Čuića u hrvatskoj (i bosanskogercegovačkoj) književnosti, svatko je dočarao njegov lik i djelo u književnom, društvenom i političkom kontekstu od vremena fantastičara i proljećara do danas. Veoma zanimljivi osvrti obuhvatili su njegove zavičajne, duvnjanske motive, fantastiku (prikaz politike kao iracionalne sile, čudnu opsjednutost junaka, osobito u prvoj fazi stvaralaštva) te prijelaz u realističko pripovijedanje (npr. u romanu Orden). Odnos čovjeka i vlasti jedna je glavnih tema Čuićeve proze i o tom se fenomenu najviše govorilo na tribini, s naglaskom na psihu junaka koji su razapeti između ljudskosti i funkcije kojom se drugi koriste, između osobne žrtve i zasluge koju otimaju moćni. Govorilo se o svim Čuićevim knjigama (Staljinova knjiga i druge priče, Tridesetogodišnje priče, Orden, knjiga za mlade Tajnoviti ponor, knjige kolumni itd.).
Stjepan Čuić (naš Stipe, Stipan), na tribini je prikazan kao upadljiv filantrop, kao posljednji boem s galantnom gestom, kao humanist koji je okupljao ljude i knjige uživo te stvarao autentičnu književnu scenu, onkraj virtualna svijeta. Ta je scena prikazana i raznim anegdotama kojima je naš književni altruist obogatio književni život, uveselio ga. Svima će nedostajati “Stipan” koji je najviše dolazio u DHK i drugdje, prateći s poštovanjem rad svojih kolega, onkraj karijerizma i egoizma.
Lada Žigo Španić