Tribina Bez cenzure „Živjeti od književnih honorara – poniženje ili hrabrost“ okupila je velik broj posjetitelja u Knjižnici Marije Jurić zagorke u utorak, 15. rujna, što je dovoljan dokaz da je ova tema i dalje jako aktualna. U raspravi su sudjelovali Diana Rosandić Živković, Hrvoje Kovačević, Tomislav Domović i voditeljica Lada Žigo Španić, svi članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, koji iz prve ruke znaju kako se danas preživljava od književnih honorara.
Kovačević, predsjednik HZSU, podsjetio je na ponižavajući koeficijent samostalnim umjetnicima u vrijeme Antuna Vujića (0,35), koji se podigao na 1,2, a očekuje se da bi se mogao podići na 1,8 kako bi se mirovine samostalnih umjetnika približile prosječnoj mirovini učitelja. Kovačević je, kao i drugi, istaknuo drastičan pad honorara na HRT-u (o kojima su umnogome ovisili pisci, scenaristi i drugi). Neki su istaknuli važno povećanje honorara piscima, što je kao obvezu uvela ministrica Obuljen Koržinek (izdavač isplaćuje autorima 30 posto od dobivenih sredstava, kako autor, što je bio čest slučaj, ne bi ostao praznih ruku). Književnici koji žive od honorara moraju raditi i druge poslove izvan struke. Mirovine samostalnih umjetnika su različite, no navedeni su primjeri kako neki ugledni i višestruko nagrađivani autori imaju mirovine od jedva dvjestotinjak do tristotinjak eura.
Svi su sudionici navodili primjere honorara – DHK doista najbolje plaća sudionike tribina (200 eura neto, u skladu za zahtjevom ministrice da se povećaju svi honorari), dok drugi nastupe plaćaju oko 100 eura. Književne recenzije, kritike i eseji plaćaju se u prosjeku od 50 do 150 eura (čast izuzecima!) Povučena je paralela između bivšega sistema kada je, zbog širokog tržišta, pisac za prvijenac dobivao honorar koji je iznosio nekoliko radničkih plaća, pa i godišnju. Uz razne primjere honorara koji mahom ponižavaju intelektualni rad, profesionalni književnici suočeni su i s optužbama da su „neradnici“, jer šira javnost ne razumije kreativnu dokolicu koja se u antici jako cijenila, a koja je danas prešla u tobože korisno šopingholičarenje. Među ostalim, zaključak je bio da su pisci danas prepušteni našem natrpanom malom tržištu s krhkom ekonomijom knjige i nedostatkom sustavne kritike u mahom tabloidskim novinama. Slobodnjaci se snalaze kako znaju i umiju, bez prava na kreditnu karticu, bez prava na minus i čuvaju kulturu mukotrpnim kreativnim radom koji država još uvijek podupire uplaćivanjem doprinosa.
Ukratko, tribina je bila puna zanimljivih primjera, a uključila se i publika koja je svemu dala dodatnu dinamiku.
Lada Žigo Španić