Babić Ivan
Biografija
Rođen je 23. ožujka 1961. u Imotskom. Zavičajno mu je mjesto Studenci (Imotska krajina). Osnovnu školu završio je u Studencima, a srednju školu u 3. riječkoj gimnaziji u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je kao – profesor filozofije i ruskog jezika i književnosti. Godine 2020. stekao je zvanje višeg knjižničara. Od 1994. do danas zaposlen je u Knjižnicama grada Zagreba, a trenutno radi kao voditelj mreže Knjižnice Sesvete. Poeziju objavljuje od 1996. godine na 3. programu Hrvatskoga radija i u mnogim književnim časopisima i novinama. Do sada je objavio osam knjiga poezije: Kasna molitva prstiju, Ceres, Zagreb, 1999., Zvizda, Vizija; MH Ogranak Imotski, Zagreb, 2007., Stigme svagdana, Udruga Jutro poezije, Zagreb, 2011., Koncepcija vrta, Naklada Đuretić, Zagreb, 2014., Pogledi, DHK, Zagreb, 2016., Koncepcija vrta (e-izdanje), 2019., Umjetno disanje, Naklada Bošković, Split, 2020., Stihovodi, Naklada Bošković, Split, 2021. i Šuma, Naklada Bošković, Split, 2023. Objavio je i dijalektni rječnik Studenački rječnik, Župni ured Studenci, Studenci, 2008. Priređivač je i urednik zbornika poezije Sesvetski oblok, KGZ, Zagreb, 2006. Sudionik je pjesničkih festivala. Zastupljen je u više suvremenih antologija hrvatskoga pjesništva. Pjesme su mu objavljene u školskim čitankama i na više internetskih portala i prevođene na španjolski, njemački, ruski, bugarski i makedonski jezik. Od 1984. godine prevodio je poeziju, prozu i teorijske tekstove s ruskog jezika za mnoge hrvatske časopise i novine i za 3. program Hrvatskoga radija.
Objavio je i sljedeće knjige prijevoda s ruskog jezika:
A. S. Puškin Pjesme – Bajke – Drame, Hum, Zagreb, 2002.
O. Mandeljštam Razgovor o Danteu, Alfa, Zagreb, 2011.
Antologija ruskog slobodnog stiha Iznad svojega korijenja, Studio moderna, Zagreb, 2019.
Lektor je i urednik više izdanja. Priredio je više knjiga i zbornika. Piše kritičke osvrte i recenzije u književnim časopisima, kao i tekstove iz područja knjižničarstva. Dugogodišnji je voditelj nekoliko literarnih natječaja za učenike osnovnih škola Grada Zagreba i Zagrebačke županije i urednik zbornika s radovima sudionika natječaja. Osnivač je i već preko dvadeset godina voditelj tribine Kulturni četvrtak u Sesvetama, kao i programa poput Sesvetski pjesnički maraton, Stihotron itd. Član je Društva hrvatskih književnika, DHK HB, Matice hrvatske i Slavenske akademije književnosti i umjetnosti. Godine 1998. izabran je za prevoditelja godine u tjedniku „Hrvatsko slovo“. Godine 2015. dobitnik je Nagrade „Tin Ujević“ za knjigu Koncepcija vrta.
Izbori iz djela
GLAS
Zatvaram ti oči
na odlasku.
Spavaj!
Zasijane zvijezde tiho niču.
Vraćam ti na lice prvu masku,
iz pamćenja brišem zadnju priču.
Tijelo ti treperi
na odlasku.
Miruj!
Aure u mraku polagano plove.
Osjetit ćeš dah pri zadnjem prasku,
prepoznati glas što te zove.
Ni mirisa nema
da te oda.
Zbogom!
S molitvom te rasipam u rijeku.
Duh ponovno lebdi iznad vóda.
Ne budi se – ljubav je u tijeku.
NOĆ 3
Snovi
Spavaj između mene i sebe
jastuci naši da se razdvoje
osvanut ćeš poput amebe
i oplodit samo snove svoje
Spavaj za sebe i za mene
prijeđi iz svojih u moje snove
osvanut ćeš poput žene
uhvaćene u okove
Otvori oči malo prije zore
ovlaži lice u moru rose
udahni duboko i pogledaj gore –
nebeski kosci naše snove kose
Hugstetten, 16. XI. ’92
NOĆ 17
Odlazak
Jedna duša sada drijema
iznad osamljenih staza
mjeseca u vodi nema
miris ulja od badema
otežao od poraza
Zbilja ničeg više nema –
otkotrljala se fraza –
nestala je slatka trema
toplog jabučnoga džema
sa usana i obraza
Pa i vječnost što se zbila
nasred drvenoga mosta
krajeve mu odrubila
i sjećanje izgubila.
Voda opet sama osta.
Hugstetten, 23-26. VI. ’93.
Posljednja čarolija
Došla si kasno
kao i ja
proljetnom stazom
na pola puta
isti je glas
no u njem klija
bit novo-navrnuta
Došla si spora
kao i ja
dlanove mećeš
ispod mog pera
nit novih bora
naglo savija
i mjesec tone sred jezera
Došla si svoja
kao i ja
razumna
svjesna pjesme, rata
i vidim kako
slobodnija
prelijevaš vodu punu zlata
Noć nestaje
mjesec i ja
usred vodenih mjehura
vrijeme staje
čarolija
sve nas u dubinu gura
Hegstetten, 27. IV. ’94.
Kratka pjesma za dugo rastajanje
Nismo strepili jedno za drugo
plesali smo na oštrici noža
i brusili snagu grubim strugom
znajući da stižu doba stroža
Jedno drugom sve smo uzvraćali
da se želja nametnula ne bi
sve smo jedno o drugomu znali
uzmicali brzo sami sebi
Bliskost nije mogla zavarati
tražili smo čudo istog trena
a kad pjesma dúgu-vrijeme skrati
samoća će već bit ublažena
Kružili smo – ispuštali niti
oko nekog tajnoga života
u toj trnjem spletenoj orbiti
utrnula buduća ljepota
Dubec, 9. VI. 1995.
Studenci u nebu
sred svemirske slame rasute u noći
u njihaljci nježnoj izmorenih tijela
čekajući svjetlost življenje će proći
i postati šapat zvjezdanog sijela
noćna staza zemlju uzdiže do neba
samoću svih bića u sebi zgušnjava
očaranu tamom dušu pauk vreba
predući joj priču dok je ne uspava
od Malog kamena lebdimo ka jugu
kapljice ljepote niz obraze teku
u dubini daha stišavamo tugu
polako se vječnom primičemo krugu
i molimo Bogu, kamenu i mlijeku
ON
ime je Njegovo jeka
što se od beskraja odbija
i proniče kroz tanko tkivo
moje strepnje
otvorene Mu oči
razmiču teške oblake
i siju svjetlo
u mome zapuštenom vrtu
na Njegovim tvrdim
krškim dlanovima
ucrtan je zemljovid
svih mojih snova
jedem Ga i pijem
kao esenciju smirne
što me sa svijetom miri
i sprema za počinak
i početak
MALI NOĆNI RAP
Iz mojih zarezanih zjenica
što u sumrak
upijaju mrak između galaksija
migolje vremenski crvi
noćno mljeveno meso
što se postupno suši i mrvi
i ta prašina u očima
spušta se uskim kanalima i sija
na vršcima kapljica
suza i krvi
i iz nje klija
strepnja i bijes, o
sve vrvi
od tih
klica
iz kojih izbija
travka oštra
kao žica
na sječivu noža
što sitno sjecka stih
na panjevima
toga naboranog
lica,
na kojemu,
znaj,
traje oštra zima
i moja koža
štedi i izgara
zadnje tragove masti
i kako osjeća kraj
baca zadnju svjetleću mrižu
u kojoj gmižu
facijalni fosili
noćne ribice i školjke
što vole pâsti
na još nedirnutim
otočićima grijeha
i iz očiju žene
krasti
mrtve kutove
i slijepe mrene
osmijeha
što žilicama mili
kao utjeha.
SEOCKA IDILA
did drvo dilja
i smije se
baba k štuvi biži
i grije se
unuk vrepčiće plaši
i krije se
mujsa mliko lapće
i mije se
s kampanela zvono kucka
– mrije se
DISANJE
Zaokuplja me disanje.
Gudalom prevlačim
po poroznim plućima.
Udišem.
Tišina plovi poljem.
Od daljine se odbija dah
i vraća muklu misao.
Magla drveću steže san.
Kaplje teška kisika
naviru na pore.
Iscrpljuje me disanje.
Trunem trošan.
Oksidiram orošen.
Izdišem.
Odjeci iz javnosti
Iz osvrta na poeziju:
– Bagić, Krešimir: Brisani prostor, Zagreb, 2002.
– Benčić, Tea: Noć u rukavu, Forum, 10-12, listopad-prosinac, 1999.
– Božičević, Ivan: Kontrapunktne i transcendentne projekcije, Hrvatsko slovo, 250, 4. veljače. 2000.
– Užarević, Josip: Funebralni stihovi, Vijenac, 148, 4. 11. 1999.
– Užarević, Josip: Lirika noći, Zarez, 1/20, 9. prosinca,1999.
– Užarević, Josip: Između tropa i priče, Zagreb, 2002.
– Nekić, Nevenka: Magija materinskog idioma, Hrvatsko slovo, godina XIV, br. 698.
– Mićanović, Miroslav: Vjera u čudo koje se već dogodilo,Poezija, časopis pjesničke prakse, godina III, br. 3-4, prosinac, 2007., str. 134-135
– Šalat, Davor: Uvodni tekst uz objavljivanje poezije na Trećem programu Hrvatskoga radija pod nazivom Dimenzija nade
– Šalat, Davor: „Spuštenost“ u dnevnu zgodu (Uvodni tekst uz objavljivanja poezije na Trećem programu Hrvatskoga radija pod nazivom Sluznice svagdana)
– Jahić, Ervin: Recenzija knjige pjesama u rukopisu Dimenzija nade Ivana Babića
– Rabar, Josip Sanko: Proživljena tajna života i smrti – Ivan Babić, pjesnik konačnosti i onostranosti, Marulić, godina XL, br. 3, str. 533-547
Bagić Krešimir: Zbilja, ima li u stihovima zbilje!?, Vijenac, godište XXII, br. 532-533. (2014)
Rabar, Josip Sanko: Potpora umjetničkom eksperimentu, Hrvatsko slovo, godina XX, br. 1015. (2014)
http://radio.hrt.hr/treci-program/ep/poezija-naglas/137838/
