U subotu, 20. rujna 2025. u Općinskoj narodnoj knjižnici Drenovci održana je tradicionalna manifestacija 36. Pjesnički susreti, s vrlo bogatim programom koji je uključivao nastupe pjesnikinja i pjesnika, prigodnu izložbu, glazbeni program, predstavljanje knjiga te dodjelu tradicionalnih priznanja. Organizatori manifestacije su Općinska narodna knjižnica Drenovci, Duhovno hrašće i Društvo hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, a pokrovitelji Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županija i Općina Drenovci.
Prva programska aktivnost bila je Izložba poetskih prvijenaca Pjesničkih susreta koja je ukazala i na to kako su drenovački susreti poslužili kao „ulaznica“ u književni prostor mnogim danas afirmiranim autorima i autoricama (npr. Ivana Šojat, Marija Radmilović, Lana Derkač, Tihomir Dunđerović, Franjo Nagulov, Davor Ivankovac…).
Nakon izložbe uslijedilo je SREDIŠNJE KNJIŽEVNO SIJELO, s početkom u 19,00 sati.
Pozdravne riječi uputili su predsjednik Duhovnog hrašća Andrija Matić, izaslanik načelnika Općine Drenovci Ivan Lučić te dopredsjednik DHK Mirko Ćurić. Program su vodile drenovačke knjižničarke Ivana Maršić Zečević i Marija Marjanović.
Uslijedilo je predstavljanje prve zbirku pjesama mlade autorice Anice Miličević pod nazivom Kronike pripadnosti, koja je nagrađena na prošlogodišnjim susretima. Razgovor s autoricom, koja je i profesorica violine pa je izvela i jednu glazbenu točku, vodila je knjižničarka Mihaela Galović koja je Anici po završetku predstavljanja uručila tiskani primjerak njezine prve zbirke, za koju je pogovor napisala Vlasta Markasović.
Nakon predstavljanja nagrađene zbirke, svojim stihovima predstavili su se članovi članice Društva hrvatskih književnika: Stanko Krnjić (Dubrovnik), Mirko Ćurić (Đakovo), Darija Mataić Agičić (Slavonski Brod) i Zvonimir Stjepanović (Županja). Glazbeni gosti ovogodišnjeg Središnjeg književnog sijela bili su Tamburaški sastav Romantičari.
Vrhunac manifestacije bila je dodjela priznanja 36. Pjesničkih susreta o kojima je prosudbu donosio umjetnički odbor u sastavu Ivana Maršić Zečević, Zvonimir Stjepanović i Darija Mataić Agičić. Nagradu za najbolji neobjavljeni rukopis dobila je mlada pjesnikinja iz Cerne, Božica Nesek, kojoj Mihaela Galović uručila ugovor o tiskanju njenog prvijenca koji će biti predstavljen 2026. na 37. Pjesničkim susretima.” „Mladenačka zbirka Božice Nesek Tko se boji svoje sjene? lirska je intimna, osobna i otkrivajuća poezija u kojoj autorica odgaja samoću, bori se sa strahovima, tjeskobama i nemirima; u kojoj se osjeća inferiorno, neprimjetno i nedovoljno vrijedna pažnje; u kojoj ima puno toga reći, ali riječima kao da je nelagodno. Tematski punktovi koji zaokupljaju njene godine, tek u punoljetstvu ostvarene, su: ljubav, obitelj, vjera i riječ. Silnice su to oko kojih se okupljaju stihovi. Lirsko ja u njima puno je ožiljaka pa je ova autoričina poezija odrastanja i puta k zrelosti, neočekivano sumorna, turobna i mračna, a ona u njoj tako mlada… Odgovor na sva, naslovljena retoričkim pitanjem, poglavlja: Tko se boji: ljubavi, obitelji, vjere riječi, mogao bi biti: JA,“ stoji u obrazloženju koje je napisala Darija Mataić Agičić.
Priznanje “Duhovno hrašće” za 2025. dobio je pjesnik Gorana Gatalica, a uručili su ga predsjednik Duhovnog hrašća Andrija Matić, izaslanik načelnika Općine Drenovci Ivan Lučić te dopredsjednik DHK Mirko Ćurić. „Povratak u Getsemani Gorana Gatalice lapidarna je poezija u prozi u kojoj se riječi susreću u mnogo slobodnijoj simbiozi nego u samoj poeziji i razlomljenosti u stihove, ali istovremeno zadržavaju pjesmolikost lirskih motiva, hermetičnost, natruhe metapoetičkog, profiliranu sugestivnost, liričnost, zgusnute simbole, rafiniranu profinjenost, asocijativnu zbijenost, digresivnu širinu, i otvorenost prostora poetskom besjedovnom jeziku. Istovremeno, ova je zbirka intimni zapis, ali i promišljanje svijeta glasom mislećeg lirskog subjekta; struja svijeti, ali i meditativni ekspresivni imaginarni dnevnik istog onog mislećeg lirskog subjekta…“,“ stoji u obrazloženju koje je napisala Darija Mataić Agičić.
Pjesnik Gatalica je nadahnuto pročitao svoje tri pjesme i zahvalio na vrijednom priznanju kao važnom poticaju za nastavak poetskih istraživanja i stvaranja.
Vrhunac večeri bila je dodjela Povelje Visoka žuta žita Ivanu Slišuriću, pjesniku i pripovjedaču iz Nove Gradiške (1936.) Priznanje su mu uručili predsjednik Duhovnog hrašća Andrija Matić, izaslanik načelnika Općine Drenovci Ivana Lučić te dopredsjednik DHK Mirko Ćurić.
„Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti dodjeljuje se hrvatskom književniku iz Nove Gradiške Ivanu Slišuriću, poglavito zbog njegovog iznimnog poetskog opusa, s naglaskom na pjesme u prozi, kojima je postao prepoznatljiv i priznat ne samo od književne publike, već od stručne javnosti. Ako bi Slišurića pokušali pojednostavljeno naraštajno i poetički odrediti: po godinama je najbliži krugovaškoj generaciji, stilski, poglavito u poeziji je bliži razlogovskoj, pojmovnoj poeziji, poeziji iskustva jezika dok njegove kratke priče naginju onom smjeru koju Donat naziva borhesovskim… ili onim što Ljerka Car Matutinović zapisuje o Slišurićevoj poeziji kao ‘lirskom disanju naracije’.“
Ivan Slišurić, pjesnik i prozaik, rođen je 29. veljače 1936. u Rešetarima kod Nove Gradiške. Osnovnu je školu završio u rodnome mjestu, gimnaziju u Novoj Gradiški. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je studij jugoslavenskih književnosti i filozofije a magisterij iz hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao nastavnik u osnovnoj školi i profesor u novogradiškoj Gimnaziji. Živi i piše u Novoj Gradiški.
Prvu je knjigu pjesama Prvo lice ljeta objavio u Čakovcu 1980. Od te godine objavio je ove niz knjiga pjesama: Minule ruke, Zagreb, 1997; Mlađakom s usana (pjesme u prozi), Vinkovci, 2000.; Munje i blagovijesti (pjesme u prozi), Zagreb,2006. Odvremeni put (poezija), Zagreb, 2014. Stabla i drugi ključevi (pjesme u prozi) Zagreb, 2015. te zbirke priča: Anđeo na satu (pripovijetke), Zagreb, 1998., Vugino Zrcalo, Zagreb 2022., Džepovi puni vremena, Zagreb 2025. U pripremi mu je nova knjiga koja će iduće godini izići u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika. Danas je najstariji član Društva hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski te jedan od najstarijih aktivnih hrvatskih književnika uopće, koji ne samo da objavljuje nove knjige već i sudjeluje u književnom životu…“ stoji u obrazloženju koji je napisao Mirko Ćurić.
Ivan Slišurić je zahvalio na priznanju te progovorio o svom književnom i profesionalnom životu koji je najvećim dijelom vezan uz rodne Rešetare i Novu Gradišku. Sebe je odredio kao pjesnika koji se najviše bavio iskustvom jezika, bogatstvom značenja riječi i ulogom u oblikovanju odnosno preoblikovanju svijeta u kojem živimo i pišemo.
