Milivoj Solar, hrvatski književni i kulturni teoretičar i komparatist, član DHK, preminuo je u utorak 16. rujna 2025. u 90. godini života.
Studij filozofije i jugoslavistike završio je 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao disertacijom o književnom opusu F. Galovića te bio redoviti profesor pri Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 2007. bio je profesor emeritus. Redoviti član HAZU od 2008. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2009. i Državne nagrade za znanost za životno djelo (2016).
Gostujuća predavanja iz područja komparativne književnosti, hrvatske književnosti i književne teorije održavao je na mnogim inozemnim sveučilištima. Također je obnašao dužnost ministra prosvjete i kulture 1987–90. Objavio je mnogobrojne radove u domaćim i inozemnim časopisima. Osnovna su područja njegova interesa bila komparativna povijest hrvatske književnosti, svjetska književnost, naratologija i teorija trivijalne književnosti i popularne kulture, teorija mita i komparativna mitologija te različiti aspekti suvremene književne i kulturne teorije (Pitanja poetike, 1971; Ideja i priča, 1974; Književna kritika i filozofija književnosti, 1976; Teorija književnosti, 1976; Uvod u filozofiju književnosti, 1978; Smrt Sancha Panze, 1981; Suvremena svjetska književnost, 1982; Mit o avangardi i mit o dekadenciji, 1985; Eseji o fragmentima, 1985; Filozofija književnosti, 1985; Roman i mit, 1988; Teorija proze, 1989; Laka i teška književnost, 1995; Vježbe tumačenja: interpretacije lirskih pjesama, 1997; Edipova braća i sinovi, 1998; Granice znanosti o književnosti, 2000; Povijest svjetske književnosti: kratki pregled, 2003; Predavanja o lošem ukusu: obrana estetičkog uma, 2004; Retorika postmoderne, 2005; Rječnik književnoga nazivlja, 2006; Nakon smrti Sancha Panze, 2009., i dr.). Radovi domaćih književnih znanstvenika prigodom njegova 70. rođendana prikupljeni su u zborniku Poetika pitanja (2006), donosi Hrvatska enciklopedija.