26. srpnja 2025. u 84. godini života napustio nas je član Društva hrvatskih književnika Pero Mioč.
Pero Mioč, književnik, književni prevodilac i kazališni redatelj, bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskoga društva dramskih umjetnika te počasni član Društva poljskih pisaca i UNIMA-e. Živio je i radio u Šibeniku kao redatelj i umjetnički savjetnik u Šibenskom kazalištu. Predsjednik Republike Poljske, Aleksander Kwaśniewski, odlikovao ga 2003. visokim poljskim državnim odličjem – Krzyżem Kawalerskim (Viteškim križem). Gradsko vijeće grada Šibenika dodijelilo mu je 2005. godine Nagradu grada Šibenika za djelatnost u kulturi. Stowarzyszenie Autorów ZAiKS, Poljska, dodjeljuje mu Godišnju književnu nagradu za prijevode poljske književnosti na hrvatski jezik 2006. Poljski centar ASSITEJ dodjeljuje mu počasnu Nagradu Jana Dormana za 2009. kao istaknutom inozemnom stvaratelju u kazalištima namijenjenim djeci i mladeži, uzimajući u obzir i njegova iznimna prevoditeljska dostignuća u toj oblasti. Rođen 12. siječnja 1942. godine u Žabljaku kod Livnu. U Livnu je završio realnu gimnaziju, 1961. godine. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru, u travnju 1967. Vrlo kratko radio je kao profesor hrvatskog jezika i književnosti, ali veze s kazalištem nikada nije prekidao. Kazalište mu je bilo suđeno. Prošao je kroz dječja, omladinska i studentska kazališta, a 1969. imenovan je direktorom Kazališta lutaka u Zadru. Od 1985. radi kao redatelj u Šibenskom kazalištu i pri Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. Prevodio sa slovenskoga (Ž. Petan: Optuženi vuk, TV Snjeguljica, Prevrtljivci), s ruskoga (A.N. Tolstoj: Zlatni ključić, V. Maslov: Alibaba i razbojnici), bugarskoga (S. Conev: Sokratova posljednja noć). Međutim prevođenje s poljskog jezika, uz redateljski, njegov je najznačajniji dio rada. Prevodio je djela preko stotinu poljskih autora među kojima Adama Mickiewicza, Juliusza Słowackog, Lepoloda Staffa, Kazimiere Iłłakowiczówne, Konstantija Ildefonsa Galczyńskog, Czesława Miłosza, Karola Wojtyłe (papa Ivan Pavao II.), Tadeusza Różewicza, Wisławe Szymborske, Zbigniewa Herberta, Henryka Jurkowskog, Sławomira Mrożka, Henryka Bardijewskoga, Stanisława Grochowiaka, Janusza Głowackoga, Stanisława Barańczaka, Adama Zagajewskoga, Juliana Kornhausera, Ewe Lipske, Ryszarda Krynickoga, Olge Tokarczuk, Anne Janko… Autor je zbirke poezije Perunike, te drama, radiodrama i uprizorenih scenarija: Lipa Mara, Juliana kreposna, Jaslice, Krik, Putovanje u Betlehem, Maestro i svetac. Autor je ogleda i eseja o poljskom romantizmu, o K. I. Galczyńskom, Cz. Miłoszu, K. Wojtyłi, T. Różewiczu, W. Szymborskoj, Z. Herbertu, te o domaćim autorima Ivi Brešanu, Mati Sušcu, Danielu Naćinoviću, Jakši Fiamengu, Rapki Ormanu i drugima. Režirao je oko 180 uprizorenja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Poljskoj i Mađarskoj; dramska djela, lutkarska djela, mjuzikle, scenske recitale i drugo.
Posljednji ispraćaj Pere Mioča bit će u srijedu 30. srpnja u 16 sati na groblju sv. Petra u Rapovinama u Livnu.