Cindori Ružica

    Cindori Ružica

    Biografija

    Rođena je u Ludbregu 1961. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju, a potom pohađala poslijediplomski studij informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo. Od 1985. do 2009. radila je u knjižnicama, a sada je tajnica Društva hrvatskih književnika. Koordinirala je rad hrvatskog žirija Nagrade Europske unije za književnost u tri mandata (2009., 2012. i 2015. godine). Članica je Upravnog odbora organizacije European Writers’ Council sa sjedištem u Bruxellesu i predsjednica Radne grupe za javnu posudbu. Živi i radi u Zagrebu.

    Objavila je zbirke pjesama: 

    • Lomače zelenila (1984.), 
    • Rez, nezacijeljen (1989.), 
    • Krugovi. Udaljenost. (1997.),
    • Ludbreški listopad (2002.), 
    • Strpljivost (2006.), 
    • Grad, šuma, otok (2006., nagrada Dobriša Cesarić), 
    • Pamučno zvono (2010.), 
    • Kasno (2011.), 
    • Странникът от Итака (2011., izbor na bugarskome jeziku),
    • Zaboravište (2013.). 
    • Некој пред мене бил во оваа шума (Netko je prije mene bio u ovoj šumi, 2016., izbor, na makedonskome jeziku)
    • Lenta od vjetra (2017.) 

    Pjesme su joj prevedene na desetak stranih jezika i uvrštene u razne izbore i antologije u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevodi poeziju sa slavenskih jezika. U Bugarskoj je nagrađena nagradama „Dimčo Debeljanov“ i  „Srebrno leteće pero“. 

     

    Izbori iz djela

    BLAGAJNICA

    Ona ima svoje počasno
    mjesto,
    svoj erar
    i bijeli plašt
    pod kojim blješte
    krunski dragulji
    iz kineskog dućana.
    “Ovdje ja vladam”,
    kazuje njezin stav
    pa zatvara granicu
    dok ne platiš
    pristojbu
    na kukuruzne rezance
    i mlijeko,
    na grožđice
    i pileći narezak.
    Nastoji biti ljubazna,
    ali pažljivo
    održava distancu:
    zna se čija će biti 
    posljednja riječ.
    “Bip, bip, bip”,
    odmjerava blagajna
    poput nekog metronoma
    i preostaje ti tek
    da moliš za milost:
    samo da u novčaniku
    imam dovoljno kuna!



    VEČERNJI IZLAZAK

    Hajdemo
    u McDonald’s,
    kupit ću ti
    brzi zaborav
    i mekanu stvarnost
    od pjenaste gume
    što se oblizuje 
    kao sladoled,
    polako,
    isplažena jezika.
    Zaboravit ćeš
    stari kruh
    iz škrinje za zamrzavanje,
    kelj i poriluk.
    Častit ću te
    rashlađenim i pjenušavim
    uzbuđenjem;
    poslije ćemo ići u kino,
    ja ću biti Mel Gibson
    plavo pocakljenih očiju,
    ti plastična
    Julia Roberts
    sa zubnom klavijaturom
    od milijun dolara.
    A nakon ponoći
    pokazat ću ti svoj san
    od ružičaste gume
    i svoju zbirku
    svakodnevnih eskapizama.

     

    SKIJANJE


    Sutra ćemo opet
    padati,
    kliziti
    niz kosi lijevak,
    u usku udolinu
    obraslu zgusnutom jelovinom,
    juriti
    zaleđenom strminom
    da bismo se iznova
    penjali,
    iznova padali,
    kroz izmaglicu, kroz suton,
    u brzom brišućem letu,
    kroz kratke dane,
    duge noći,
    iščašenih gležnjeva
    i svinutih koljena,
    pognuti,
    zauzeti osvajanjem
    uvijek istog
    neizbježnog dna.

      

    CITATI


    Od sada
    samo ću tražiti citate,
    kažu: sve je već rečeno,
    treba samo pronaći
    tko je, kada i gdje
    izrekao upravo ono
    što sada mislimo,
    što osjećamo,
    od čega strepimo,
    što bismo željeli;
    treba se samo zavući
    u tuđe cipele,
    pročeprkati tuđom novčarkom,
    poslužiti se
    nečijim sretnim fotografijama
    s bračnog putovanja,
    ili proslave rođendana,
    krštenja, svete potvrde,
    posljednje pomasti.

    Smrt je doista
    najdemokratičnija pojava
    u životu.
    Ni zemlja nije izbirljiva,
    a stabla će nas potražiti
    svojim korijenjem,
    prigrliti nas velikodušno
    na našem putu
    spram svjetlosti.

     
    PRIZOR IZ SAVSKE


    Majka Tereza
    hoda Savskom ulicom
    od Studentskog centra
    do Vodnikove,
    plava crta njezine suknje
    iste je boje kao tramvaj
    koji bjesomučno nadire
    u listopadsko sivilo
    kroz koje ona klizi
    bez ikakvog napora
    baš pokraj spremnika
    gdje je bomba 
    ubila beskućnika
    dok je tragao
    za recikliranim 
    Svetim Gralom.
    Ljudi na tramvajskom stajalištu
    čekaju
    da na njih padne
    mrvica modrog praha
    s njezine suknje,
    pouči ih strpljivosti 
    i poniznosti
    prije no što ih usiše
    tramvajsko ždrijelo.

    Odjeci iz javnosti

    Travanj 2015.

    Rumunjski časopis Orizont Literatur Contemporan koji objavljuje djela autora iz čitavog svijeta u novome je broju objelodanio pet pjesama Ružice Cindori iz zbirke „Pamučno zvono“ na hrvatskome, španjolskom i rumunjskom jeziku (prijevod Željka Lovrenčić i urednik časopisa Daniel Dragomirescu). Ružica Cindori predstavljena uz autore iz Rumunjske, Sjedinjenih Američkih Država, Nizozemske, Španjolske, Čilea, Francuske, Velike Britanije, Izraela, Argentine, Islanda i drugih zemalja u koje se distribuira ovaj časopis. Dragomirescu je izrekao brojne pohvale vezane uz njezinu poeziju.   

    http://www.matis.hr/index.php/hr/novosti/8430-pjesnikinja-cindori-na-poziv-zhrm-a-boravila-u-skopju