Vinko Brešić, ugledni sveučilišni profesor i književni povjesničar, okupio je lijep broj ljudi na tribini DHK, održanoj 9. travnja. Brešić je govorio o svome opusu, ističući dvije nove knjige – „Ivan i Tadija – I druge slavonskobrodske teme“ i „Ivana Brlić Mažuranić – Pisma majci i ocu (1902. – 1928.)“ Potonja je 7. svezak kritičkoga izdanja „Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić“ (urednik Vinko Brešić).
Brešić je živopisno predstavio svoja četiri zavičaja – Livno, Slavonski Brod, Viroviticu i Zagreb u kojem je počeo graditi plodnu sveučilišnu karijeru od kada je postao asistentom na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Govorio je o mnogim svojim knjigama, od pjesničkih do znanstvenih (s naglaskom na knjigu „Hrvatska književnost 19. stoljeća“), odnosno o svojim različitim istraživačkim i žanrovskim preokupacijama. Bilo je riječi o mnogim autorima kojima je posvetio svoje knjige, o povijesti hrvatskih časopisa, o autobiografijama hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća itd.
Knjigom „Ivana i Tadija“ Brešić je, kako je rekao, zatvorio svoj slavonskobrodski zavičajni krug, otvorivši intrigantnu temu o „suživotu“ Tadije i I. B. Mažuranić na tom prostoru, s pitanjem jesu li se za života sreli. Brešić se posebno osvrnuo na svoju knjigu „Slavonska književnost i novi regionalizam“, opisavši duhovnu razliku našega sjevera i juga u životu i literaturi. Zanimljivo je predočio život i djelo I. B. Mažuranić, uz kritičko izdanje „Sabranih djela“. Gostovanje Brešića popraćeno je iskrenim pljeskom. Kako i ne bi kad je autor bio edukativan, raznovrstan i slikovit.
Lada Žigo Španić