Alojz Jembrih (r. 11. lipnja 1947., Varaždin) završio je studij slavenske filologije na Sveučilištu u Beču, Institutu za slavensku filologiju, doktoriravši s temom o hrvatskom piscu Antunu Vramcu na njemačkom jeziku s naslovom: Antun Vramec in seiner Zeit. Beitrag zur älteren serbokroatischen Literaturgeschichte und historischen Dialektologie (1977.): mentor prof. dr. Josip Hamm, članovi povjerenstva: prof. dr. František Vaclav Mareš, prof. dr. Günther Wyrtzenz. Doktorat mu je nostrificiran na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 16. veljače 1978., br. 01-742-1-1977. (povjerenstvo: prof. dr. Josip Vončina, prof. dr. Rafo Bogišić).
Od 1. travnja 1978. do 31. ožujka 1980. radio je u svojstvu znanstvenoga asistenta u Institutu za staroslavenski jezik „Svetozar Ritig“ na projektu: Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, a od 1. travnja 1980. do 30. svibnja 1983. radio je u Zavodu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) u Zagrebu na projektu: Rječnik hrvatskokajkavskoga književnog jezika. U tom je razdoblju obradio Govor Gregurovca Veterničkoga fonetsko-fonološka i morfološka obilježja (s M. Lončarićem). Od 1. lipnja 1983. do sredine listopada 1996. bio je zaposlen na Filozofskoj fakulteti Univerze v Ljubljani na Oddelku za slovanske jezike in književnosti, u okviru južnoslavenskih jezika i književnosti te je na četverogodišnjem studiju predavao jezikoslovne predmete iz hrvatskoga jezika. Na istom je Fakultetu biran u nastavno zvanje docenta (1983.) i izvanrednog profesora. „za zgodovino hrvaškega jezika in hrvaško dialektologijo“[za povijest hrvatskoga jezika i dijalektologiju] (1997.).
Od 1997. (u jesen) do 30. studenoga 1998. predavao je na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, a od 1. prosinca 1998. počeo je predavati na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 1. listopada 2017. godine. U zvanje redovitog profesora izabran je 6. travnja 2005. a od Sveučilišnog senata Sveučilišta u Zagrebu potvrđen je 8. lipnja 2010. za redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana teorija i povijest književnosti.
Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predavao je na preddiplomskom studiju: Hrvatska književnost ranog novovjekovlja, Hrvatska književnost baroka i prosvjetiteljstva; na diplomskom studiju: Književnost i kultura Hrvata u dijaspori. Izborne predmete: Pavao Ritter Vitezović, Juraj Križanić, Hrvatska reformacijska književnost, Zrinsko-frankopanski književnojezični krug, Kajkavsko književnojezična baština. Na doktorskom studiju povijesti Hrvatskih studija predavao je (2009./10.) predmet Istraživački aspekti iz hrvatske kulturne povijesti, te je s trima studentima istog kolegija objavio istraživačke radove u časopisu Kroatologija. Na poslijediplomskom studiju hrvatske kulture Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu bio je nositelj kolegija: Aspekti kajkavske kulture - Kajkavska dopreporodna književnojezična baština na temelju kojega je odabrana doktorska disertacija pod mentorstvom prof. Alojza Jembriha: Kristina Jug, Anonimne kajkavske dramske adaptacije s kraja 18. i početkom19. stoljeća u hrvatskoj književnosti i kulturi.
Alojz Jembrih je održao pozivna predavanja na nekoliko njemačkih i austrijskih te talijanskom sveučilištu: u Tübingenu, Mannheimu, Regensburgu, Bambergu, Marburgu, Klagenfurtu, Beču, Eisenstadtu, Vidmu (Udine). U dva je navrata boravio kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt: 1986. i 1991. u Njemačkoj (Tübingen, Münster, Mannheim), istražujući u njemačkim arhivima i bibliotekama izvore o djelovanju Pavla Skalića u Njemačkoj i Königsbergu, hrvatsku prevoditeljsko-izdavačku djelatnost hrvatskih protestantskih pisaca u Urachu te njemačke predloške crkvenim pjesmaricama Duševne pesne (1609., 1611.) Grgura Mekinića. Rezultati tih istraživanja objavljeni su u zasebnoj knjizi i u časopisima.
Za vrijeme sveučilišno-nastavnoga rada u Ljubljani, A. Jembrih bio je nositelj znanstveno-istraživačkoga projekta u Znanstvenom institutu Filozofske fakultete pod naslovom: Vprašanje jezikovnih odnosov Stipana Konzula in Primoža Trubarja ob delu Biblijskega zavoda v Urachu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove bio nositelj istraživačkoga projekta Isusovačka školska drama u hrvatskim gimnazijama 17. i 18. stoljeća. Rezultati tih dvaju projekata objavljeni su, također, u zasebnim knjigama: Stipan Konzul i „Biblijski zavod“ u Urachu (2007.); Kazimir Bedeković (1727. – 1782.) teološki, filozofski i dramski pisac 18. stoljeća, Beč-Ludbreg-Varaždin-Zagreb 2001. Bio je suradnik na projektima HAZU: Stvaralački potencijal u funkciji društvenoga razvoja sjeverozapadne Hrvatske (voditelj akademik Andre Mohorovičić); Rukopisi i stara izdanja hrvatskih autora u domovini i stranima bibliotekama (voditelj akademik Milan Ratković). Na Hrvatskim studijima bio je suradnik na projektu Hrvatska književnojezična baština 16. - 19. st. u suodnosu s europskom. Aktivno je sudjelovao referatima na preko pedeset međunarodnih skupova: Zagreb, Regensburg, Tübingen, Mannheim, Ljubljana, Szombathely, Pula, Koper, Cividale, Maribor, Osijek, Rijeka, Labin, Zadar, Murska Sobota, Varaždin, Čakovec, Beč, Banska Bystrica (od spomenutih gradova u nekima po nekoliko puta).
Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu imenovao ga je 1991. voditeljem Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču, a tu dužnost obnašao je do kraja 1993. godine. Bio je idejni nositelj izložbe u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici (Österreichische Nationalbibliothek, Wien) i suurednik kataloga istoimene izložbe: Croatica 16. - 18- Jh. - in Österreich gedruckte kroatische Bücher (5. XII. 1991. – 12. I. 1992.), izložbu je priredio Hrvatski povijesni institut u Beču Družbe Isusove, Zagreb.
Bio je jedan od organizatora epohalne izložbe Kajkaviana croatica u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, te je uredio istoimeni katalog izložbe (1996.). Kao vanjski suradnik Hrvatskoga biografskoga leksikona obradio je sedam natuknica. Za Hrvatsku književnu enciklopediju napisao je 21 natuknicu, za Enciklopediju Hrvatskoga zagorja napisao je 15 natuknica, a za Istarsku enciklopediju dvije natuknice. U Institutu gradišćanskih Hrvata u Željeznom/Eisenstadt pokrenuo je ediciju Gradišćanskohrvatske studije (1997.), a na Teološkom fakultetu „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu pokrenuo je ediciju Folia protestantica Croatica. Obje edicije izlaze i danas.
Za Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje 2005. bio je recenzentom dvaju studijskih programa na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2006. imenovan je od MZOŠ RH recenzentom jednog znanstvenoistraživačkoga projekta. Obnašao je dužnost pročelnika na Hrvatskim studijima (2003. – 2005.), bio je član Područnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Etičkoga povjerenstva na Hrvatskim studijima. Bio je u više navrata članom ili predsjednikom povjerenstava za izbor u nastavno-znanstvena zvanja na Hrvatskim studijima, Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, povjerenstava za ocjenu doktorskih tema na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Hrvatskim studijima.
Inicirao je prvi međunarodni znanstveni skup u Hrvatskoj: Reformacija i njezin odjek u hrvatskim zemljama u organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Fakulteta za humanistične študije Univerze na primorskem (Koper) te Teološkog fakulteta „Matija Vlačić Ilirik“, (Zagreb – Buzet 2009.). Inicirao je niz znanstvenih međunarodnih skupova u čijim je organizacijskim odborima bio član ili predsjednik: U Zavodu za znanstveni rad HAZU Varaždin 1986. potaknuo je međunarodni znanstveni skup povodom 400. obljetnice prve tiskane knjige u Varaždinu; 200. obljetnica rođenja Ignaca Kristijanovića (1996.); 100. obljetnica smrti Matije Valjavca (1997.).
Na Hrvatskim studijima inicirao je i organizirao međunarodni znanstveni skup: Josip Hamm i njegovo djelo povodom 100. obljetnice njegova rođenja (2005.). U Ozlju znanstveni skup: Ivan Belostenec i njegovo djelo (2005.), Ivanić Gradu: Andrija Blašković i njegovo doba (2006.), Karlovcu: Rudolf Strohal i njegovo djelo (2006.), Svetoj Nedelji: Mihalj Šilobod i njegov djelo - u povodu 250. obljetnice tiskanja njegove Aritmetike horvatske (2008.), u Zagrebu: Gjuro Deželić st. i njegovo djelo (2008.). U Zagrebu je inicirao i tematski osmislio znanstveni skup: Pavao Skalić i njegovo djelo (2009.). Od 2002. inicirao, tematski organizirao i do 2022. moderirao Znanstvene skupove u Krapini: Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća. Godine 2013. u Hrvatskom centru gradišćanskih Hrvata u Beču inicirao je i tematski oblikovao međunarodni znanstveni skup: Akademik dr. Nikola Benčić 75 ljet života i 50 ljet znanstvenoga djelovanja. Godine 2013. na Hrvatskim studijima potaknuo je i tematski osmislio međunarodni znanstveni skup: Pavao Ritter Vitezović i njegovo doba. Godine 2021. na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu organizirao je međunarodni znanstveni skup uz 500. obljetnicu rođenja Stipana Konzula. 2019. inicirao je i organizirao je međunarodni znanstveni skup posvećen Štefanu Zagrebcu i njegovu djelu, te uredio istoimeni zbornik 2021. Isto tako je inicirao i organizirao 2022. međunarodni znanstveni skup posvećen Greguru Kapucinu i njegovu djelu održanom 28. listopada 2022. u Zagrebu. Inicirao je znanstveni skup u Ozlju posvećen Milivoju Šrepelu i njegovu djelu 8. studenoga 2022
Kao glavni urednik uredio je preko trideset zbornika sa znanstvenih skupova. Sudjelovao je u emisijama Obrazovnoga programa Hrvatskoga radija s nizom različitih priloga u ukupnom trajanju od 400 minuta; na Trećem programu sudjelovao je u emisiji Iz riznice hrvatske kulture s prilozima o: Katarini Patačić (1992.), Antunu Vramcu (1994.), Pavlu Skaliću (1994.), Jurju Dijaniću (1994.), Andriji Dudiću (1995.), Bartolu Jurjeviću (1995.) i dr.
Godine 2017., također, na Trećem programu Hrvatskoga radija u emisiji Kozmopolis 14. prosinca pročitan je njegov esej o Ivanu Krizmaniću, a 28. prosinca u emisiji Kozmos i etos sudjelovao je u opširnom razgovoru povodom 500. obljetnice reformacije, o hrvatskim protestantskim piscima i prevoditeljsko-izdavačkoj djelatnosti u Urachu. U Prvom programu Hrvatskog radija sudjelovao s nizom priloga u emisiji: Našim Hrvatima u susjednim zemljama. Napisao je scenarij za film o Antunu Vramcu (1986.) i u njemu sudjelovao, a film je prikazan u školskom obrazovnom programu; također je napisao scenarij za dokumentarni film i u njemu sudjelovao: Kajkaviana croatica (1998.), sudjelovao je i u filmu o Kazimiru Bedekoviću (2000.) u produkciji Hrvatske televizije.
Od 1987. do 2015. održao je u inozemstvu 22 različita predavanja u: Eisenstadtu (Amt der Burgenländischen Landesregierung), Ljubljani (Lingvistični krožek Filozofska Fakulteta), Tübingenu i Mannheimu (Slawisches Seminar), Klagenfurtu (Institut für Slavistik), Regensburgu (Südosteuropa-Gesellschaft Zweigstelle Regensburg) Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov (Željezno i Trajštof), Hrvatski centar u Beču; Marburgu (Institut für Slawische Philologie), Bambergu (Lehrstuhl für Slavische Literaturwissenschaft). Recenzirao je niz znanstvenih i stručnih radova namijenjenih objavljivanju u časopisima: Radovi Zavoda za znanstveni Rad HAZU (Varaždin), Rasprave Instituta za hrvatski jezi i jezikoslovlje, Zagreb, Fluminensia Rijeka, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (Zagreb) Kaj, Zagreb, Cris (Križevci), časopis Kroatologija. Zbornik radova; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama, Hrvatski književni povjesničari, te zbornike: o Branku Vodniku, Albertu Haleru, Dragutinu Prohaski; Rafaelu Levakoviću, zbornik radova izd. HAZU, Sveti Ivan Zelina I., Kroatologija, Zagreb. Od 2004. do 2018. bio je glavni urednik interdisciplinarnog časopisa Gazophylacium. U časopis Kaj surađivao je s nizom znanstvenih priloga, kao što se razabire iz priložene bibliografije.
Dr. sc. Alojz Jembrih je dobitnik nekoliko odličja, priznanja i nagrada. Grad Buzet 1997. dodijelio mu je godišnju nagradu za istraživanje hrvatsko-uraške prevoditeljske i izdavačke djelatnosti na čelu sa Stipanom Konzulom.
Protestantsko evanđeosko vijeće u Republici Hrvatskoj povodom 500. obljetnice reformacije 31. listopada 2017. dodijelilo mu je Priznanje s medaljom za izniman doprinos u proučavanju hrv. protestantskog tiskarstva u 16. st., posebno za pripremu pretiska glagoljičkoga i ćiriličkoga Novoga testamenta 1562./1563. (2007./2008.).
Predsjednik Trnavske samouprave dr. Tibor Mikuš 9. rujna 2017. dodijelio mu je Spomen-medalju za očuvanje kulturne tradicije i suradnju među slavenskim narodima. Nagrada je to za njegovu knjigu Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu (1829. - 1851.) (Zagreb 2016). Za istu je knjigu, od predsjednika Matice slovačke Mariana Tkača u Bratislavi 8. rujna 2017. dobio Spomen-povelju za njegovanje slovačko-hrvatskih veza.
Općina Kotoriba 15. rujna 2017. dodijelila mu je priznanje - Medalju za doprinos u pripremi za tisak rukopisa Kotoribski protokol 1724. - 1804. (2017.).
Gradsko vijeće Grada Varaždina 6. prosinca 2017. dodijelilo mu je Medalju Grada Varaždina za značajna znanstvena postignuća i promicanje kajkavskoga jezika i književnosti.
Gradsko vijeće Grda Krapine za Dan Grada 6. prosinca 2017. dodijelilo mu je Plaketu Grada Krapine za 2017. godinu povodom 50. obljetnice kulturnog i stručno-znanstvenog djelovanja te kao suosnivaču i dugogodišnjem voditelju znanstvenoga skupa Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu 3. studenoga 2017. dodijelio mu Spomen-medalju u znak zahvalnosti i priznanja za doprinos razvitku i napretku Sveučilišta u Zagrebu.
Organizacije gradišćanskih Hrvata (Hrvatski centar u Beču, Hrvatsko štamparsko društvo u Beču, Znanstveni institutu Gradišćanskih Hrvatov, (Trajštof) dodijelile su mu 9. lipnja 2017. u Beču Priznanje za iznimna postignuća i osobite zasluge u znanstvenom i publicističkom djelovanju kao i na području gradišćanskohrvatske književnosti.
Profesoru Alojzu Jembrihu 15. svibnja 2018. godine Sveučilište u Zagrebu dodijelilo je počasno zvanje professor emeritus.
Godine 2022. 30. travnja prof. emer. Alojz Jembrih dobio je Pevelju Međimurske županije, u znak priznanja i zahvalnosti za postignute izuzetne rezultate svojim prosvjetnim, znanstvenim i književnim radom, na području Međimurske županije i šire.
U svom iznimno širokom interdisciplinarnom znanstveno-istraživačkom četrdesetsedmo- godišnjem radu razabiru se područja u kojima je, primjenjujući filološku metodu, prof. Jembrih obogatio i unaprijedio hrvatsku filologiju, kroatistiku, i to: povijest hrvatske književnosti i jezika, leksikografiju, dijalektologiju, povijest kajkavske književnosti za djecu, povijest kajkavskih gramatika i pravopisa, hrvatsku glagolitiku, gradišćanskohrvatsku književnosi i jezik, hrvatsku književnojezičnu protestantistiku. U svim njegovim radovima spomenutih područja uočava se istraživačka metoda temeljena na dokumentiranosti podataka s poznavanjem opsežne sekundarne literature. Cjelokupni znanstvenoistraživački opus prof. Jembriha može se postaviti u širi kulturno-povijesni kontekst, pri čemu slijedi dobru filološko-kulturno-povijesnu istraživačku tradiciju. U svemu tome uvijek iznova otkriva nedovoljno ili slabo obrađivana područja hrvatske filologije i književne historiografije.
Bibliografija objavljenih radova prof. Jembriha obuhvaća: autorske knjige, znanstvene i stručne radove u zbornicima i časopisima, znanstveno-popularizacijske članke, pretiske starih rijetkih knjiga od 16. do 19. stoljeća s opširnim pogovornim studijama, te je tako trajno zadužio hrvatsku književnu povijest i kulturu, omogućivši daljnja istraživanja gotovo nedostupnih knjižnih izdanja iz starijih razdoblja. Uostalom, to su potvrdile dvije diplomantice na Sveučilištu u Klagenfurtu koje su, na temelju pretisaka Konzulova Katekizma (1564.) i Konzulove Postille (1568.), koje je priredio A. Jembrih, pod mentorstvom prof. dr. Gerharda Neweklowskog, napisale diplomske radove: M. Urank, Die Autosemantika in Konzuls Katchismus (1564.) [1994.]; V. Poderšnik, Sprachliche Untersuchung der Postille 1568 von Stipan Konzul und Antun Dalamata [1994.].
Alojz Jembrih za pretisak je priredio i opširni pogovor napisao (2007., 2008.) glagoljičnom i ćiriličnom izdanju Novog Testamenta ( Tübingen/Urach, 1562./63). Sudjelovao je i kod glagoljičnog izdanja u latiničnoj transkripciji (2013. 2015.) za koje je izradio Glosarij i napisao pogovorni tekst te redigirao spomenuto izdanje.
Od autorskih knjiga treba izdvojiti: Život i djelo Antuna Vramca (1981.); Hrvatski filološki aspekti (1990.); Grgur Pythiraeus Mekinić i jegove pjesmarice (1990.); Hrvatsko-slovenske književno-jezične veze (1991.); O Vramčevoj Kronici (1992.); Juraj Damšić i njegov „Nauk kršćanski“ (1994.); Na izvoru gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti (1997.); Hrvatski Filološki zapisi (1997.); Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi (1997./98.); Grof Sermage u zrcalu svojih pisama (2000.); Kazimir Bedeković (1727. - 1782.), teološki, filozofski i dramski pisac (2001.); Stipan Konzul i „Biblijski zavod“ u Urachu (2007.); Pogovor uz pretisak glagoljičkog Novoga testamenta (1562./1563.), /2007. drugo izdanje 2016.); Pogovor uz pretiska ćiriličkoga Novog testamenta (15663.), /2008./; Pogovor uz pretiska Zerczala Marianzkoga Jurja Habdelića (1662.) /2009.); Gregur Kapucin: Epska trilogija (2010.), Tragom turopoljske povijesti (2014.); Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu (1829. - 1851.), /2016./; Pavao Ritter Vitezović (1652. - 1713.). Prigodom otkrivanja spomen-ploče u Beču, Schönlaterngasse 13. (27. VI. 2017); Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata (2017.); Carica Marija Terezija u propovijedi Gregura kapucina (1781.), tekst transkribirao, glosarij sastavio pogovor napisao i za tisak knjigu priredio Alojz Jembrih, povodom 400. obljetnice dolaska kapucina u Zagreb (1618. – 2018.), Zagreb 2018.; Tomaš Goričanec, Opseđenje i poboj sisečki 1593. Pretisak i transkripciju s pogovorom priredio Alojz Jembrih, Mala Subotica 2018.; Dragutin Domjanić u novom svjetlu (2019.); Za tisak priredio rukopis prvog kajkavskog prijevoda Novog zavjeta Ivana Ruperta Gusiča, tekst transkribirao, glosarij sastavio i opširni pogovor napisao, Zagreb 2019.; Za pretisak priredio knjigu O poboljšanju ćudorednosti svećenstva (1848.) Pavla Štosa s opširnim pogovor, Velika Gorica 2020.; Za pretisak priredio i pogovor napisao knjizi: Samuel Budina, Historia Sigethi (1568.), Ozalj-Zagreb 2021.; Za tisak je priredio i opširni pogovor napisao knjizi: Ignacije Aurelije Fessler, Tri prijatelja iz Novoga Zrina. Roman iz doba hrvatskoga bana Nikole VII. Zrinskoga. Biblioheca Murodravana, knj. 4, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu, Čakovec 2022.; Za tisak priredio u rukopis transkribirao i pogovor napisao knjizi: Imbrih Luič, Vračtva vsagdašnja domača (1746.), Ozalj (2022.). Korespondencija iz ostavštine Vatroslava Jagića (2022.); Kajkavski filološki ogledi. Prinos povijesti hrvatske književnosti i jezika (2023.); Stipan Konzul i njegovo djelo (2023.).
Prof. emer. Alojz Jembrih član je strukovnih udruga/društava: Društva hrvatskih književnika, Zagreb, Kajkavskoga spravišča, Matice hrvatske u Zagrebu. Bio je član Austrijskoga društva za istraživanje 18. stoljeća/Österreichische Gesellschaft zur Erforschung des 18. Jahrhundert, Wien i Društva za istraživanje knjige u Austriji/Gesellschaft für Buchforschung in Österreich, Wien; član je Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvata, Trajštof (Austrija/Burgenland); Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja, Zagreb, Hrvatske Paneuropske unije, Zagreb.