DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Ante Tičić
Ante Tičić, suvremeni hrvatski književnik, pjesnik, leksikograf, monograf i publicist, rođen 18. rujna 1944. u Povljani na otoku Pagu, gdje završava osmogodišnje školovanje. Završio je srednju poljoprivrednu školu u Požegi i studirao Višu poljoprivrednu školu u Križevcima. U domovinskom ratu ostaje i književno stvara u svom gradu Zadru. Bio je i aktivan član "samostalnog voda zadarskih umjetnika", osnovanog 1991 godine. U organizaciji Matice hrvatske za Austriju u Beču je 9. listopada 1994. održao književnu tribinu Hrvatske katoličke misije u Crkvi na dvoru (Kirche am Hof), gdje je ostavio dubok dojam na posjetitelje i time dao obol promicanju hrvatske kulture izvan granica naše domovine. Za svoj plodan stvaralački rad i izniman doprinos hrvatskoj književnosti te pronošenje dobrog glasa rodne Povljane dobio je Povelju o nagradi za životno djelo 23. travnja 2006. od općine Povljana. Zastupljen je u mnogobrojnim antologijama posebice haiku poezije. Piše lirske pjesme, haiku, dječje pjesme, aforizme, pjesničku prozu, prozu, književne osvrte (kolumna Zadarski list), recenzije i uređuje knjige. Napisao je rodoslovno stablo Tičića iz Povljane i himnu Povljane. Djela objavljuje u mnogim listovima, časopisima, zbornicima, knjigama, na radiju i televiziji. U časopisu "Zadarska smotra" objavljuje redovito svoja djela i aktivno sudjeluje na festivalu "Domaća rić" u Zadru, gdje svojim umjetničkim prilozima u svjetlu predstavlja rodnu Povljanu. Na trećem programu HRT-a u Zagrebu 1999. čitane su mu "pjesme i pisme" u polusatnoj emisiji "Poezija naglas " - (čitali su glumci Vanja Drach i Ante Rumora). Gotovo čitav svoj radni vijek proveo je na poljoprivrednom dobru "Bokanjac" u Zadru. Član je mnogih kulturnih društava: Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske ogranak u Zadru, Hrvatskog haiku društva u Zagrebu, Društva haiku pjesnika u Rijeci, član zadarskog ogranka Hrvatskog društva čitatelja (HRČAK). Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i talijanski jezik. Od Gradske knjižnice Zadar dobio je nagradu 4. listopada 2006. kao najčitatelj Odjela za odrasle. Do danas je napisao tridesetak knjiga, od kojih mu je 17 tiskano. Živi i stvara u Zadru.
1. Neka svanu milovanja (Zadar, 1998.)
2. Sjaj u tišini (Zadar, 1989.)
3. Paški dragulji (Zadar, 1990.)
4. Prah svjetlosti (Odžaci, 1990.)
5. Nerazumi sustavi (Zadar, 1991.)
6. Sjenje i oluja (Zadar, 1991.)
7. Sunce nad morem (Kula, 1991.)
8. U sjeni otisaka snenih (Ludbreg, 1993.)
9. Tajne darovatelja (Sv. Ivan Zelina, 1995.)
10.Kamene blazine (Zadar, 1998.)
11.Obrisi sna (Zagreb, 2002.)
12. Ništa više kaj prije ni (Zadar, 2003.)
13. Rječnik govora mjesta Povljane (Lukavec, 2004)
14. Ljepote nejasnost (Zadar, 2005.)
15. Vrime što je priletilo (Zadar, 2008.)
16. Povljana - monografija (Zadar, 2009.)
17. Zbornik starih pučnik povljanskih napjeva (Zadar, 2011.)
PJESME
Sam u letu
U nemoćima zar da za utjehu molim
ja koji sam vječan.
Ne, to ne želim,
moje su slutnje daleke igre
što za nemoći ne znaju.
Znam svaki kutak,
svaku poru znam
ja koji sam posud,
jer dolepršah onekud
i odletih sjenom
vakuumima sam.
Bezimeni
Zovite me vjekovječni
jer sam bezimeni.
Moje je ime strukturi mješavine
zemlje i zvijezda.
Mene zvijezde zovu na vatromet,
na bljesak neviđena sjaja,
u osip svjetlosnih dragosti,
gdje nema početka,
a ni kraja.
Tamo u visinama bit ću spojen
trajnim sastavima
i bit ću bezimeno vječan.
Uzdasi venuća
Mada tužan, ja odišem strašću,
gorim u nutrini ko užegli olimp
nestaje, al' trajem, postajem u vjetru.
Vidam rane u tlapnji u raspjevanom suncu.
Nesretan u sreći dok prolazi radost.
U prašnjavom stresu
ja uzdahe nudim nošene venućem.
Pokop gardista
Čujem duboka zvona.
Vrijeme se popelo na vrh križa
obznanjuje se da smo došli do samih sebe.
Nemam suza.
Ne vidim da itko plače
u ovoj Zemlji.
Ona skida svoju luđačku košulju.
Vjetar kao oluja raznosi našu
čeličnu radost.
Ni ti nemoj plakati!
Snažni izdanci iz tvoga tijela
ne daju pogledu da se nadnese nad grob!
Ti si stijena
cijela je Hrvatska s tobom.
Ako me voliš
Ja sam more i sve u meni
I ja u svemu.
U gubavcu patim tugujem,
u pijanom ludujem pjevam,
u zaljubljenom ljubim.
Ja živim u jatu
no više volim samoću i ptice pjevice
koje me jutrom bude radošću.
Došao sam zbog svih
ne samo zbog tebe,
jer bih sebičnošću
krvario kao zločinac.
Ja san poklonik ljubavi
s tobom obuhvaćen.
Što mi znači voljeti te
kad si varljiva dotakom
ljubavnih avantura.
Kako da ti dam svu svoju ljubav
kad sam je ostavljao u prašumama Afrike,
u piramidama, na ledenjacima,
na visinama Anda i Himalaja
i dubinama oceanskim,
u svim ljudima, pticama i cvijeću.
Uzjašimo na konja bjelca ti i ja
i životima putujmo ljubavlju
stazama i drumovima
i ako me voliš, otkrij me
u protočnom drhtavilu aorte,
u svom srcu, u ljepoti davanja.
Novosti DHK
Članovi društva
Trenutačni broj članova: 529
Zaključno sa datumom: 18. 02. 2019.
popis članova