Ante Tičić (Povljana, 18. rujna 1944.), suvremeni hrvatski književnik, po vokaciji pjesnik. Živi i radi u Zadru.
Ante Tičić, suvremeni hrvatski književnik, pjesnik, leksikograf, monograf, urednik, književni kritičar, memoarist i publicist, rođen 18. rujna 1944. godine u Povljani na otoku Pagu, gdje završava osmogodišnje školovanje. Srednju poljoprivrednu školu polazio je u Kninu i Požegi, a Višu poljoprivrednu školu u Križevcima, nakon čega se aktivno posvećuje svom književnom stvaralaštvu. Književno je stvarao u svom gradu Zadru, gdje je cijeli radni vijek radio na Poljoprivrednom dobru Bokanjac. U organizaciji Matice hrvatske za Austriju u Beču je 9. listopada 1994. godine održao književnu tribinu Hrvatske katoličke misije u Crkvi na dvoru (Kirche am Hof), gdje je ostavio dubok dojam na posjetitelje i time dao obol promicanju hrvatske kulture izvan granice naše domovine. Također, na Bečkom Sveučilištu odsjeku slavistike predstavljene su mu tri zbirke: "Paški dragulji", - sonetni vijenac (1990.), "Nerazumni sustavi" - pjesme (1991.) i "U sjeni otisaka snenih" - pjesme (1993.). Dobitnik je mnogih književnih priznanja, diploma, nagrada i zahvalnica. Za svoj plodan stvaralački rad i izniman doprinos hrvatskoj književnosti te pronošenje dobrog glasa rodne Povljane, dobio je Povelju o nagradi za životno djelo 23. travnja 2006. godine od Općine Povljana. Zastupljen je u mnogobrojnim antologijama posebice haiku poezije. Piše prozu, kratke priče, memoari, lirske pjesme, sonete, haiku, dječju poeziju, aforizame, pjesničku prozu, crtice, Dijalektalne pjesme na povljanskom govoru otoka Paga, književne osvrte (kolumna "Moj osvrt" - Donat - "Zadarski list" i u drugim raznim tiskovinama), te recenzije (kritike) i urednik je više knjigā proze i poezije. Tičiću je najdraži literarni oblik poezija, u kojoj se najbolje osjeća. Napisao je rodoslovno stablo Tičića iz Povljane i himnu "Povljani" koja je uglazbljena, a pjeva je klapa "Povljana" kao i neke njegove druge pjesme koje pjeva i klapa "Pag", a nalaze se na zvučnim zapisima. Djela objavljuje u mnogim listovima, časopisima, zbornicima, knjigama, na radiju i televiziji. U časopisu "Zadarska smotra" objavljuje svoja djela i redovito sudjeluje na festivalu "Domaća rič" u Zadru, gde svojim umjetničkim prilozima u svjetlu predstavlja rodnu Povljanu.
Na trećem programu HRT-a u Zagrebu 1999. godine čitane su mu "pjesme i pisme" u polusatnoj emisiji "Poezija naglas"- (čitali su glumci Vanja Drach i Ante Rumora). U Znanstvenoj knjižnici Zadar 2018. godine izašao mu je audiovizualni CD knjige Daljinama istine, koju čitaju Gabrijela Meštrović Maštruko i Norma Miočić. Sudjelovao je na 11. Međunarodnim književnim susretima u Koljnofu (Mađarska) od 14. do 17. studenog 2019. godine i obišao mnoga mjesta gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj i Austriji: Koljnof, Nardu, Petrovo Selo, Undu, Filež, Zagersdorf, Bečko Novo Mjesto, Željezno, Šopron, Dolnju Pulju, Celindof, Veliki Borištof i Klimpuh. U mjestu Undi (Mađarska) 14. studenog 2019. godine s grupom pjesnika imao je književnu večer, također i 15. studenog u Velikom Borištofu. Isti dan u večernjim satima u Koljnofu bila je promocija njegove knjige kritikā i osvrtā Moja razmišljanja, Zadar, 2018. U Koljnofu, 16. studenog 2019. godine u Domu kulture pored ostalih prisutnih pjesnika i on je čitao svoje pjesme. Član je mnogih kulturnih društava: "Društva hrvatskih književnika" u Zagrebu, bio je od 1991. do 2018. godine aktivan član i jedan od funkcionara u dva mandata, predsjednik Nadzornog odbora "Ogranka Matice hrvatske" u Zadru i dobio zahvalnicu, Bio je član "Napretka" podružnice Zadar, "Udruženja književnih i likovnih stvaralaca" Općine Odžaci u Vojvodini od 1990. godine, "Hrvatskog haiku društva" u Zagrebu, "Društva haiku pjesnika" u Rijeci, te član "Upravnog odbora DHK-a - Ogranka u Zadru" i član "Hrvatskog društva čitatelja - Ogranka u Zadru". Bio je aktivan član Samostalnog voda zadarskih umjetnika osnovanog 1991 godine. Pod pokroviteljstvom toga voda sudjelovao je na pjesničkim tribinama u Gradu Zadru. Također, od samog početka Domovinskog rata bio je i zapovjednik Drugog voda teritorijalne obrane u Mjesnoj zajednici Vidikovac u Zadru. Djela su mu prevođena na američko-engleski, njemački, francuski i talijanski jezik. Poznavatelj je glagoljice, a u želji za spoznajama uz ostalo štivo čita i proučava teoriju, povijest i esejistiku književnosti, ontologijsku literaturu, poeziju i filozofiju, teologiju i teozofiju kao i antropologiju te pročitao preko 7000 knjigā, što se vidi u njegovim bilješkama "pročitanih knjiga" gdje je redovito od 1989. godine zapisivao sve pročitane knjige koje je uglavnom posuđivao u Gradskoj knjižnici Zadar. Od Gradske knjižnice Zadar dobio je nagradu 4. listopada 2006. godine kao najčitatelj Odjela za odrasle. Nalazi se u kompjuterskoj enciklopediji (Wikipedija). Do danas je napisao 54 knjige, od kojih mu je 35 objavljeno, u kojima su i 7 zasebnih knjigā o njegovoj rodnoj Povljani te sonetni vijenac Paški dragulji, svojevrsna himna o otoku Pagu. Živi i stvara u Zadru.
Objavljene knjige
PJESME
Sam u letu
U nemoćima zar da za utjehu molim
ja koji sam vječan.
Ne, to ne želim,
moje su slutnje daleke igre
što za nemoći ne znaju.
Znam svaki kutak,
svaku poru znam
ja koji sam posud,
jer dolepršah onekud
i odletih sjenom
vakuumima sam.
Bezimeni
Zovite me vjekovječni
jer sam bezimeni.
Moje je ime strukturi mješavine
zemlje i zvijezda.
Mene zvijezde zovu na vatromet,
na bljesak neviđena sjaja,
u osip svjetlosnih dragosti,
gdje nema početka,
a ni kraja.
Tamo u visinama bit ću spojen
trajnim sastavima
i bit ću bezimeno vječan.
Uzdasi venuća
Mada tužan, ja odišem strašću,
gorim u nutrini ko užegli olimp
nestaje, al' trajem, postajem u vjetru.
Vidam rane u tlapnji u raspjevanom suncu.
Nesretan u sreći dok prolazi radost.
U prašnjavom stresu
ja uzdahe nudim nošene venućem.
Pokop gardista
Čujem duboka zvona.
Vrijeme se popelo na vrh križa
obznanjuje se da smo došli do samih sebe.
Nemam suza.
Ne vidim da itko plače
u ovoj Zemlji.
Ona skida svoju luđačku košulju.
Vjetar kao oluja raznosi našu
čeličnu radost.
Ni ti nemoj plakati!
Snažni izdanci iz tvoga tijela
ne daju pogledu da se nadnese nad grob!
Ti si stijena
cijela je Hrvatska s tobom.
Ako me voliš
Ja sam more i sve u meni
I ja u svemu.
U gubavcu patim tugujem,
u pijanom ludujem pjevam,
u zaljubljenom ljubim.
Ja živim u jatu
no više volim samoću i ptice pjevice
koje me jutrom bude radošću.
Došao sam zbog svih
ne samo zbog tebe,
jer bih sebičnošću
krvario kao zločinac.
Ja san poklonik ljubavi
s tobom obuhvaćen.
Što mi znači voljeti te
kad si varljiva dotakom
ljubavnih avantura.
Kako da ti dam svu svoju ljubav
kad sam je ostavljao u prašumama Afrike,
u piramidama, na ledenjacima,
na visinama Anda i Himalaja
i dubinama oceanskim,
u svim ljudima, pticama i cvijeću.
Uzjašimo na konja bjelca ti i ja
i životima putujmo ljubavlju
stazama i drumovima
i ako me voliš, otkrij me
u protočnom drhtavilu aorte,
u svom srcu, u ljepoti davanja.