Boris Beck rodio se 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Na Geodetskom fakultetu diplomirao je 1991, a na Filozofskom 2003, gdje je 2012. i doktorirao. Kao novinar u kulturi i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju, a povremeni je suradnik Hrvatskog radija. Bio je urednik u časopisima Gordogan, Op. a, Knjigomat i Autsajderski fragmenti. Od 2013. bio je zaposlen kao asistent i docent na Studiju novinarstva Sveučilišta Sjever u Koprivnici, a od 2018. docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Redovno surađuje s Večernjim listom i Vijencem, u kojem je 2020-2022. uređivao prilog Inkluzija posvećen odnosu ranjivih skupina prema kulturi.
Objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i Srbiji, BiH, Bugarskoj i Poljskoj te je sudjelovao na nizu kongresa i održao brojna znanstvena, stručna i popularna predavanja. Objavio je i priredio sljedeće knjige: Metak u srcu Svetog Augustina (2003, Zagreb; 2003, Beograd; 2008, Sofija; 2010, e-knjiga), Krila u koferu (2004, Zagreb; 2011, e-knjiga), Mrtvaci pod poplunom (2004, Zagreb; 2013, e-knjiga), s Igorom Rajkijem Ne bih o tome (Zagreb, 2008), Politički portreti Josipa Horvata (2013, Zagreb), Pandorina kutija (2017, Zagreb), (ur) Psalmi, prev. Antun Vranić 1816. (2017, Zagreb), (ur) Psalmi na gradišćanskohrvatskom jeziku (2018, Zagreb), Posljednja noć velikog pripovjedača (2019, Zagreb), Za njima je išao pas (2020, Zagreb), Potemkinove ruševine (2021, Zagreb), Jednorog u virtualnoj šumi (2022, Zagreb), (ur) Izvješćivanje o ranjivim skupinama. Priručnik za rad novinara (2022, Zagreb), Uloga moje obitelji u svjetskoj ekonomskoj krizi (2022, Zagreb).
Suradnik je Hrvatskog biblijskog društva na prijevodu Svetog pisma. Predsjednik je Kajkavskog spravišča, udruge za promicanje kulture, znanosti i umjetnosti. Član je Hrvatskog filološkog društva. Dobitnik je više književnih nagrada. Oženjen je i otac četvero djece. Sudionik je Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom.