Boris Domagoj Biletić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Boris Domagoj Biletić

Članovi društva

Boris Domagoj Biletić

Boris Domagoj Biletić (Pula, 22. ožujka 1957.), hrvatski pjesnik, esejist, književni kritičar, antologičar, publicist, polemičar, prevoditelj, kulturni djelatnik, urednik i nakladnik, danas jedno od najistaknutijih imena suvremenoga hrvatskog pjesništva i među vodećim imenima hrvatske književnosti u Istri.

Osnovno i srednje obrazovanje (gimnaziju) i Pedagošku akademiju završava u rodnome gradu; zatim diplomira i magistrira s temom iz suvremene hrvatske književnosti na današnjemu Odsjeku za kroatistiku i južnoslavenske filologije Filozofskoga fakulteta Sveučilita u Zagrebu. Doktorirao je na istom fakultetu. Živi i stvara u Puli, a u Rovinju je ravnatelj Gradske knjižnice “Matija Vlačić Ilirik”.

Prvim zapaženijim književnim prilozima javlja se u pulskome časopisu “Istarskom borcu” / “Iboru” (zabranjenom 1980.). Od druge polovine sedamdesetih godina 20. st. u domaćoj i stranoj periodici objavljuje pjesme, književne kritike, oglede, studije i prijevode s talijanskoga i njemačkog jezika. Poezija mu je izvođena i na Trećemu programu Hrvatskoga radija u emisiji Poezija naglas. Sa slikarima Zdravkom Milićem (Mala lirska kronika, 1989.) i Brunom Mascarellijem (Istarski rukopisi - Caligrafie istriane, 1998.) suautor je dviju grafičko-pjesničkih mapa.

Uvršten je u domaće i strane antologije hrvatskoga pjesništva: “Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća - Istarska pjesmarica” (Pula 1989.) autorice Mirjane Strčić, “U ovom strašnom času” (Split 1992., Zagreb 1994.) Ante Stamaća i Ive Sanadera, “Żywe źródła” (Warszawa / Poljska 1996.) Łucje Danielewske, zatim “Mila si nam ti jedina...” (Zagreb 1998.) Josipa Bratulića - Stjepana Damjanovića - Vinka Brešića - Božidara Petrača..., “Hrvatska uskrsna lirika: od Kranjčevića do danas” (Zagreb 2001.) Božidara Petrača, “Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana” (Zagreb 2007.) Ante Stamaća, "The Canon of Croatian Poetry 1450-2000" (SAD, 2015.) i u mnogim drugima, te u književnim leksikonima i panoramama. Notiran je u povijesnome pregledu “Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća” Miroslava Šicela (Zagreb 1997.) i “Povijesti hrvatske književnosti” Dubravka Jelčića (Zagreb 2004.). Zastupljen u "Hrvatskoj književnoj enciklopediji" i "Enciklopediji Matice hrvatske". Pojedine pjesme i veće pjesničke cjeline prevedene su mu na petnaestak svjetskih jezika.

Do 1990. Boris Domagoj Biletić bio je članom uredništva časopisa za književnost “Istra” (Pula), Uredničkoga vijeća edicije “Istra kroz stoljeća” i djelatni član Čakavskoga sabora. Pokretač je i od osnutka (1996.) glavni i odgovorni urednik pulskoga časopisa za književnost, umjetnost i kulturu “Nova Istra”. Član Društva hrvatskih književnika (od 1988.) i njegove Uprave u nekoliko mandata te dopredsjednik DHK,[1] Hrvatskoga centra P.E.N.-a (od 1993. do 2013.) i član-radnik Matice hrvatske (od 1990.). Među osnivačima je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika (uz Alda Klimana, Miroslava Sinčića, Daniela Načinovića, Stjepana Vukušića i Tatjanu Arambašin), čiji je i prvi predsjednik (1990. – 1993.), Hrvatskoga kulturnog društva “Franjo Glavinić” iz Rovinja te jedan od pokretača rovinjskih “Šoljanovih dana”. Godine 1997. Biletić je bio gost-književnik međunarodne Zagrebačke slavističke škole, a 2003. pokreće Međunarodnu književnu manifestaciju “Pulski dani eseja”. Tijekom 2009. bio je urednikom književnosti u Vijencu Matice hrvatske. Godine 2018. pokreće i gl. je urednik e-časopisa za književnu kritiku „Stav“ (http://www.stav.com.hr). Sudjelovao je na brojnim međunarodnim i domaćim festivalima poezije i književnim skupovima.

Uz veći broj članaka, Biletić je za “Istarsku enciklopediju” (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005.) napisao i opsežan prilog “Hrvatska književnost” (u Istri).

Izabrana bibliografija o njegovu književnom radu sadrži 100-tinjak jedinica.

Monografsko izdanje o autoru: "U ZNAKU KAIROSA: književna kritika o djelu Borisa Domagoja Biletića" (Ceres, Zagreb, 2015.). Izabrala, sastavila i uredila Jelena Lužina.[2]

Od 2018. glavni je urednik obnovljene edicije "Istra kroz stoljeća".

https://hr.wikipedia.org/wiki/Boris_Domagoj_Bileti%C4%87 boris-biletic.iz.hr

Bibliografija

Pjesničke knjige

• “Zublja šutnje” (“Istarska naklada”, Pula, 1983.),
• “Maški vrisok” (“Muški vrisak”, Književna omladina Makedonije, Skopje, 1985.), na makedonskom jeziku u prepjevu Jadranke Ristić,
• “Primorski nokturno” (“Istarska naklada”, Pula, 1986.),
• “Pjena brzih oblaka” (Istarska književna kolonija “Grozd” / Čakavski sabor, Pula, 1990.), s pogovorom Alda Klimana,
• “Radovi na nekropoli” (“Ceres”, Zagreb, 1996.), s pogovorom Milana Rakovca,
• “Oblik za dušu” (“Reprezent”, Buzet, 1999.,), s pogovorom Luka Paljetka,
• “Mali ABECEDARIJ / My Pocket ABC” (“Ceres”, Zagreb, 2006.), dvojezično hrvatsko/englesko izdanje, u prijevodu Vide Pust Škrgulja,
• “Imam riječ” (“Altagama”, Zagreb, 2006.), izabrane pjesme (izabrao i predgovor napisao Milorad Stojević),
• “Vatrene kugle i monolozi pod križem” (“Riječ”, Vinkovci, 2007.), izabrane pjesme u nizu Carmen Croaticum (izabrala i predgovor napisala Alida Bremer),
• “U gostima” (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2007.), izbor prepjevā autorove poezije na strane jezike; predgovor napisala Alida Bremer,
• “Imam zbor” (Blesok, Skopje, 2011.), izabrane pjesme na makedonskom jeziku u prepjevu Igora Isakovskog,
• “O ljubavi i smrti / On Love and Death” (Matica hrvatska Ogranak Pazin, Pazin, 2016.), zvučna građa, CD s Biletićevom poezijom i glazbom Darija Marušića.
• "Zato što vrime ne prolazi" (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2018.), s pogovorom Davora Šalata.
• "Možda ovo ne dolazi iz krvi" ("Plima", Ulcinj/Crna Gora, 2020.), izabrane pjesme (izbor i predgovor Jovan Nikolaidis).
• „U tajnom prédjelu priče“ (2012.)
• "Dell'amore e della morte" (Edizione "Janus Pannonius", Trieste et al., 2021.), izbor pjesama na talijanskom.
• "Hvatanje zraka" (Matica hrvatska, Zagreb, 2021.), izabrane pjesme; izbor i pogovor Miroslav Mićanović.
• "Breberika & Eklektika" (Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2022.) u suautorstvu s Božicom Brkan; kajkavsko-čakavska zbirka; pogovori Božica Pažur i Milan Rakovac.

Antologije

“I ča i što i kaj” (Sveučilišna knjižnica u Puli / Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 1997.), antologija suvremene hrvatskoistarske lirike,
“Glasi književne Istre” (“Nova Istra” / Istarski ogranak DHK, Pula, 2002.),izbor studija, ogleda i kritika o suvremenoj hrvatskoj književnosti u Istri (do 2000.),
“Gradovi i obzori - putopisi suvremenih hrvatskih autora iz Istre” (u suautorstvu; Istarski ogranak DHK, Pula, 2006.)
Sastavio, priredio
“Književno djelo Mate Balote” (Matica hrvatska, Zagreb, 1998.), zbornik radova.
“Živi glas hrvatske Istre: Mate Balota” (“Riječ”, Vinkovci, 1999.), izbor iz djela Mate Balote.
“Čitajući znakove vremena” (Istarski ogranak DHK /i dr./, Pula - Rovinj, 2001.), zbornik eseja o kraju stoljeća/tisućljeća.
“Šoljanov zbornik” (Istarski ogranak DHK /i dr./, Rovinj - Pula, 2001.), zbornik radova.
“Čakavske besedi” (“Riječ”, Vinkovci, 2007.), izabrane pjesme Zvane Črnje.
“Drugi Šoljanov zbornik” (Istarski ogranak DHK /i dr./, Pula - Rovinj, 2007.), zbornik radova.
“Esej danas” (Istarski ogranak DHK, Pula, 2008.), zbornik radova.
“Književni portret: Tatjana Arambašin”, (Istarski ogranak DHK, Pula, 2008.).
“Manipulacija” (Istarski ogranak DHK, Pula, 2010.), zbornik radova.
“Književni portret: Milan Rakovac”, (Istarski ogranak DHK, Pula, 2011.).
“Književni portret: Stjepan Vukušić”, (Istarski ogranak DHK, Pula, 2011.).
“Dokolica” (Istarski ogranak DHK, Pula, 2012.), zbornik radova.
"Ogledi", izbor eseja Zvane Črnje (DHK, Mala knjižnica, Zagreb, 2015.).
"Književni portret: Miroslav Sinčić", (Istarski ogranak DHK, Pula, 2015.).
"Ex Histria", izabrani ogledi Zvane Črnje (Istarski ogranak DHK, Pula, 2016.)
"Treći Šoljanov zbornik" (POU Rovinj i IO DHK Pula, Rovinj - Pula, 2016.), zbornik radova.
“Lepe besedi” (DHK, Mala knjižnica, Zagreb, 2017.), izabrane pjesme Drage Gervaisa, s pogovornom studijom, uz 60. obljetnicu pjesnikove smrti.
"Književni portret: Daniel Načinović" (Istarski ogranak DHK, Pula, 2018.).

Nagrade i priznanja

Nagrada “Mlada Struga ‘84” (na pjesničkoj manifestaciji “Mlada Struga” u okviru “Struških večeri poezije”, Makedonija, 1984., za pjesničku knjigu “Zublja šutnje”)
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996., za književni rad i kulturnu djelatnost)
nagrada “Tin Ujević” (1997., za pjesničku knjigu “Radovi na nekropoli”)
Medalja Grada Rovinja (1997., za književni rad i kulturnu djelatnost)
Nagrada austrijske zaklade “KulturKontakt” (2002., za monografsku studiju “Bartuljska jabuka”)
Nagrada “Julije Benešić” (2008.; za knjigu “Pristrani čitatelj I-II” kao najbolju knjigu književnih kritika hrvatskog književnog kritičara, objelodanjenu između lipnja 2007. i lipnja 2008.)
Nagrada/plaketa Sv. Kvirina (2012., za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu), Kvirinovi poetski susreti
Nagrada “Fran Galović” (2013., za monografsko djelo “Istarski pisci i obzori: regionalizam, identitet i hrvatska književnost Istre pod fašizmom”)
Povelja Fonda "Miroslav Krleža" (2023., za zbirku izabranih pjesama "Hvatanje zraka")

MOJ ZAKLJUČANI OTAC

Tati sam spustio cvijet na ustreptalu dušu
On sniva u mirisima, u bojama svoga zavičaja

Oče, ja sam grad nakon potresa, grad koji niče
Oče, ja sam potres koji vraća se utrobi zemlje
Domu tvome i matere daleke, same otrgnute
Našemu zagrljaju po svojoj posljednjoj želji

Ustajala voda prethodna žalobnika čekala me
Čakavsko misto moga ditinjstva pusto, Oliver,
Nitko da prepozna me u površnoj hitnji grobljem

Ti si, čovječe, zaključan, zatvoren ti si bez riječi
Otišao onkraj tajne, zagonetke, bez laži napokon

A što sada mogu učiniti – patetika je živućeg
Jadna slika na tvoju, na njezinu priliku
Koji već pogrbljen utičem se nadi da ste skupa
Čuvajući pleme bez moći, bez Znaka

Iz vječnosti moj otac prima cvijet, buket prima
Za se, za nju, za nas još žive, ustreptale, ocvale

Iz svemira žare kontinenti, planeti, galaksije
Ugašenih gradova koje grade preživjeli, bezimeni
Preko mora, preko svjetova žive naši usnuli,
Žive onkraj oceana – dok riječ je splav, barka, brod

Pod nama potresom potopljeni pulsiraju gradovi,
Topla mjesta čije ključeve nema niti dragi Bog.

POSLJEDNJA KRONIKA

Iza nas možda ostaje sumoran svijet
u slavlju i vatrometu
iza nas pouzdano
teror gramatike kao zadnji znamen

Zadihani nad vodom
nad dubokom ipak osluškujemo
nije li sve u nama
pred odlazak do raspuknuća sazorilo

Svatko smiješan još čuva svoj strah
i sićušne nade oblutak
pa ljubeći ga hitro vraća
u neizmjerje smušena srca
kao ozračen česticama jezika
zaokružene povijesti

Iz njedara pak oprezno vadimo
tajne ili klopke za guje
dok pod nama naziru se
svečani svjetovi podmorja
i potopljena gotička zdanja
ubave fantastike prošlosti
kojom užasna zaječi jeka
krize najčistijeg smisla

Tu sijevnu skrovite praznine
i škripom kliznu stari jedrenjaci
sa zlaćanih navoza muke čovjekove

Za nama zorom još zapjevaju
tmurni arheolozi sna
a mi već skriveni i konačno daleki
postajemo razmetno pleme
što obojenom šutnjom
tajnovito lijepe i veličajne
svojoj budućoj djeci bez imena
ne podižuć' gradi velegrade

I ovdje nepoznata ruka
zaklapa naš usve beznačajan album initime
gdje zasvagda zakopane su riječi i Riječi
gdje pepeo još samo je pepeo
a nestalnim zemljovidom nade
iznova tek svjedoči
potonje bijedno potomstvo Ovidijevo