DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Borislav Pavlovski
Borislav Pavlovski (Bjelovar, 26. 2. 1950.), završio je osnovnu školu i IV. gimnaziju u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti (A-predmet kod prof. dr. sc. Miroslava Šicela, Drame Ranka Marinkovića) i filozofiju (B-predmet kod prof. dr. Predraga Vranickog, Poimanje otuđenja). Na istom fakultetu magistrirao je i doktorirao iz područja filologije (teatrologije). Mentori su mu bili gospoda pok. prof. dr. sc. Dragi Stefanija (iz Ljubljane) i dr. sc. Branko Hećimović (iz Zagreba). Radio je kao stalni dopisnik Nove Makedonije iz Republike Hrvatske od 1975. do 1978. godine nakon čega je izabran za asistenta na Katedri za makedonski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koju je tada vodio njezin utemeljitelj profesor Petar Kepeski. Fakultetsku karijeru završio je 2020. godine kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Bavio se književnom kritikom, esejistikom, književnom poviješću, teatrologijom, enciklopedistikom i prevođenjem s makedonskoga i neznatno bugarskoga jezika.
Od 1975. do 1978. godine imao je stalnu nedjeljnu rubriku u Novoj Мakedoniji naslovljenu Pismo iz Zagreba (Писмо од Загреб) u kojoj je objavio cijeli niz priloga o hrvatskim kulturnim događajima (izložbama, filmovima, knjigama, predstavama i drugom).
Bio je desetak godina honorarni predavač i gost profesor na fakultetima u Osijeku, na Rijeci, Goteborgu (akad. god. 1985/1986.), Mariboru (akad. god. 1992/1993.) i Zadru.
Obnašao je dužnost predstojnika Katedre za makedonski jezik i književnost (od 1986. do umirovljenja, 2020.), predsjednika Hrvatskoga filološkog društva te zamjenika i predsjednika Hrvatsko-makedonskoga društva (kao jedan od utemeljitelja). Član je Matice hrvatske (na prijedlog Stjepana Babića), Društva hrvatskih književnika (na prijedlog Slavka Mihalića), Društva hrvatskih književnih prevoditelja (na prijedlog Seada Muhamedagića) i počasni član Društva književnika Makedonije (na prijedlog mnogih).
Objavio je brojne kritike, prikaze, eseje, književne rasprave, enciklopedijske članke u hrvatskim (Hrvatskoj enciklopediji, Leksikonu svjetske književnosti Školske knjige) te inozemnim enciklopedijskim i leksikonskim izdanjima (njemačkim i američkim). Veći dio svoga teatrološkoga interesa posvetio je istraživanju uprizorenja hrvatskih dramatičara Marina Držića, Miroslava Krleže i Ive Brešana na makedonskim pozornicama.
Potpisao je knjige: Makedonska književnost (s grupom autora, Školska knjiga, Zagreb, 1988, 1991., urednik dr. Zvonimir Diklić), Во знакот на компаративното читање (U znaku komparativnoga čitanja, Matica makedonska, Skopje, 2000., urednik Dejan R. Pavlevski), Prostori kazališnih svečanosti (Naklada MD, Zagreb, 2000., urednik Miroslav Mićanović), i Od teksta do predstave (o drami Crnila / Tmine Kole Čašule na hrvatskim pozornicama; Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2007). Uredio je tri zbornika znanstvenih radova. Priredio je dvojezičnu knjigu poezije Konstantina Miladinova (Struga, 1830. - Istanbul, 1862.) Да видам Охрид, Струга да видам / Da vidim Ohrid, Strugu da gledam (Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj; Zavičajna naklada „Žakan Juri“; Zagreb-Pula, 2001.) s kratkim proslovom i opširnim pogovorom te autorskim izborom pjesama 13 hrvatskih pjesnikinja i pjesnika (Slavko Mihalić, Zlatko Tomičić, Ljerka Car Matutinović, Luko Paljetak, Ante Stamać, Jakša Fijamengo, Mile Pešorda, Aldo Kliman, Zvonko Kovač, Borivoj Radaković, Daniel Načinović, Miroslav Mićanović, Zorica Radaković) i njihovim biobibliografijama, koji su zastupljeni s po jednom pjesmom u prijevodu Avgustine Guleske-Hajdić na makedonski jezik. Prvi put je na makedonski prevedena pjesma Majstore, ugasi svijeću Slavka Mihalića, iako su mu prije toga objavljena dva izbora iz poezije. Bio je suradnik za hrvatski u izradi Balkanskoga rječnika / Балкански речник Slavomira Marinkovića (Skopje, Mi-An, 2004., urednici Ana Pavlovska-Daneva i Mišel Pavlovski) i suautor s Dragijem Stefanijom u Malom makedonsko-hrvatskom i hrvatsko-makedonskom rječniku / Мал македонско-хрватски и хрватско-македонски речник (Zavičajna nalada „Žakan Juri“, Pula, 2006., urednik Aldo Kliman).
Antologičarski rad započeo je u suradnji s gospodinom. dr. sc. Brankom Hećimovićem s kojim je objavio Suvremene makedonske drame (Znanje, Zagreb, 1982, urednik Zlatko Crnković) te nastavio samostalno s Gospodarima labirinta (Antologiji snova, maštarija i fantastičnih priča iz makedonske književnosti, s proslovom te opširnim pogovorom i biobibliografijama, Zagreb, 1998, 227-302; urednik Miroslav Mićanović ), Antologijom nove makedonske drame (s uvodnim prilozima: Proslov, Kronologija makedonske dramske književnosti, Makedonski dramatičari u Hrvatskoj, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb, 2000, 9- 100, urednica Sanja Nikčević) i Antologijom suvremene makedonske poezije – Pronađena riječ (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2023., urednik Ivan Herceg) u kojoj je predstavio četrdeset pjesnikinja i pjesnika u svome izboru, prijevodu i predgovoru.
Prevoditeljski opus s makedonskoga na hrvatski jezik sadržava dvadesetak romana najistaknutijih makedonskih pisaca, isto toliko dramskih tekstova, od kojih su neki uprizoreni u hrvatskim kazalištima (Varaždinu i Zagrebu), nekoliko knjiga poezije od kojih je dvije potpisao samostalno (Premješten kamen Nikole Madžirova i Izbor iz poezije Bogomila Đuzela u izdanju Društva hrvatskih književnika) a tri u suradnji s pok. prof. Blagojem Jovanovski (Moj put Liljane Dimov Peternel) te hrvatskim pjesnikinjama Dianom Burazer (Molitveni dah Branka Cvetkoskog) i Ružicom Cindori (Martinke Vesne Acevske). Treba mu pridružiti knjigu književnopovijesih studija Gane Todrovskog Začarano poprište te studiju Matoševa zvona Venka Andonovskog, kao i opširnu povijesnu monografiju Ivana Katardžieva Makedonsko nacionalno pitanje i publicističko djelo Jovana Pavlovskog Vančo Mihajlov (1985). Ogledao se i u prevođenju medicinskog djela Bioetički aspekti reprodukcijskog zdravlja koje su potpisali Dobri Filipče, Ante Klobučar i Vladimir Kambovski (Zagreb, 2006) kao i drame poznatoga bugarskog dramatičara Hriste Bojčeva Pukovnik Ptica (objavljena 2001. u Kazalištu i premijerno izvedena 21. 10. 2005. u splitskom HNK u režiji Nenni Delmestre).
Nagrađivan je za svoj predavački, stručni, znanstveni i prevoditeljski rad Medaljom Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Medaljom apostola Pavla Vlade Republike Makedonije, Zlatnim prstenom, Racinovim priznanjem, Međunarodnim priznanjem „Blaže Koneski“ za razvoj znanosti, kulture i umjetnosti Makedonske akademije znanosti i umjetnosti / MANU, a Sveučilište „Sv. Kiril i Metodij“ i Filološki fakultet „Blaže Koneski“ u Skopju dodijelili su mu titulu „doctor honoris causa“ - „počasnoga doktora filoloških znanosti“ u Skopju, 23. svibnja 2008.
Od 2020. godine živi u rodnom gradu - Bjelovaru, nakon što je proživio sedamdeset godina u Zagrebu (Gajnicama i Novom Zagrebu). Adresa: Velike Sredice 228, 43000 Bjelovar, borpavlovski@gmail.com
popis članova