DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Božica Gašparić
Božica Gašparić rođena u svibnju 1966. godine u Koprivnici. Dobitnica je Diplome Hrvatskog Sabora kulture (2006.) za 20. godišnji doprinos u kulturno-umjetničkom životu grada. Članica je Društva hrvatskih književnika od 15 sudenoga 2013.
Godine 1990. izdaje prvu zbirku pjesama „Bajke u okovima“, 2004. izlazi druga zbirka pjesama „Cvjetovi duge“, a 2006. izdaje treću zbirku pjesama „Hrvatski krajolik“ i priču „Filipove zvijezde“.
Zbirka pjesama „Mrve ljubavi“ izašla je 2009. godine.
Godine 2012. u izdanju biblioteke „Drava“ DHK ogranka Podravsko-prigorskog Koprivnica tiskana je i peta zbirka pjesmama „Sjaj trna u svemiru“ .
„Zvjezdarij soneta“ knjiga poezije izlazi u biblioteci „Rukopis“ DHK ogranka Podravsko-prigorskog Koprivnica tiskana je 2015. godine.
Prozne priče „Priče iz danila“ prvi je prozni uradak, u izdanju biblioteke „Drava“ DHK koprivničkog ogranka, tiskane 2015. godine.
O spomenutim knjigama poezije i proze pogovore i recenzije pisali su naši književnici i znanstvenici:
Ernest Fišer, Dragutin Feletar, Enerika Bijač, Dubravko Bilić, Maja Kušenić Gjerek, Slavko Fijačko , Đuro Vidmarović, Lada Žigo i Željka Lovrenčić.
Obavljala je dužnost predsjednice Organizacijskog odbora 22. Galovićeve jeseni međunarodne književne manifestacije za 2015. godinu.
BIJELI KRIŽ
Životni duhovni putokaz
Isuse hvala ti za put
Po njem ljubi se vrijeme
i anđeli grle radosnice
Na platnu dana
u predvečerje tihe jeseni
zvijezde su u modroj
daljini trljale
male svjetiljke
Nebeske krijesnice
Jedna bol u dubini u
krilu rosnog pupoljka i
u snazi molitve
Najtiši snop
prosijanog bijelog slapa
obavija krhkost
uplakanih misli
A onda pogled
u plavi kristal neba
i mali bijeli križ
Tanak poput
izvezene niti oblaka
proljetnog lista stabla
U srcu mu
kriška bijele maramice
Zastaje dah
drhti pogled
čistina nebeskog postolja i
bijeli putokaz u jednom životu
Medaljon Ljubavi iskri boli
i daruje ruke radosti Svjetlosti
kojom hrani se stvoreno
Litice suza u sjeni
i put kojim sviraju ptice
Trenutak u dahu
klanjaju se misli
Vrijeme u mojoj kolijevci
umotava bijelo majčinstvo
malo i veliko srce u kucaju.
Jer tako se sjedinjuje
more i dlanovi neba
ove riječi drhte rubovima
rasvijetljenih rođendanskih svijeća
Po svili svjetlosti ogrćem
pjesmu ona je iz bokala ljubavi
malo zrnce na zipki prolaznosti.
POVIJESNA POTKOVA
Licitarsko srce na boku
našiljene školjke povezuje
simbole sjevera i juga
Virtualni most kroz moralne
ušice male civilizacije iz čijeg
valovlja kipti jalnost prema
slikariju koji nam je darovan
Srce crveno s bijelim putom
zavojito rubi srce pradjedova
ukrasne ružice obojane na
podlošku voljenih portreta
Kuca srce udiše ljubav
blagoslovljenog zelenog krajolika
U školjki šapuće more
Pjeni se sunce
Šiljak
podiže ga plava svjetlost
nalikuje prstu kamena
Pokazuje beskraj
Bonaca u bisernoj uvali školjke
otire suze suhih maslinika
Vrijeme odmara otoke
i plovi morem
Obraz sprijeda
utisnuta sjena je puža
Miruju mu koraci
zaledilo ga kapanje
podivljalih minuta
Stoji u lokvi svijest
Obrub srca
i školjke napuknuća
tiho - jer ljubav guši ljubav
pa je praznina
Potkovo rodoljubna naša
Svemirom potkuju
malene zvijezde
da bi ti bila zauvijek lijepa
zemlja licitara i školjkaša.
MORSKE SONATE
Vali se nižu, gmižu
Pjenom čipke ogrnut kamen
Predvečerja bijeli znamen
Srebrnina morem rasuta
Galeb na križu dalmatinske kapelice
Veslima vjetra pučinu valovi
ispisuju abecedom mora
Uronjena zaspala zora
Kupači riječima potiskuju nemir
Zbore podignute orgulje
brežuljkastih valova zvonik
rukuje se s vremenom
U danu drugi dan plete
kose plavih daljina
Bonacom recitiraju laureati
Lađe dočekuju zvijezde
Borovima tišina miriše
Morem u amforu putovanja
umrežuju se ljudske priče
Zaspali su vali drhti razgovor
morske rasplamsane alge
i mozaici stijene
Po riječima panorama mora
kotrlja albume ne izbrojenih slika
Palme njišu krila dana
Galebovi u hladu po
ljubavi uzdišu
Sonata ribara noću niže
ljuske utišanih stihova
Ribom glad bježi od svijeta
Mladi vinogradi ispijaju
pehar izlazećeg sunca
Vino zrije zlatnim poljupcima
Kroz daljine jedra zidaju
bijele stupove na terasama
rajskog zalaska sunca
A ono silazi kroz plavu prostirku
Vječnosti more zadrhti
Trenutak u pjesmi kipti.
Novosti DHK
Članovi društva
Trenutačni broj članova: 523
Zaključno sa datumom: 20. 11. 2018.
popis članova