Božica Gašparić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Božica Gašparić

Članovi društva

Božica Gašparić

Božica Gašparić rođena u svibnju 1966. godine u Koprivnici. Dobitnica je Diplome Hrvatskog Sabora kulture (2006.) za 20. godišnji doprinos u kulturno-umjetničkom životu grada. Članica je Društva hrvatskih književnika od 15 sudenoga 2013.

Godine 1990. izdaje prvu zbirku pjesama „Bajke u okovima“, 2004. izlazi druga zbirka pjesama „Cvjetovi duge“, a 2006. izdaje treću zbirku pjesama „Hrvatski krajolik“ i priču „Filipove zvijezde“.

Zbirka pjesama „Mrve ljubavi“ izašla je 2009. godine.

Godine 2012. u izdanju biblioteke „Drava“ DHK ogranka Podravsko-prigorskog Koprivnica tiskana je i peta zbirka pjesmama „Sjaj trna u svemiru“ .

„Zvjezdarij soneta“ knjiga poezije izlazi u biblioteci „Rukopis“ DHK ogranka Podravsko-prigorskog Koprivnica tiskana je 2015. godine.

Prozne priče „Priče iz danila“ prvi je prozni uradak, u izdanju biblioteke „Drava“ DHK koprivničkog ogranka, tiskane 2015. godine.

O spomenutim knjigama poezije i proze pogovore i recenzije pisali su naši književnici i znanstvenici:

Ernest Fišer, Dragutin Feletar, Enerika Bijač, Dubravko Bilić, Maja Kušenić Gjerek, Slavko Fijačko , Đuro Vidmarović, Lada Žigo i Željka Lovrenčić.

Obavljala je dužnost predsjednice Organizacijskog odbora 22. Galovićeve jeseni međunarodne književne manifestacije za 2015. godinu.

BIJELI KRIŽ

Životni duhovni putokaz

Isuse hvala ti za put

Po njem ljubi se vrijeme

i anđeli grle radosnice

Na platnu dana

u predvečerje tihe jeseni

zvijezde su u modroj

daljini trljale

male svjetiljke

Nebeske krijesnice

Jedna bol u dubini u

krilu rosnog pupoljka i

u snazi molitve

Najtiši snop

prosijanog bijelog slapa

obavija krhkost

uplakanih misli

A onda pogled

u plavi kristal neba

i mali bijeli križ

Tanak poput

izvezene niti oblaka

proljetnog lista stabla

U srcu mu

kriška bijele maramice

Zastaje dah

drhti pogled

čistina nebeskog postolja i

bijeli putokaz u jednom životu

Medaljon Ljubavi iskri boli

i daruje ruke radosti Svjetlosti

kojom hrani se stvoreno

Litice suza u sjeni

i put kojim sviraju ptice

Trenutak u dahu

klanjaju se misli

Vrijeme u mojoj kolijevci

umotava bijelo majčinstvo

malo i veliko srce u kucaju.

Jer tako se sjedinjuje

more i dlanovi neba

ove riječi drhte rubovima

rasvijetljenih rođendanskih svijeća

Po svili svjetlosti ogrćem

pjesmu ona je iz bokala ljubavi

malo zrnce na zipki prolaznosti.

POVIJESNA POTKOVA

Licitarsko srce na boku

našiljene školjke povezuje

simbole sjevera i juga

Virtualni most kroz moralne

ušice male civilizacije iz čijeg

valovlja kipti jalnost prema

slikariju koji nam je darovan

Srce crveno s bijelim putom

zavojito rubi srce pradjedova

ukrasne ružice obojane na

podlošku voljenih portreta

Kuca srce udiše ljubav

blagoslovljenog zelenog krajolika

U školjki šapuće more

Pjeni se sunce

Šiljak

podiže ga plava svjetlost

nalikuje prstu kamena

Pokazuje beskraj

Bonaca u bisernoj uvali školjke

otire suze suhih maslinika

Vrijeme odmara otoke

i plovi morem

Obraz sprijeda

utisnuta sjena je puža

Miruju mu koraci

zaledilo ga kapanje

podivljalih minuta

Stoji u lokvi svijest

Obrub srca

i školjke napuknuća

tiho - jer ljubav guši ljubav

pa je praznina

Potkovo rodoljubna naša

Svemirom potkuju

malene zvijezde

da bi ti bila zauvijek lijepa

zemlja licitara i školjkaša.

MORSKE SONATE

Vali se nižu, gmižu

Pjenom čipke ogrnut kamen

Predvečerja bijeli znamen

Srebrnina morem rasuta

Galeb na križu dalmatinske kapelice

Veslima vjetra pučinu valovi

ispisuju abecedom mora

Uronjena zaspala zora

Kupači riječima potiskuju nemir

Zbore podignute orgulje

brežuljkastih valova zvonik

rukuje se s vremenom

U danu drugi dan plete

kose plavih daljina

Bonacom recitiraju laureati

Lađe dočekuju zvijezde

Borovima tišina miriše

Morem u amforu putovanja

umrežuju se ljudske priče

Zaspali su vali drhti razgovor

morske rasplamsane alge

i mozaici stijene

Po riječima panorama mora

kotrlja albume ne izbrojenih slika

Palme njišu krila dana

Galebovi u hladu po

ljubavi uzdišu

Sonata ribara noću niže

ljuske utišanih stihova

Ribom glad bježi od svijeta

Mladi vinogradi ispijaju

pehar izlazećeg sunca

Vino zrije zlatnim poljupcima

Kroz daljine jedra zidaju

bijele stupove na terasama

rajskog zalaska sunca

A ono silazi kroz plavu prostirku

Vječnosti more zadrhti

Trenutak u pjesmi kipti.

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva