DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Božica Gašparić
Božica Gašparić rođena u svibnju 1966. godine u Koprivnici. Dobitnica je Diplome Hrvatskog Sabora kulture (2006.) za 20. godišnji doprinos u kulturno-umjetničkom životu grada. Članica je Društva hrvatskih književnika od 15 sudenoga 2013.
Godine 1990. izdaje prvu zbirku pjesama „Bajke u okovima“, 2004. izlazi druga zbirka pjesama „Cvjetovi duge“, a 2006. izdaje treću zbirku pjesama „Hrvatski krajolik“ i priču „Filipove zvijezde“. Zbirka pjesama „Mrve ljubavi“ izašla je 2009. godine. Godine 2012. u izdanju biblioteke „Drava“ DHK ogranka Podravsko-prigorskog Koprivnica tiskana je i peta zbirka pjesmama „Sjaj trna u svemiru“ „Zvjezdarij soneta“ knjiga poezije izlazi u biblioteci „Rukopis“ DHK ogranka Podravsko-prigorskog Koprivnica tiskana je 2015. godine. Prozne priče „Priče iz danila“ prvi je prozni uradak, u izdanju biblioteke „Drava“ DHK koprivničkog ogranka, tiskane 2015. godine. O spomenutim knjigama poezije i proze pogovore i recenzije pisali su naši književnici i znanstvenici: Ernest Fišer, Dragutin Feletar, Enerika Bijač, Dubravko Bilić, Maja Kušenić Gjerek, Slavko Fijačko , Đuro Vidmarović, Lada Žigo i Željka Lovrenčić. Obavljala je dužnost predsjednice Organizacijskog odbora 22. Galovićeve jeseni međunarodne književne manifestacije za 2015. godinu.
GLEDAM TE SVIJETE
Gledam te svijete kroz prozor
vremena su izolacija kada virus
vlada svijetom nevidljivo zamašno
svojim repom bučno kitnja
stvarnosti festivala u blizini
koju dlanom pišem borovi se
šumom krase, breze zabijelile
svoje stase - čudesno miruju
mudruju po rokovniku dana gdje
crtaju se sunce, milost zraka,
uspavana polja, plavi plašt
nebeskoga oka – oblaci dječje pletenice
bijelih rubaca, tišina se iz dubine
zaodijeva prolaznošću koja sipi
kao pijesak teškog hoda.
Ponosom se drvoredi uspinju - stari klasici
koji su svoja dobra darivali u svoje vrijeme
i bezvremenu – a gle današnje mode
njihaljka jurnjave prevrnula se, pa su ta dobra
zapljusnuta lišćem otočjima suhog lišća,
pa ona loša vjetrometina pod kičevim lampama
nezaustavljivo gmiže.
15.1.2022.
LJUBAV – u krajoliku zagrljaja
Domovina – to mjesto zemlja
gdje bajka živi od mora do zamišljenog
zazelenjenog brijega, od rukohvata pšenice
ispletenog stijega, ogrtaču prolistalih šuma
do bisera runolisnih kruna.
Stabla voćaka zagrlila su pruća
po kojima će pupoljak
poput dječjeg smijeha
grliti život sunčanog plasta.
Ta mlada trideseta ljeta u grču se dižu
jer krajolik žeđa a domovinu čine ljudi
s pogledom do neba.
I odbaci se jaram od tisuću ljeta …
Trideset latica onih sjajnih zvijezda
po pjesmama isprepletena toplina života
slobodom ptičjeg gnijezda.
A gdje idemo danas stanovnici mili
Domovine naše, kada nas je sve manje
a ona se po nama zvaše…
Mladost naša , uz Krunicu i Gospu
podarila nam majčinske snove
kada bismo znali o kada bismo znali
u zahvalnosti i poštovanju dičiti se
s onim što nas zove…
Domovinu voljeti i puteljcima njenim
vesti i plesti zagrljaje nove.
PITAM SE….
Pitam se ima li negdje
iskrene ljubavi za naše istinite
ljudske priče
odsvakud bolesna galama
svi pametuju , jednoj baki u
kutu osjenjene sobe srce se slama.
Svako ljudsko biće svoj dom
i sigurnost treba – a u nas nedorečenosti
odavde do još nestopljena leda.
Misliš – razumjet ćete netko, pomoć
ti treba, ljudska riječ, blagi vrutak pogleda
da, maske su tu, možda nam i tako treba.
Dobivaš zamahivanje rukama i progutane
riječi od kojih i kamen kreči
vremena morske pjene - čudne
slobode vrebaju petu - taj egoizam i
bahatost – ranjavaju i ptice u letu.
Galaksijo ljubavi – udaljila si se
ta u svakom srcu upali prskalicu da
bi dobrotom obasjali planetu i ovu
našu zemlju svetu….
popis članova