DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Božidar Bagola Brezinščak
Božidar Brezinščak Bagola rođen je 9. studenog 1947. u Vrbišnici, općina Hum na Sutli, Hrvatsko zagorje. Srednju vjersku školu završio je na Svetom Duhu u Zagrebu. Već kao gimnazijalac pisao je pjesme, pripovijetke i književne osvrte. Studij teologije započeo je u Ljubljani, nastavio u Eichstättu i Münchenu, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. Zbog pripovijetke „Žrtva unatoč svemu“ s temom homoseksualnosti u crkvenim odgojnim ustanovama, objavljene u Večernjem listu 15. prosinca 1973. godine, bilo mu je uskraćeno ređenje za svećenika i morao je smjesta napustiti zgradu bogoslovije na zagrebačkom Kaptolu. Kao diplomirani teolog i „gastarbajter“ upisao je studij filozofije u Münchenu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. Iste godine vraća se u rodni kraj i zapošljava u Humu na Sutli kao prevoditelj s njemačkog jezika, urednik radničkih novina i rukovoditelj službe za informiranje i kulturu Tvornice stakla Straža. Od 1990. do 1993. bio je kadrovski direktor tvornice, od 1993. do 1996. načelnik općine Hum na Sutli, od 1996. do 2001. ravnatelj Humskog kulturnog središta, od 2001. do 2009. načelnik općine Hum na Sutli u dva uzastopna mandata, a od 2009. do odlaska u mirovinu 2012. knjižničar Narodne knjižnice u Humu na Sutli.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskog filozofskog društva i Esperantskog društva. U listopadu 2021. dodijeljena mu je Povelja počasnog člana Društva slovenskih pisateljev u Ljubljani. Dobitnik je „Nagrade fonda A. B. Šimić“ za prvu pjesničku zbirku 1971. godine, „Nagrade dr. Stjepan Kranjčić“ za duhovno pjesništvo 2010., „Nagrade Rikard Jorgovanić“ za pjesničku zbirku na materinskom humskom govoru 2013., „Nagrade Franjo Horvat Kiš“ za najbolji putopis 2017. i „Nagrade dr. Stjepan Kranjčić“ za najbolji duhovni putopis 2018. Predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1996. Redom danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, Krapinsko-zagorska županija dodijelila mu je 2007. Plaketu za životno djelo, a Općina Hum na Sutli 2017. Priznanje za životno djelo.
Božidar Brezinščak Bagola
BIBLIOGRAFIJA
Autorska djela
Pjesme: Bjegunac svete uspomene (s predgovorom Ante Stamaća), NZMH, Zagreb 1971.; Samoobsodba (s pogovorom Edvarda Kocbeka), Mladinska knjiga, Ljubljana 1974.; U ime pračovjeka (s pogovorom Francija Zagoričnika), Spektar, Zagreb 1983.; Sve hladnija svanuća (s pogovorom Gojka Sušca)), Spektar, Zagreb 1984.; Staklo u nama (s predgovorom Ive Kalinskog), Kajkavsko spravišče, Zagreb 1990.; Između sumnje i predanja (sabrane pjesme s pojašnjenjima), Alfa, Zagreb 2007.; Moja duša s tvojom (s predgovorom Ivana Hercega), Tonimir, Var. Toplice 2012.; Humske popeifke (s pogovorom Božice Pažur), Tonimir, Varaždinske Toplice 2013.; Djedomir (s pogovorom Antona Šuljića), Varaždinske Toplice 2022.
Proza: Traganje za samim sobom (roman), Prosveta, Beograd 1980.; Razdruživanje (pripovijetke), Ogranak MH, Pregrada 1992.; Zapisi jednog bogoslova (lirska proza), Stećak, Zagreb 1994.; Zavičajna radost življenja (ogledi), Naklada Jurčić, Zagreb 1997.; S one strane Dunava (roman), NZMH, Zagreb 2002.; Moje slovenske izkušnje (na slovenskom), Mohorjeva družba, Celje 2003.; Sutla kao sudbina (putopisi, memoari, eseji i ogledi), Matis, Pregrada 2005.; Od Taborskog do Olova (hodočasničke priče), UPT, Đakovo 2005.; Nadgrobna svjetlost (biografski roman), UPT, Đakovo 2006.; Em smo Horvati (novele), Alfa, Zagreb 2008.; Sam svoj dokaz (dnevnički zapisi), Tonimir, Varaždinske Toplice 2011.; U sjeni ljepote (biografski roman), Alfa, Zagreb 2014.; Tu in tam čez mejo (na slovenskom), Literarna družba, Maribor 2015.; Dobrodošla košava (roman), Orionart, Beograd 2016.; Hitac u potiljak (biografski roman), Alfa, Zagreb 2019; Zdravica dobrosusjedstvu Hrvata i Slovenaca (zapisi, eseji, ogledi i pogledi), Mala biblioteka DHK, Zagreb 2020.; Književnim stazama Hrvatskog zagorja (vodič-knjiga), HZKD, Klanjec 2021.
Prevedena djela sa slovenskog
Pjesme: Pjesme o seljačkim bunama, Spektar, Zagreb 1974.; Slovenski začinjavci, (od Trubara do Linharta) Matica srpska, Novi Sad 1978.; Dragotin Kette - Josip Murn: Izabrane pjesme, Matica srpska, Novi Sad 1981.; Veno Taufer - Dane Zajc: Izabrane pjesme, Forum, Zagreb 1987.; Suvremena slovenska poezija, Forum, Zagreb 1988.; Edvard Kocbek: Izabrane pjesme, Alfa, Zagreb 2009.; ovdje i sada (antologija novijeg slovenskog pjesništva), Naklada Đuretić, Zagreb 2016.: Brane Senegačnik:Tijela tišine, Litteris, Zagreb 2019.; Boris A. Novak: Obitavališta duša, Fraktura, Zagreb 2021.; Miljana Cunta: Za svojim riječima, Artikulacije, Koprivnica 2022.
Proza: Josip Jurčič: Pripovijetke, Matica srpska, Novi Sad 1979.; Lojze Kovačič: Tri žene (roman), Cankarjeva založba, Zagreb1985.; Edvard Kocbek: Drugovanje (dnevnik), Cankarjeva založba, Zagreb 1986.; Blaženi Anton Martin Slomšek: Životopis i odabrani spisi (propovijedi, poslanice, rasprave), UPT, Đakovo 2005.; Edvard Kocbek: Izabrana djela (novele, dnevnici, eseji), Alfa, Zagreb 2009.; Vinko Möderndorfer: Nitko više ne piše pisma (roman), Alfa, Zagreb 2014.; Andrej E. Skubic: Samo dođi doma (roman), Alfa, Zagreb 2016.; Lojze Kovačič: Pridošlice (roman u dvije knjige), Alfa, Zagreb 2017.; Lojze Kovačič: Kristalno vrijeme (roman), Meandar Media, Zagreb 2018.; Tone Peršak: Preobrazbe (roman), Meandar Media, Zagreb 2019.; Miklavž Komelj: Sakrij me, sniježe (roman), Biakova, Zagreb 2022.
Stručna literatura: Ljubo Bavcon: Kazneno-pravna zaštita države, Globus, Zagreb 1987.; Anton Trstenjak: Kroz prizmu riječi, UPT, Đakovo 1996.; Anton Trstenjak: Umireš da bi živio, UPT, Đakovo 1997.; Jože Ramovš: Antropohigijena, UPT, Đakovo 1998.; Franc Rode: Biti i opstati (izabrana djela), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2000.; Anton Stres: Sloboda i pravednost, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2001.; Franc Cerar: Po riječima svetoga pisma, UPT, Đakovo 2002.; Peter Kovačič Peršin: Kako biti i opstati čovjekom, Alfa, Zagreb 2019.
Prevedena djela s njemačkog
Teološka literatura: J. Müller: Demoni među nama, UPT, Đakovo 1998.; A. Laun: Problemi moralne teologije, UPT, Đakovo 1999.; A. Laun: Pitanja moralne teologije, UPT, Đakovo 1999.; R. Guardini: Život i djelovanje Isusa Krista, UPT, Đakovo 2001.; L. Hohn-morisch: Blagotvorna riječ za svaki dan, UPT, Đakovo 2002.; B. Häring: Moja iskustva s Crkvom, UPT, Đakovo 2002.; j. gnilka: Rani kršćani, KS, Zagreb 2003.; C. Leven: Danas je najbolji dan za sreću, UPT, Đakovo 2003.; Hildegarda iz Bingena: Životopis, UPT, Đakovo 2005.; Papa Benedikt XVI.: Misli za svaki dan, UPT, Đakovo 2006.; B. Schlink: Daj da te moja ljubav prati, UPT, Đakovo 2009.; A. Kothgasser-C. Sedmak: Izvori sreće, UPT, Đakovo 2010.; K. Berger: Meditacije o poslanicama svetog Pavla, UPT, Đakovo 2010.; G. Schweiger - M. Heim: Redovi i samostani, UPT, Đakovo 2010.; B. Schlink: Otac ljubavi, UPT, Đakovo 2010.
Psihološka literatura: V. Frankl: Patnja zbog besmislena života, UPT, Đakovo 1998.; E. Lukas: Izvori duhovnosti, UPT, Đakovo 2001.; V. Kast: Životne krize kao životne šanse, UPT, Đakovo 2009.
Stručna literatura: N. Walker: Hrana bez sluzavosti, UPT, Đakovo 2006.; H. Diamond: Napokon bezbolno živjeti, UPT, Đakovo 2009.; N. Walker: I vi možete postati puno mlađi, UPT, Đakovo 2003.; N. Walker : Sjajno zdravlje, UPT, Đakovo 2004.; N. Walker: Sokovi od voća i povrća, UPT, Đakovo 2004.; N. Walker: Zdrava probava bez začepljenja, UPT, Đakovo 2004.
Prevedena djela s esperanta:
Jerzy (Georgo) Handzlik: Zelenkaste misli (aforizmi), časopis Hrvatsko zagorje, br.1-2, Krapina 2016.; V. P. Andriukaitis: Višejezičnost u europskoj uniji, Zvona i nari, Ližnjan 16. 3. 2017.; Sten Johansson: Davanje duše riječima, Zvona i nari, Ližnjan, 18. 4. 2017.; Tibor Sekelj: Dvije pripovijetke i dvije pjesme, Zbornik HZKD-a, Klanjec 2023.
Božidar Brezinščak Bagola
IZBOR IZ DJELA
Pjesme
IMAM SVOJ BRIJEG
imam svoj brijeg
svoju djedovinu očevinu
svoj orah jabuku i šljivu
svoju cestu vrt i njivu
svoj topli dragi dom
imam svoj brijeg
svoju vjeru ufanje i ljubav
svoj pogled blag i posrtaje
svoje žuljeve i zalogaje
svoj žitak i svoj bitak
imam svoj brijeg
svoju sjenu i svoj mir
svoje hrvatsko zagorje
svoju grudu vječnosti
svoje čisto obzorje
UMIVANJE CVIJEĆEM
na cvjetnu nedjelju umivam se
ljubičicom jaglacem tratinčicom
ljubičicom za spomen na muku kristovu
za čovjeka kakav jesam i kakav ću biti
za šimuna cirenca i veroniku
za znoj na čelu pravednu
jaglacem za obraz čist i praštanje
za maštanje u mirnom podneblju
za obilje zelenila i radosti
za smisao sav u ljubavi
tratinčicom za vjernost svome tlu
za svaku voćku grm i ružu procvalu
za svaki grumen zemlje očeve
za svaki tračak nade uskrsne
ljubičicom jaglacem tratinčicom
umivam se na cvjetnu nedjelju
ČUVAR DJETETOVA SNA
roditelji otišli na posao
pobožna baka na ranu misu
a meni povjerili malu unučicu
da budem čuvar djetetova sna
zaista je predivno
gledati kako dijete spava
obasjano jutarnjim rumenilom
pojavom sunca na prozoru
bdijem nad djetetom
koje mi ulijeva nadu
da ću još dugo živjeti
pa čak i sebe nadživjeti
kao čuvar djetetova sna
KNJIŽNICA
knjižnica je moj
otok s nebrojenim uvalama
ugrožen mrakom sa svih strana
knjižnica je moje
blato u samom srcu otoka
optočeno zlatom svetog kaleža
knjižnica je moj
zatvor koji mrak u svjetlo pretvara
moja samostanska ćelija
knjižnica je zbroj
mojih nemira i mojih otpora
na žrtveniku ufanja i ljubavi
knjižnica je moj
posao i svakodnevna muka
moj spokoj i vela luka
Proza
U SJENI LJEPOTE
(Prvo poglavlje iz biografskog romana o arhitektu Viktoru Kovačiću, Alfa, Zagreb 1914. )
Rijeka Sutla stoljećima je više povezivala negoli razdvajala dva susjedna naroda, Hrvate i Slovence. Izvor joj je u Maceljskoj gori i ona je u gornjem dijelu svog toka zapravo potok koji samo potkraj zime, uslijed topljenja snijega, ili za dugih kišnih dana tijekom godine, prerasta u opasnu vododerinu. Za takvih vremenskih nepogoda nosila bi sve pred sobom i desetak kilometara nizvodno poplavila livade i njive na plodnim ravnicama upravnih općina Hum na Sutli s hrvatske i Rogaška Slatina sa slovenske strane. Pod nabujalom vodom nestao bi drveni mostić kod starog mlina u zaseoku Vučja Gorica, gdje je nekad stajao ugledan obiteljski dom u kojem je rođen Ivan Krizmanić, župnik i opat u Mariji Bistrici. Njegov župni dvor bio je stjecište hrvatskih preporoditelja. Ljudevit Gaj oženio se s njegovom nećakinjom Paulinom. Vatroslav Lisinski skladao je u gostima kod bistričkog opata prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba, a slovensko-hrvatski pjesnik Stanko Vraz započeo je pred oltarom Gospe čudotvorne sricati stihove za ciklus ljubavnih pjesama pod naslovom Đulabije. Krizmanić je napisao tri putopisa na njemačkom jeziku, preveo s hrvatskog na njemački poemu Sveta Rožalija Antuna Kanižlića, te s engleskog na hrvatski kajkavski izričaj Izgubljeni raj Johna Miltona.
Od plemićkog posjeda Krizmanićevih ostalo je tek nekoliko potleušica u kojima su živjeli marljivi hrvatski seljaci koji su svakodnevno nosili svježe ubrano povrće i voće u poznato lječilište s one strane Sutle. Legenda govori kako je grčki bog Apolon zapovjedio mitskom krilatom konju Pegazu da baš u Rogaškoj Slatini udari kopitom u tlo, nakon čega su iz zemlje izbila tri vrela zdravlja i božanske moći. Povijesni pak izvori potvrđuju da je o čudesnoj moći ljekovite vode sredinom sedamnaestog stoljeća svjedočio hrvatski ban i grof Petar Zrinski. Oboljevši od žutice, pio je vodu s tih vrela i ozdravio. Glas o ljekovitoj vodi nastavio je širiti u visokim krugovima sve do Beča, pa su tako, zahvaljujući širenju dobrog glasa o čudesnoj moći “rogaške kiselice” dolazili ovamo vladarske obitelji i plemstvo iz cijele Europe.
Slamom pokrivena drvena kuća obitelji Kovačić nalazila se malo dalje od Vučje Gorice, na jednom od pitomih brežuljaka podno župne crkve sv. Petra u Prišlinu i srednjovjekovnog dvorca Mali Tabor. U kući je živjela peteročlana obitelj s troje djece. Najstariji sin Marko već je bio ispekao zanat kod zidarskog majstora, kćerka Slavica bila je djevojka za udaju, a mlađi sin Antun bio je još dječarac koji je dvaput tjedno odnosio u Rogašku Slatinu, na malu tržnicu s desne strane ulaza u lječilišni park, svježe ubrane trešnje, marelice, jabuke, kruške i šljive. Otac obitelji težačio je za pristojnu nadnicu na njivama irskog baruna Kawanagha, vlasnika dvorca, čovjeka blaga i dobra srca. Navečer bi uz ljuštenje graha ili boba, uz mljevenje pšenice ili kukuruza na starom žrvnju, ili pak jednostavno sjedeći na klupici pored krušne peći, prepričavao ukućanima vesele dogodovštine. Zahvaljujući dobrim nadnicama, omogućio je Antunu da poslije završene pučke škole nastavi sa šegrtovanjem kod postolara Franca Žolgera u Rogaškoj Slatini.
Tako se Antun s nepunih dvanaest godina preselio kod imućne obitelji Žolger u Ločen dolu, petstotinjak metara sjevernije od lječilišnog parka. Brojna obitelj s osmero djece, djedom i bakom živjela je u velikom seoskom domaćinstvu s visokim ukrasnim trijemom nad ulaznim vratima. Uz postolarsku radionicu posjedovala je ogromno imanje te imala čak dvije gospodarske zgrade, u jednoj je bilo nekoliko krava, a u drugoj svinje i kokoši. Mladi šegrt bio je zapravo sluga. Za njega nije bilo mjesta u kući, već je morao spavati na tvrdom ležaju u štali s kravama, pokriven gunjevima. Rano bi ustajao, počistio štalu, počešljao krave, pa tek onda otišao do bunara sa čekrkom i kantom, umio se i počešljao, te tako dotjeran ulazio u kuhinju gdje ga je čekao doručak. Od doručka do ručka provodio je sate u radionici, izučavajući postolarski zanat, a poslije ručka odlazio bi s ukućanima na njive i polja. Marljivo je obavljao sve poslove na seoskom gospodarstvu i zadobio povjerenje gazdarice Rezike. Zavoljela ga i nije mu branila da se poslije nekoliko godina, kao momak za ženidbu, umiljava i nasamo razgovara s njihovom kćerkom Marijom, godinu dana starijom od njega.
Poslije završenog zanata ostao je četiri godine raditi kao pomoćni radnik u svog majstora. Brižno je štedio zarađen novac i nagovarao Mariju da se uda za njega te pođe s njim u njegov zavičaj. Prosidbu je u pratnji oca obavio na blagdan Svijećnice, odnosno na sam imendan svoje izabranice. Obojica bijahu srdačno primljeni. Otac je po starinskom običaju započeo s prosidbom, što su domaćini i očekivali. Marija je od Antuna uzela rumenu jabuku kao znak da pristaje na udaju po volji svojih roditelja. Vjenčanje je obavljeno prve nedjelje poslije Uskrsa.
Mladi bračni par počeo je svoje obiteljsko gnijezdo svijati u hrvatskoj općini Hum na Sutli. Neko vrijeme živjeli su kod njegovih roditelja, dok nisu od Antunove tetke u samom središtu općine naslijedili drvenu potleušicu s malim dvorištem. Antun je otvorio postolarsku radionicu i vrlo brzo počeo sloviti kao postolarski majstor.
Marija je vodila brigu o kućici, vrtu i dvorištu ograđenom drvenim plotom. Iz dvorišta se lijepo vidjelo štajersko mjestašce Rogatec s baroknom župnom crkvom i srednjovjekovnim dvorcem Strmol. Brižna domaćica svakodnevno bi prizivala u sjećanje nezaboravne dane djetinjstva i djevojaštva, kad se bezbrižno igrala i zabavljala u lječilišnom parku, a nedjeljom popodne odlazila sa svojim zaručnikom na šetnju do kapelica i gostionica na obližnjim brdima. Od nedjeljnih šetnji nisu odustajali ni u braku, premda su bile sve kraće. Nedjelja je uz obvezno odlaženje na jutarnju misu bila prije svega dan odmora od naporna rada.
Antun je sve dane u tjednu provodio u radionici, a njegova žena na njivama imućnijih seljaka od kojih bi za nadnicu dobivala mlijeko, krumpir, zelje, repu i ostale težačke namirnice. Kad je zatrudnjela, toliko se obradovala majčinstvu da je prestala odlaziti u nadničarenje. Srećom, suprugu je dobro krenulo, imao je sve više posla, izrađivao je potkovane cipele za staklopuhače i ostale radnike u šumskoj staklani Straža podno Marijina brijega i župne crkve Majke Božje Taborske u istočnom dijelu Huma na Sutli. Šumsku staklanu dao je izgraditi bavarski industrijalac Michael von Poschinger, koji je desetak godina prije, za vrijeme liječenja u Rogaškoj Slatini, kočijom obilazio nepregledne šumske predjele u hrvatskim župama Prišlin i Taborsko, te od hrvatske zemaljske vlade kupio katastarsko dobro Straža po kojemu je staklana dobila ime. Bio je to početak industrijalizacije humskog krajolika s prostranim šumama. U šumskoj staklani radili su uz staklarske majstore iz Bavarske, Češke i Austrije pomoćni radnici Hrvati i Slovenci. Hrvatske staklenke za slovensku “kiselicu” počele su radno i životno povezivati Hum na Sutli i Rogašku Slatinu.
Sretna i samopouzdana trudnica Marija često bi iz svog dvorišta promatrala i slušala konjušare kako se deru na iznemogle konje koji su jedva vukli zaprežna kola natovarena sanducima zelenih boca. Naravno da nije odobravala mučenje životinja, ali joj je ipak bilo drago svakodnevno povezivanje muževljeva i njena zavičaja. Najmanje dvaput tjedno i sama je odlazila k svojima u Ločen dol. U visokoj trudnoći ostajala bi kod roditelja po nekoliko dana, pa nije ni čudno da su je trudovi spopali u roditeljskoj kući, gdje se uz pomoć babice Katarine Pinter 28. srpnja 1874. rodio sinčić kojemu su na krštenju u župnoj crkvi sv. Križa pri Rogaškoj Slatini dali ime Viktor. Krstio ga je kapelan Janko Gašparič, a krsni kumovi bili su Frančiška i Lovrenc Potočnik, zemljoposjednici. Sretni roditelji primili su lijepe darove od kumova i rodbine te se radosni vratili u svoj obiteljski dom s hrvatske strane rijeke Sutle, podno župne crkve sv. Petra u Prišlinu.
Božidar Brezinščak Bagola
Odjeci u javnosti
HRVATSKO-SLOVENSKE KNJIŽEVNE VEZE
Naš član Božidar Brezinščak Bagola ujedno je počasni član Društva slovenskih pisateljev i Slovenske matice u Ljubljani. O njegovu pjesničkom i prevoditeljskom opusu Slovenska matica organizirala je u ponedjeljak 10. lipnja 2024. tribinu na kojoj su o svom hrvatskom kolegi govorili dr. Ignacija Fridl Jarc, glavna urednica i tajnica Slovenske matice, akademik i pjesnik dr. Boris A. Novak, pjesnik i književni kritičar dr. Brane Senegačnik, romanopisac i pjesnik dr. Miklavž Komelj te filozof i esejist dr. Peter Kovačič Peršin.
Gost tribine, književnik i književni prevoditelj Bagola, pročitao je nekoliko odlomaka iz svoje slovenske knjige „Tu in tam čez mejo“ (Maribor 2015.) nekoliko autobiografskih zapisa, a slovenski kolege Senegačnik i Komelj čitali su svoje prijevode Bagolinih pjesama. Domjenak i razgovor o književnim vezama Hrvatske i Slovenije potrajao je do kasnih večernjih sati.
ŽIVI KLASIK HRVATSKOG ZAGORJA
(Ivo Šućur, Zagorski list, 4. studenog 2022.)
Klasik je po definiciji općepriznati pisac čija djela imaju trajnu vrijednost, a upravo takav je Božidar Brezinščak Bagola koji će 9. studenog u Narodnoj knjižnici Hum na Sutli, pod pokroviteljstvom općinskog načelnika Zvonka Jutriše, proslaviti svoj 75. rođendan uz promociju jubilejne pjesničke zbirke Djedomir.
Dosad je objavio 10 knjiga pjesama, 4 romana, 3 knjige pripovijedaka, 3 knjige eseja i 2 knjige dnevničkih zapisa. Bio je inicijator i jedan od urednika Enciklopedije Hrvatskog zagorja koja je svečano promovirana u Termama Tuhelj potkraj travnja 2017. Tijekom Mjeseca hrvatske knjige 2021. u brojnim je knjižnicama Hrvatskog zagorja predstavljena njegova vodič-knjiga pod nazivom Književnim stazama Hrvatskog zagorja. Ta vodič-knjiga povezuje sve zaseoke, sela i gradove u kojima su rođeni ili su živjeli i jedno vrijeme djelovali hrvatski književnici. Obrađeno je preko devedeset pjesnika i proznih pisaca. Knjiga je prvobitno namijenjena za terensku nastavu hrvatskog jezika i književnosti te promidžbu kulturnog turizma Hrvatskog zagorja, zaokružene pokrajine koja obuhvaća cijelu Krapinsko-zagorsku županiju te dijelove Varaždinske i zagrebačke županije. Uz ova enciklopedijska izdanja uredio je i monografije tvornice stakla Straža, općine Hum na Sutli, Grada Pregrada i Grada Klanjca.
Uz autorska i urednička djela, Bagola se dokazao i kao vrstan prevoditelj. Prevodi s njemačkog, slovenskog i esperantskog jezika. S njemačkog je preveo 15 teoloških knjiga, 5 psiholoških i 4 knjige o smislenom, duhovnom, zdravom životu. Sa slovenskog je preveo 10 pjesničkih knjiga (Aškerc, Kette, Murn, Kocbek, Menart, Zajc, Taufer, Senegačnik, Novak, Cunta), 8 proznih djela (Jurčič, Kovačič, Kocbek, Möderndorfer, Skubic, Peršak, Komelj, Partljič) i 7 djela stručne literature (Bavcon, Trstenjak, Ramovš, Rode, Stres, Cerar, Peršin). S esperanta je preveo tek nekoliko dužih i kraćih članaka, putopisa i prikaza.
U našim čestim razgovorima Bagola je rado isticao da svoj svjetonazor ili pogled na svijet izgrađuje i učvršćuje s jedne strane čitanjem Biblije te čitanjem djela kršćanskih, budističkih i komunističkih mudraca, a s druge strane čitanjem njemu srodnih pisaca i filozofa kao što su Lautreamont, Novalis, Hölderlin, Prešern, Schopenhauer, Kierkegaard, Nietzsche, Kocbek, Selimović, Kiš i drugi... Zahvaljujući predavanjima iz teologije i filozofije - naš sugovornik ističe kako je došao do spoznaje da mora polaziti od sebe kao čovjeka s individualnom, osobnom dušom i razmišljanjem. Spoznao je da bez vječnog Svjetla ne može na ovom svijetu postojati nikakva nada. Čovjek može biti velik u tehnici i taktici, ali najteže je biti velik u iskrenosti. Biti iskren znači tražiti vlastite odgovore i pronalaziti rješenja, znači biti vjeran sebi, a istovremeno požrtvovan u rješavanju društvenih zadaća. Često je znao govoriti kako njegove pjesme ispisuje sumnja u njemu, upitnost postojanja, vjere, ljubavi, smrti i vječnosti. Crtice, priče i romane piše tragajući za samim sobom u suživotu s drugima. Najviše mu je - dodaje - na životnom i spisateljskom putu stalo do toga da bude i ostane individuum, osobnost u odvažnom i potresnom smislu riječi, sam svoj dokaz, istinski svjedok vremena. Kao takav nada se svijetloj budućnosti koju mogu stvarati samo svjesne, odgovorne i radišne osobnosti, a nipošto stranački bukači i pokvarenjaci, osobe pravedne prema sebi i drugima, osobe kojima je ponajprije stalo do vječne Mudrosti pred kojom im neće biti teško priznati svoje pogreške. Stvaralački radostan nastavlja na tragu Ante Kovačića, Rikarda Jorgovanića Ksavera Šandora Gjalskog, Janka Leskovara, Gustava Krkleca i zagorskih književnika.
Božidar Brezinščak Bagola
popis članova