DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Branko Despot
Branko Despot rođen je 6. srpnja 1942. u Zagrebu.
Studirao je filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1961-1965). Doktorirao je na istome Fakultetu 1975. obranivši disertaciju pod naslovom: Filozofiranje Vladimira Dvornikovića. 1968. izabran je za asistenta na Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, od 1969. do 1971., kao asistent-volonter, vodi proseminar iz grčke filozofije pri Katedri za povijest filozofije na matičnome Fakultetu, a 1971. izabran je za asistenta pri istoj katedri. 1978. izabran je za znanstvenog asistenta, 1979. za docenta, 1984. za profesora i znanstvenog savjetnika. 1989. ponovno je izabran za redovnog profesora a 1997. izabran je u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u humanističkom znanstveno-nastavnom području; znanstveno polje: filozofija. Bio je predstojnik Katedre za povijest filozofije i voditelj poslijediplomskog studija filozofije. Umirovljen je silom zakona 2012. godine. 2010. izabran je za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2013. za inozemnog/inostranog člana van radnog sastava (Foreign Member) Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
BIBLIOGRAFIJA
I. Knjige
1. Filozofija Gjure Arnolda, Biblioteka Kolo 7, MH, Zagreb 1970.
2. Vidokrug apsoluta, Prilog indiskutabilnoj diagnostici nihilizma, Biblioteka Razlog 55, SCSZ, Zagreb 1972.
3. Filozofiranje Vladimira Dvornikovića, Institut za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu i »Sveučilišna naklada Liber«, Zagreb 1975.
4. Logički fragmenti, Biblioteka Znaci (m.e.) 1, cekade, Zagreb 1977.
5. Filozofski dnevnik (1978-1982), Biblioteka Znaci (m.e.) 13, cekade, Zagreb 1982.
6. Uvod u filozofiju, GHZ, Zagreb 1988.
7. Vidokrug apsoluta, Prilog indiskutabilnoj diagnostici nihilizma, drugo, dopunjeno, prošireno i zaokruženo izdanje, sveska prva, Biblioteka Znaci (rn.e.) 34, cekade, Zagreb 1989.
8. Sitnice, Demetra, Zagreb 1991.
9. Vidokrug apsoluta, sveska druga, Biblioteka Znaci (m.e.) 35, cekade, Zagreb 1992.
10. Filozofiranje?, Demetra, Zagreb 1995.
11. Filozofija kao sistem?, Biblioteka Filozofska istraživanja, knjiga 105, Zagreb 1999.
12. Filozofija? Filozofija u Hrvatskoj od osnutka Sveučilišta, Demetra, Zagreb 2000.
13. Vidokrug apsoluta, Prilog indiskutabilnoj diagnostici nihilizma , treće, u nedovršivosti dovršeno izdanje, Demetra, Zagreb 2008.
14. Filozofijom kroz nefilozofiju, Demetra, Zagreb 2010.
II. Pedesetak članaka i rasprava
(Vidi: Vidokrug apsoluta, treće izdanje, str. 442-444.)
III. Prevodi
1. Nicolai Hartmann, Osnovne crte jedne metafizike spoznaje(prevod, uništen lekturom, i pogovor), Naprijed, Zagreb 1976.
2. Eugen Fink, Nietzscheova filozofija (prevod s bilješkom), cekade, Zagreb 1981.
3. F. W. J. Schelling, O bitstvu slobode (izabrao, preveo i pogovor napisao), cekade, Zagreb 1985.
4. Adam Schaff, Komunistički pokret na raspuću (preveo), Globus, Zagreb 1985.
5. Ideja univerziteta (Kant, Schelling, Nietzsche ) (izabrao, preveo i predgovor napisao), Globus, Zagreb 1991.
6. Helmuth Plessner, Conditio Humana (preveo), Globus, Zagreb 1995.
7. Tako kazuje Heraklit, Efežanin (pokušao prevesti), Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2005.
UVOD U FILOZOFIJU, GHZ, Zagreb 1988, završetak.
»U mišljenju« na mišljenje smo mislili, i što je na vidjelo izašlo. Razlikovati je sebe mišljenje na mišljenje »u mišljenju« od apsolutnog mišljenja počelo. Sve su se sfere apsolutnoga mišljenja u nama razigrale. Sve su se beskonačnosti otvorile, svi su mogući vjekovi njegovi progovorili. Vrijeme se rastvorilo i u apsolutnosti se svojoj pokazalo u kojoj ga je mišljenje, i kroz njega volja i moć mišljenja, umrtvilo. Vrijeme kao »vječnost« u svim mogućim vjekovima produktivnog mišljenja je progovorilo. Apsolutna riječ i apsolutni govor! Jezikom apsoluta ono je govorilo. A mi. Mi nismo samo njega slušali. »U mišljenju« smo i kristalni jezik vremena-tišine slušali.
I sada, kada se već na vidiku oblaci razilaze i nebo od apsolutnosti apsoluta čišće postaje, još jednom pogled baci na apsolutno mišljenje. Što je ono zapravo učinilo. Sve što je uopće moguće, što moć bi moglo imati, u čistu, apsolutnu je moć pretvorilo. Sva je moguća bića onome biti i ništenju ugrabilo, Boga i bogove je uz ono više od svega božanskog, čovjeka uz ono preko-čovječje, svijet je u onostranost svih mogućih svjetova prikovalo. Čista moć, kroz volju i mišljenje svoje sve je moguće od svega očistila, »uništila«, u sebe povukla, i iz sebe same ponovno proizvela, kao čisto, apsolutno, sebe sama ispostavljajuće, sebe sama stalno iznova uspostavljajuće, u nadilaženju obarajuće i ponovno postavljajuće. U nadmašivanju svega mogućeg moć nadmašuje sebe samu, i u stalnom, ponovnom, vraćajućem se i nadolazećem samonadmašivanju, sebe samu kao moć oslobađa i u apsolutnu se slobodu pretvara. Moć mora moći jer bi inače u ništa propala, u bezdanu bi na dno kojeg nema dospjela. Moranje, Nužnost, apsolutna nužnost u ničemu i apsolutna sloboda ničega, kao jedno te isto, to je moć u apsolutnoj istini svojoj, to je, i ništa više.
Gledaj dolje, gledaj na apsolutno mišljenje. Sve u svemu ono od svega oslobađa i u apsolutnoj slobodi sve sebi porobljava, i samo, u apsolutnoj slobodi, svojim vlastitim, kroz sebe sama proizvedenim robom biva. Apsolutno mišljenje u svojoj slobodnoj samoproizvodnji apsolutno je robovanje. Robovanje je njegovo pravi, apsolutni karakter njegov i karakter svega u njemu proizvedivog. Bit je apsolutne istine, i svega u njoj istinitog i lažnog, svih predmeta i svih znanosti, apsolutna sloboda koja jest apsolutno robovanje.
Vidiš sada kuda te apsolutno mišljenje vuče. Ne više u zatvor, u apsolutno ropstvo samo-
proizvodnje, samosvrhe, samohtijenja i samorada te vuče. U bezdan, nad kojim se samo kroz sebe sama biti može, u bezdan ničega te vuče. U najstrahovitije od svih robovanja te vuče. U robovanje niti nekome niti nečemu, u robovanje čistom, sebe kroz svoju volju i svoje mišljenje omogućujućem ništa, u najništavnije robovanje ničemu te vuče.
Vidiš. Gledaj. Oštroga oka budi. Sfere se, vjekovi, oblaci apsolutnoga mišljenja razilaze, svjetlije biva, gledaj, vidiš li, od čega se oslobađaš »u mišljenju« na mišljenje. Od apsolutne slobode, od apsolutnoga ropstva se oslobađaš, njih nadvisuješ, iznad njih letiš, visoko, sve višlje. Patvorinu apsolutne znanosti si rastvorio, iz sna svjetske povijesti i snova njenog svijeta znanosti si se probudio, strahotu u apsolutnoj ljepoti čiste umjetnosti si prozreo. Budan si. Svjež. Oko ti se još nije rodilo, u sluhu ti više eho ničega ne odjekuje. I letiš. Letiš snažno. Kroz apsolutnu težinu si proletio. U tome letu si sebe osnažio. Letiš, dalje letiš »u mišljenju«, i ništa te više dolje i u dôlje strmoglaviti ne može.
Letiš svjež, budan, vedar kroz vedrinu. U slobodi si iznad apsolutne slobode, iznad slobode mišljenja, volje i moći. Ali nisi još sloboda, nisi sloboda koja sloboduje. U visini si. Nisi više na viso-ravni. Ali tek si u slobodi koja se slobodom može roditi. U slobodi si njene prve i najstarije riječi. Istinske riječi koju ni dogovor ni priroda ne tvore, nego koju istina daje i daruje. ¦8gLhgD\". Istina, pravost, korjenitost je njezina, §JL:@< njezin: JΦ8gÛhg4< ÓB@L ¦D, ići, nositi se kuda eros nosi. I samo na krilima erosa, »u mišljenju«, u njenu drugu riječ možeš dospjeti: slobodstvo: koje jest u slobodovanju, a od svojeg u svojti, svojbini, svojstvu i sopstvu dolazi.
Uslobodi se u erosu, smion budi »u mišljenju«. Tako ćeš u nju istu, u slobodu dospjeti. U slobodu koja jest isto sa sobom u slobodovanju. U istinu ćeš u slobodi dospjeti.
Istina! Na istinu si »u mišljenju« mislio, kada si na mišljenje mislio. Misli. U istinu ćeš u slobodi dospjeti, u istinu slobode, ali, i u slobodu istine ćeš dospjeti, slobodu u istini ćeš u istinovanju istovetiti.
Kuda letiš »u mišljenju«. Ne letiš u mišljenje. Mišljenje u mišljenju leti u slobodu i istinu, u slobodovanje i istinovanje leti mišljenje.
Osvrni se još jednom. Ne gledaj više dolje. Osvrni se na sebe, na sebe »u mišljenju«. Što je mišljenje u tome mišljenju. Mislilo je to mišljenje mišljenje, na mišljenje je mislilo i o mišljenju, pod mišljenjem je mišljenje mislilo, iz njega je mislilo i za njim je mislilo. Mislilo se mišljenje oko mišljenja i u tome mišljenju s mišljenjem je prisno voljelo postati, sprijateljiti se s mišljenjem mišljenje je namislilo. Prijateljstvo sa sobom samim, sebi prozirno prijateljstvo u prijateljevanju mišljenje je »u mišljenju« hotjelo. A prijateljevanju tom prozirnom i premišljanju nije do njega samog bilo, nego, radi slobode i istine ono je sebe sama voljelo.
Misli, misli dok ti mišljenje prisnost i prijateljevanje ne postane. Prijateljstvom postalo, neće više sebe tražiti, nego će sebe u letu i zanosu davati i onome predavati što prijateljstvu slobodu i istinu daruje. Oslobodit će se voljeti mišljenje, obistinit će se voljeti mišljenje. Slobodovanje i istinovanje, bit će volja, voljenje, prijateljstvo i ljubav mišljenja, prisebnost u prisnosti bit će svrha mišljenja.
Leti, leti, ne osvrći se više, ako si iskra za nebo rođena. I ako ti itko ushtije reći što je filozofija, ne slušaj nikoga.
popis članova