DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Branko Hećimović
Povjesničar hrvatske dramske književnosti, teatrolog i kritičar Branko Hećimović rođen je 1934. u Zagrebu, gdje je diplomirao i 1964. doktorirao obranivši na Filozofskom fakultetu radnju Hrvatska dramska književnost između dva rata (Rad JAZU, knj. 353, 1968). Od 1956. do 1972. zaposlen je u Radio Zagrebu, s jednogodišnjim prekidom 1958/1959. kada služi vojsku, kao kazališni kritičar i urednik Kulturno-umjetničke redakcije, te u zlatnim godinama zagrebačke radio dramske škole kao šef Dramskog studija i urednik Umjetničkog programa. Zatim je urednik za opću kulturu u Školskoj knjizi, te između ostalog uređuje antologijsku biblioteku književnih djela «Dobra knjiga». U kolovozu 1977. primljen je u Akademijin Zavod za književnost i teatrologiju i izabran za višega znanstvenog suradnika, a 1982. za znanstvenog savjetnika. U međuvremenu 1978. prihvaća i vođenje kolegija pod naslovom Teatrološki praktikum na Akademiji za kazalište, film i televiziju, danas Akademiji dramske umjetnosti. Dužnost pak upravitelja Odsjeka za teatrologiju obnaša od 1979, a u prosincu 1990. imenovan je voditeljem Zavoda. Nakon utemeljenja Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU 1993, voditelj je nadalje dvaju odsjeka, za književnost i kazalište, do početka 1996. Od tada pa do umirovljenja krajem 2001, voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta, kojeg i danas honorarno vodi. Godine 1980. izabran je člana suradnika Akademije.
Objavljivati je počeo 1954. godine. Isprva piše uglavnom kazališne kritike te članke, feljtone i eseje o recentnoj kazališnoj problematici. Potom se sve više posvećuje proučavanju hrvatske dramske književnosti, posebice 19. i 20. stoljeća, te ona postaje, zajedno s kazališnom umjetnošću navedenih stoljeća, glavnim područjem njegova zanimanja. Autor je više knjiga (suautor M. Flegar, Dva komediografa, 1971; Velika imena hrvatskog glumišta, 1975; 13 hrvatskih dramatičara, 1976; Dramaturški triptihon, 1979; Može li se Lauri vjerovati? 1982; Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom, 1995; Pod Krležinim kišobranom, 1997; U zagrljaju kazališta, 2004) i antologija (Pometova družba, Komediografija od Nalješkovića i Držića do danas, 1973; Antologija suvremene hrvatske drame, «Vidik», br. 16-18, 1973; Das kroatische Drama des 20. Jahrhunderts, «Die Brücke», br. 51-53, 1977; Izabrane slovenske drame, 1982; suautor B. Pavlovski, Suvremene makedonske drame, 1982; Antologija hrvatske drame, 1-3 knjiga, 1998; suautori N. Batušić i R. Marinković, Il teatro croato del dopoguerra, «La battana», br. 91-92, 1989; Antologio de kroataj unuaktaj dramoj, 1997), te većinski autor i priređivač monografije Dragica Krog Radoš, glumica i subreta, 2006. Sastavljač je i dvaju izdanja, koja sadrže CD-e i popratne knjižice. Kupleti, šaljivi monolozi i prizori, Gramofonski zapisi članova Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i izvođača zagrebačkih kabareta 1906-1930 i Recitacije, kazivanja, dramski monolozi i prizori, Fonogramski zapisi članova Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1909-1952, Zagreb 2005.
Inicijator je, priređivač i urednik kapitalnoga teatrografskog izdanja u dvije knjige Repertoar hrvatskih kazališta 1840-1860-1990, 19990 za koje je dobio Nagradu za znanstveni rad Bartol Kašić i Nagradu Marko Fotez, kao i treće knjige Repertoara hrvatskih kazališta, 2002.
Više godina član je uredništva biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti za koju je priredio izabrana djela petnaestorice pisaca, među kojima i izabrana djela Tita Brezovačkog i Milana Begovića. Za tisak je nadalje pripremio i prokomentirao neobjavljene ili u periodici i ostavštinama zagubljene dramske i kritičarske tekstove Milana Begovića, Zlate Kolarić-Kišur, Marka Foteza, Marijana Matkovića i Zvonimira Bajsića, a priređivač je i Matkovićevih Izabranih djela, 2001. u osam knjiga. Priredio je i više zbornika i časopisa posvećenih radio-drami, kazališnoj građi i teatrološkoj problematici kao što su zbornici Praha – Warszawa – Zagreb, Nagrađene radio-drame, 1968, Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj, 1987. i Karlovačka kazališna stoljeća, 1995, te zbornici priopćenja sa znanstvenih skupova održanih u sklopu kazališno-teatrološke manifestacije Krležini dani u Osijeku. Obuzetost kazališnom građom, te zanimanje za scenografiju i kostimografiju potiču ga i na pripremanje brojnih izložbi za koje sastavlja i potpisuje (Scenografije Aleksandra Augustinčića, 1997, Kazališni portreti i scenografije Zlatka Kauzlarića Atača, 1997, 2 iz. pod naslovom Od crteža do scene, 1998), priređuje i uređuje kataloge.
Bavi se i leksikografskim radom. Suradnik je i urednik struka više enciklopedijskih i leksikografskih izdanja. Prevodi s ruskog (V. V. Majakovski, Stjenica) i slovenskog jezika, adaptira dramska djela i dramatizira prozna ostvarenja za radijska izvođenja, objavljuje feljtonsko-esejističke i memoarske zapise, kao i refleksije o događajima i pojedincima iz umjetničkog miljea.
Član je Društva hrvatskih književnika od 1963. i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih kazališnih kritičara i teatrologa. Biran je i za njegova predsjednika. U dva početna mandata predsjednik je Odbora Fonda Miroslav Krleža. Među malobrojnim je pokretačima i Krležinih dana u Osijeku i predsjednik njihova Odbora od osnutka ove kazališno-teatrološke manifestacije 1990. godine.
popis članova