Daniel Načinović

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Daniel Načinović

Članovi društva

Daniel Načinović

Rođen 29. siječnja 1952. godine u Labinu (Istra, Hrvatska) u rudarsko-zemljoradničkoj obitelji – otac Dinko i majka Marija, rođ. Šugar. Samostalni književnik, novinar, prevoditelj. Povremeno se bavi ilustracijom, slikarstvom i glazbom. U osnovnu školu, koju polazi u Vinežu i Labinu, kreće (ranije od predviđena roka) 1957. godine. U Pazinu pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje je maturirao 1969. godine; u Rijeci (jesen 1969 / proljeće 1971) studirao filozofiju i teologiju. Vojni rok služio u Subotici. Diplomirao pri studijskoj grupi hrvatskog i talijanskog jezika Pedagoške akademije u Puli (1975); uz rad studirao jugoslavistiku i talijanski u Zagrebu, a završava talijanski kao B grupu. Studij talijanskog jezika dopunjavao ljeti 1975. godine pri Sveučilištu u Sieni (Italija) te ujesen 2002. u Castelraimondu/Camerinu (Italija). Putovanja izvan Europe: Sjedinjene Američke Države i Kanada. Nakon honorarnog rada (članci i karikature), profesionalni novinar u «Glasu Istre» od 1975. do 2001. godine. Kraće vrijeme (krajem 1990. i u prvoj polovici 1991. godine) radio u uredništvu novopokrenute ilustrirane revije «Naša Sloga» u Pazinu. Od 1984. godine član Društva hrvatskih književnika (Zagreb) a od 2001. samostalni umjetnik - književnik, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (Zagreb); član Hrvatskog novinarskog društva. Godine 2012. odlazi u prijevremenu mirovinu. Živi u Puli.
Poeziju počinje pisati u srednjoj školi gdje škol. god. 1965/1966. izdaje vlastiti, rukom pisani, unikatni list «Lux», a škol. god. 1966/1967. objavljuje u ciklostiliranom razrednom listu. Stihove piše pod utjecajem lektire njemačkih, francuskih i ruskih romantičara, potom Kranjčevića, Nazora, Krleže, Sudete i drugih. Od njegovih srednjoškolskih profesora, dvojica su književnici: Serafin Mičić i August Đarmati. Nastavlja pisati tijekom studija, premda više zaokupljen – do pojave prve zbirke pjesama - ilustracijama i karikaturom, kojom će potom, u nekoliko navrata, sudjelovati i na svjetskoj izložbi «Man and his world» u Montrealu. Piše u riječkim «Pogledima» i «Labinskim horizontima» (ciklostilirani listovi), dajući im i grafički izgled. Prozom, uglavnom prozno-poetskim crticama kao i satiričkim zapisima, počinje se baviti krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina u Labinu, Pazinu i Rijeci. Prvi takovi radovi tiskani su mu u zagrebačko-riječkom «Omladinskom tjedniku» (1971) i «Hrvatskim novinama» (isto razdoblje) iz Željezna (Eisenstadt) u Gradišću – Austrija.
Prvi širi izbor stihova, pod nazivom «Akvareli», objavljuje u pulskome «Istarskom mozaiku» što ga je uređivao Miroslav Sinčić (1973). Učestalije počinje objavljivati tijekom studija u Puli gdje je član Književnoga kluba «Istarski borac» koji vodi prof. Ljubica Ivezić. Na stranicama «Istre» - urednik Mario Kalčić – objavljuje poetske i prozne tekstove, kao i prevoditeljske i književno-esejističke radove. U kontaktu s profesorom, književnikom Stjepanom Vukušićem, urednikom Mariom Kalčićem i akademikom Zvanom Črnjom, ulazi u krugove književnog života Istre i Hrvatske. Nagrađena na natječaju pulskog Fonda za kulturu, u izdanju Čakavskog sabora biva objavljena njegova prva knjiga pjesama, «Tu i tamo nedjelja» (1976).
Načinović objavljuje eseje za razne monografije, u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova poezija biva objavljivana na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, priče za djecu na albanskome jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze, osvrte... objavljuje u raznim listovima i časopisima («Istra», «Dometi», «Forum», «Republika», «Nova Istra», «Književna Rijeka», «Kamov», «Riječ» i dr.) najviše – na tisuće članaka – kao vanjski suradnik a zatim profesionalac u dnevniku «Glas Istre», Pula. Unutar književne esejistike, bavi se popularizacijom hrvatske književnosti, objavljujući prijevode ostvarenja hrvatskih pjesnika (Most-The Bridge), sudjeluje na raznim kolokvijima a njegov ogled «Gli animali nel giardino poetico di Nikola Šop» objavljen je u zborniku «La poesia di Nikola Šop. 1904 – 1982. Tra filosofia e cosmologia.», Marsilio - Venecija, 2004.
Od sredine sedamdesetih naovamo, Načinović surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop-rock glazbe. Predstava «Burrra», prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta. Raponja postavlja 2001. godine, prigodom otvaranja Međunarodne glazbene tribine u Puli, Načinovićevu (libreto) scensko-glazbenu fantaziju «Tanac od mrtvih», za koju je glazbu napisala Tamara Obrovac. Čakavska scena Istarskog narodnog kazališta u Puli u kolovozu 2004. krenula je na turneju izvodeći Načinovićevu komediju «Divojke za ženidbu». Režija: Robert Raponja.
Daniel Načinović dobitnik je više književnih nagrada, među kojima su i «Ivana Brlić Mažuranić» (Zagreb/Slavonski Brod) za dječju književnost, Pasionska baština (Zagreb) i «Drago Gervais» (Rijeka), Nagrada Grada Pule, «Bernardin Splićanin» (Split), Nagrada za životno djelo Grada Labina, Nagrada «Antun Gustav Matoš»; tijekom 2001. i 2002. godine jedan je od voditelja Hrvatske književne radionice u Trstu. Poezijom zastupljen u čitankama «Dveri riječi» («Profil» - Zagreb, 2004. i 2005.) za VI. i VIII. razred osnovne škole. Jedan od pokretača i urednika – uz Jasnu Orlić – «Ružmarina», priloga za djecu dnevnih novina «Glas Istre» u Puli.
Sudionik brojnih književnih priredaba u zemlji i inozemstvu: Sveučilište York u Torontu, Sveučilište u Udinama, sajmovi knjiga u Puli, Zagrebu, Leipzigu, Frankfurtu, Novom Sadu i dr.

Tu i tamo nedjelja, zbirka pjesama. Izdavačka zajednica Čakavskog sabora Pula, Pula – 1976.

Obale masline i trgovi, priče i novele; Istarska naklada, Pula – 1980. Drugo, dopunjeno izdanje objavljeno pri Zavičajnoj nakladi «Žakan Juri», Pula – 1999.

Poluotok snova, pjesme i kratke bajke za djecu. Ilustracije: Miroslav Šuput. Istarska naklada, Pula – 1983.

Libar od vrimena, čakavski kanconijer s istoimenim sonetnim vijencem; Izdavački centar Rijeka i Istratisak Pazin, 1984.

Jadranske pjesme, Istarska naklada, Pula – 1984.

Banka, kakva zavrzlamka, pjesme za djecu. Ilustrirao Miroslav Šuput. Istarska naklada, Pula – 1984.

Jednog ljeta u Poreču (Eines Sommers in Poreč), pripovijest za djecu. Autorove ilustracije. Adriatikturist, Poreč – 1985.

Moj tata brodograditelj, slikovnica. Pjesme i crtice. Ilustrirao Miroslav Šuput. Istarska naklada, Pula – 1986.

Sunce ima dva barkuna, pjesmarica/slikovnica za djecu. Skladatelj Nello Milotti. Ilustrirao Đanino Božić. Narodno sveučilište Poreč, Poreč – 1987.

Pula sa starih razglednica, monografija. Uvodni esej «Odsjaj zlatnoga runa» i pjesme. Sportska tribina Zagreb i Povijesno društvo Istre, Pula/Zagreb – 1988.

Pula, turistički vodič. Tekst «Vidjeti Pulu i ponovo doći», «Tribina» Zagreb i Arheološki muzej Istre, Pula/Zagreb – 1990.

Čovik na tin svitu, čakavske pjesme; Istarska književna kolonija «Grozd», Pula – 1990.

Gospa od Mora, mala monografija; Župni ured Gospe od Mora – Pula, 1991.

Što ima stolar pod jastukom, pjesme. Istarsko književno društvo «Juraj Dobrila» i Matica hrvatska, ogranak Pazin – Pazin, 1992.

Istra terra magica – u ovoj monografiji, uz prof. dr. Andra Mohorovičića, autor teksta. Nakladnik «Laurana», Zagreb – 1993.

Elohim, poema. Crteži: David Ivić. Komentar Antun Milovan. Matica hrvatska – Ogranak Pazin, Pazin – 1995.

Čarobna harmonika, bajke i priče za djecu. Ilustrirao autor. IKD «Juraj Dobrila» - Pazin, 1995.

Jadao se jedan mačak, pjesme za najmlađe. Ilustrirao autor. «Josip Turčinović», Pazin – (1996), 1997.

Burrra, slikovnica. Ilustrirala Nevenka Macolić. «Reprezent», Buzet – 1997.

Rovinj (stare razglednice – monografija); uvodni esej «Rovinjska barkarola ili tajnoviti zaveslaji vremena nad gradom svete Eufemije»; nakladnici: Zavičajna naklada «Žakan Juri» Pula i Centar za povijesna istraživanja (Centro di ricerche storiche), Rovinj – 1998.

Una, povedi i mene, slikovnica. Kompjutorski foto-kolaži: Predrag Spasojević; «Medit», Pula – 1998. Verzija na njemačkome - «Istrien im Märchen» - objavljena u izdanju Turističke zajednice Istarske županije i «Medita»; prijevod: Marieta Djaković.

Priče iz Istre. Hrvatski pripovjedači XX. stoljeća. Izbor, uvodni esej i bilješke o piscima: D. Načinović. Sveučilišna knjižnica u Puli i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula – 1999.

Pula, fotomonografija Duška Marušića Čičija. «pjesma o Puli» i esej «Povratak Argonauta». Nakladnici: «Angolo i XXX», Pula – 2000.

Istra, veliko srce Jadrana, mala monografija. «Medit», Pula – 2000.

Rhapsody in CA, pjesme pisane labinskom cakavicom; «Matthias», Labin – 2000.

Belarmin, nebeski jahač, pjesme i bajke; Gradska knjižnica «Juraj Šižgorić» Šibenik i Šibensko kazalište, 2001.

Sretan Božić, Sybil, bajke; ilustrirao Tomislav Zlatić; Profil International – Zagreb, 2001 (2002).

Ur, raccolta di poesie, zbirka pjesama pisana talijanskim jezikom; «Mara» - Pula, 2002

La Borrra, albo illustrato per bambini, na talijanski(Burrra) prepjevao Giacomo Scotti; Reprezent – Buzet, 2002.

Jingle Joyce, zbirka pjesama. Izdavački centar Rijeka – Rijeka, 2003.

Kravata Velog Jože, slikovnica na hrvatskome, engleskom (The Big Joe's Cravat) i talijanskom (La Cravatta di Veli Joze) jeziku; ilustrirao Ivan Gregov; Academia Cravatica i Alfa, Zagreb, 2003.

Kanat vrhu svih kanti, čakavski prijevod biblijske «Pjesme nad pjesmama», zajedno s Dragom Orlićem; Errata Corrige – Poreč, 2003.

Sveti Kuzma i Damjan – Pričice i sličice o zaštitnicima Fažane - slikovnica uz tekstualnu suradnju Jelene Ivešić, učenice OŠ Fažana, djece iz fažanske Likovne radionice «Duga», te skladatelja Bruna Krajcara; izdanje Matice hrvatske Pazin – Fažana, 2004.

Gospa od Škrpjela, poema. Nova Istra / Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika – Pula, 2004.

Desk – Eseji, feljtoni i drugi članci, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, knjižnica Nova Istra, Pula – 2005.

Sony i Lanka – S Brijunskog otočja – bajka u stihovima; slikovnica na hrvatskome i engleskom (prijevod: Vanja Cerin) jeziku. Ilustrator: Heda Gaertner. Javna ustanova Nacionalni park Brijuni – 2005.

Brijuni - mala monografija; Turistička naklada d.o.o., Zagreb 2005.

Saints Côme et Damien – Quelques petites histoires sur les protecteurs du petit port de Fazana, en Croatie... Les Editions Sakramento, Paris 2005.

Mali glagoljaši, slikovnica. Ilustrator: Ivan Gregov. Izdavač: O.Š. Vazmoslava Gržalje, Buzet – 2005.

Krotitelj riječi, knjiga pjesama; Hrvatsko društvo književnika; Mala knjižnica - Zagreb 2006.

More s pogledom na sobu, slikovnica, Istarska kreditna banka – Umag 2006.

«Šop – izazov pjesničke astronautike» - «Rad» Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, tekst u zborniku 493 – Razred za književnost – knjiga XXVII., posebni otisak, Zagreb 2006.

Pjesme duše na studencu, knjiga duhovne lirike. Izdavači: «Adamić» Rijeka i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika; Rijeka, 2006.

Manutekstura, knjiga dijalektalne lirike, dvojno izdanje zajedno s Božicom Pažur; Kajkavsko spravišče, Biblioteka Kaj & Ča, Zagreb 2006.

Pod starim voltama – Istarskim gradićima u pohode, putopisne reportaže; tekst Daniel Načinović, fotografije Eduard Strenja. Nova Istra, Istarski ogranak DHK, «Josip Turčinović» d.o.o., Pula – Pazin, 2007.

Blagoslov barke, izbor poezije i proze; Čakavski sabor Pula, edicija «Istra kroz stoljeća», XII. kolo – Pula, 2007.

Zavičajna čitančica – Ivica Jembrih, Marela Mimica i Daniel Načinović; ilustrirala Koraljka Kovač; «Sretna knjiga» - Zagreb, 2007.

Isus – rođenje i djetinjstvo, slikovnica; autorovi stihovi, crteži i glazba; «Josip Turčinović» d.o.o., Pazin 2007.

Pitture rupestri - pocketbook, pjesme; crteži Simone Beck. Signum edizioni d'arte, Milano 2008.

Hermenegildove bajke, slikovnica; „Arsenal“ Pula, 2008.

Bajke - Istarski ogranak DHK , knjižnica Nova Istra, sv. 46 – Pula, 2009.

Čakavski versi – sabrana dijalektalna poezija; Histria Croatica / C.A.S.H. – Pula, 2009.

Uvojci Zlatnoga runa – Pjesmovni mozaik iz antičke Pule, poezija, vlastita naklada – Pula, 2011.

Bajka o potonulim zvonima / La fiaba delle campane sommerse; slikovnica; Gradska knjižnica Pazin i Muzej Grada Pazina, Pazin – 2012. Ilustrirala Irina Kivela Ukotić.

Orme armoniose, zbirka pjesama; Ibiskos Editrice Risolo, Empoli (FI) 2012., Italia.

ŠTO IMA STOLAR POD JASTUKOM

Što ima stolar pod jastukom?

Jest predmet od drveta.

Jesu i noževi.

Stolar ima blanju pod jastukom;

jer, što li su drugo snovi

do li iverje od čista mirisna drveta,

što leti,

možda do zvijezdâ,

kao ostatak velikog,

raskošnog stabla.

(Iz zbirke „Što ima stolar pod jastukom)

MADRIGAL

U olovno granje najmlađe topole

zapleo se Mjesec; evo, vijek već ima!

A meni je poći jer vitez sam kršten

oslobodit Lunu dok ne bane zima.

Dok ne dođe alpski gajdaš koji tjera

oblake što mrzlom mišlju rose inje.

S hridina dalekih amo kad se djenu

s kolobara kraduć kovano milinje.

Zapleo se Mjesec na strani gdje k moru

uzdišu u dahu oseke i plime.

Kopljem ja ću driješit zapletenu kosu

kad u zdenac bacim,

duboko u zvijezde,

od beskraja doziv,

tvoje milo ime.

(Zbirka „Krotitelj riječi“)

MAČAK U TRAVI

Ova mrlja na zelenoj podlozi,

ovo može biti skladno gibanje elemenata,

ili sasvim običan mačak u travi.

Sve je svemu sasvim dovoljno;

i, ne bi trebalo da ovuda

baš danas

prođu pospani kosci.

Ni kosci, ni avioni,

ni zablude, ni poezija.

Ništa. Ništa. Ništa.

Mačak u travi,

to je veličanstveno širenje svemira,

puno straha, mira i humora.

Pod nečujnim koracima,
što zvone kao šumor dalekih galaksija
u ušima kukaca, lišća i prašine,

lagano se povija trava.

Ali oblaci,

nestašna djeca Sjevera,

odjednom nastanjuju rubove azurna beskraja,

i s neba padaju

stabla,

titrajući svojim svetim ticalima -

visoki nebeski jablanovi!

Što li će stabla

- pitat će mačak -

ako na granama ne žvrgolje ptice?

I dolaze ptice, uranjajući u sve uznositije mačeve.

Izjutra,

pjevajući,

izdaleka dolaze kosci.

I poskoči Sunce,

i zablista rosa,

i nestade mačak!

I vidje Bog da je dobro.

(Knjiga “Što ima stolar pod jastukom”)

PJEVAČ

Zažutjelo, žuto, žuto;

klas za klas ne mari.

Taknule se dlanom misli;

zaspale su stvari.

Samo pjevač vječno hoda.

Udara u žice.

Visoko se pogled lomi;

visoko su ptice.

(Iz zbirke “Jadranske pjesme”)

U VAZMENO JUTRO

Uskrsnu!

Bog je i tko mu što može?!

Svalio je kamen do dna u dubinu.

A sada ti trči za stijenom kroz klance:

hvataj je u letu i potkuj planinu..!

Uskrsnu!

Bog je,

mog'o bi i hoće

zmiji priječit puta

gdje se ptice gnijezde,

s vješalice skinut ova prašna sukna;

ovaj krhki kostur šiknuti u zvijezde!

(Iz zbirke „Krotitelj riječi“)

ZIDARSKI SONET

zide ča ih gledaš did je učinija

prez livela mireć prez špaga na oko

saku škulju s pravin kamikon zakrija

stežuć ih do mora zdolun naširoko

kada zide delaš mene je putija

ne misli na škalje glavu drž visoko

aš spodobna groti ova je meštrija

koj se žile šire pod dubon dimboko

prsti neka sami zibiru kamenje

pomalo prez sile vrimena je dosti

za vike prid nami sako ni ordenje

a zidi kad zrestu suncu su znamenje

da tu nigdi zuz njih puštit ćemo kosti

zidaru su zidi priko smrti mosti

Slabije poznate riječi: livel – zidarska razulja; škulja – rupa, rupica;

škalj – zemlja puna kamenčića; meštrija – majstorstvo, umijeće;

ordenje – oruđe, alat

(Iz knjige čakavskih stihova „Libar od vrimena“)

MUHA U AMERICI

Kolike li opasnosti, skrivene zamke, vrebaju nad nesretnim stvorenjem štono ga muhom zovemo! Ne pripazi li, muha bi svojim sitnim nožicama mogla stati na zaboravljenu žlicu s ostacima meda i zamastiti krila. Takva, nikad više poletjeti ne bi mogla. To je i ono najgore što se muhi može dogoditi.

Dosadna, kakva već jest, jedna je muha preskočila posudu s medom, sjela na rub kristalne čaše, oprala lice, pogledala svijet oko sebe i kroz prozor poletjela do rascvale trešnje u dvorištu.

S trešnjina se cvijeta muha spustila na kabinu sladoledarskog kamiončića u prolazu i, uživajući u vožnji – odmarajući krila – stigla na široku auto-cestu. U buci motora, njezino se zujanje izgubilo u mnoštvu jurećih vozila. Muha je sad odskočila na ogledalo žarkocrvenog automobila a odande na kacigu nekoga motociklista. Tako je stigla i do velike staklene palače, među vrvolj ljudi, penjući se pomičnim stepenicama na putnoj torbi postarijega putnika, uzdižući se gotovo do blještava krova kuće.

– Kakvih li čudnih ptica! – uskliknu s visoka gledeć ogromne letjelice što su se, veće od bumbara, spuštale na betonsku stazu i bučeći s nje uzdizale.

Muha je – čudna li stvora! – dolutala u zrakoplovnu luku.

– Kamo li lete?! – pitala se zureći u zrak, hladeći se ustreptalim krilcima, sva ustobočena na mrvici sendviča što ga je netom pojeo dječak jedva vidljiv pod slamnatim šeširom.

– Čudesno li je ovo mjesto...! – pomisli ona – ne videć ni jednu drugu muhu ili nešto njojzi nalik, jedva izbjegnuvši udarac krpom u ruci ljutite čistačice.

Eno ih! Odjednom su u restoran nahrupili policajci i carinici. Mogla je muha i nastradati, vrzmajući se i zujeći na zabranjenim mjestima; mogla je i ludu glavu izgubiti pod udarcem pečata nad nečijom putovnicom gdjeno se zagledala u neobična slova i sliku kosooka mladića... Mogla se i vratiti na auto-cestu, da se pred njom nije stvorila prekrasna djevojka u plavoj odori, djevojka uvojite kose, velikih očiju i smeđih pjegica na licu.

Više od zrakoplova koji je – spreman za let – upravo počeo pištati, muhi se svidješe djevojčine pjegice i smjesta poleti na njih.

– Uh, i ovdje ih ima! – promrmlja djevojka i udari se svilenom rukavicom po licu. Muha se strelovito izmaknula i smjestila na djevojčinoj plavoj kapi.

Sjedeći nad uvojcima neznane domaćice zrakoplovnih putnika, stujardese, muha je svečano unišla u zrakoplov i sjela na "svoje" mjesto. Tik do prozora. Gledala je velegradsko sivilo u daljini i... gotovo nastradala pod ogromnim stražnjim dijelom putnika koji se zavalio u sjedalo, sav već zakrit šuštavim novinama.

Tako je zrakoplov i krenuo.

Uzdigao se u plavetne visine, sve više i više... i nestao u stadu bijelih oblaka.

Muha se opet čudom nije mogla načuditi! Šumjelo joj je u ušima. Nikad se do ovih visina ne bi uzdigla njezina slabašna krila. Vidjela je – u zrakoplovu – još mnogo djevojaka u plavom; počele su dvoriti putnike, poslužujući ih kavom, čajem i kolačima kakve još nije okusila. Zapazila je i djevojku smeđih pjegica. Odmah ju je prepoznala.

Moglo je to i kraće trajati; no, unedogled se oduljilo ovo putovanje. Brže nego inače, činilo se, zrakoplov je zahvatila noć. Muha, pomalo zabrinuta, pritajila se u naboru prozorske zavjese i pretvorila u točkicu, svladana snom putničkog umora.

Kad se probudila, sunce se odnekud izvuklo i dohvatilo pospana lica.

Odjednom, kao na sajmištu, u letjelici je nastalo komešanje. Zrakoplov se sretno spustio na zemlju, što su mnogi popratili pljeskom zahvalnosti. I muha je zatreptala svojim krilima.

Čim su se vrata otvorila – tko bi više izdržalo! – prva je na svježinu zraka izletjela muha i uronila u maglu. Magla je ubrzo nestala jer je muha s krova žutoga taksija u vrtoglavoj vožnji već vidjela osunčane obrise neobičnoga grada.

Sav u modrome i zelenom staklu, lijep poput guštera, uzdizao se grad sa stotinama veoma visokih kuća. Neće joj nitko vjerovati, ali srela je u letu i mnoge muhe, no njihova pak zujanja nije mogla razumjeti.

Naša je muha, prateći roj sebi sličnih, ušla u podzemlje. Zavukla se u vagone podzemne željeznice, opet izronila na vidjelo dana i sjela na konjske sapi, uz neuznemirena policajca koji je u sedlu iz plastičnoga tanjura polako jeo špagete.

Obišla je, dakako, pola grada – ili možda tek djelić – i tek se onda, sva u jezi, zamislila: Kako sada kući!? Gotovo je i zaplakala... Ipak, znatiželji na volju, još je dva dana ostala među zdanjima što bez vrha dopiru nebu nad oblake.

– Možeš li mi reći – upitala je nekoga psa lutalicu, sjedeći mu na uhu – gdje smo?

Pas je samo zagunđao.

Povremeno, uz rubove sjajnih nebodera, mogu se zamijetiti i krpice neba. Lukava je muha! Zapazila je ona i zrakoplove u letu, i to da svi oni što se spuštaju lete u istome smjeru... Bit će tamo pravo mjesto s kojega se možeš vratiti kući!

Zbilja! S vrha niske kućice od jedva tridesetak katova, muha je zapazila zračnu luku... Ali, gle nevolje! Zrakoplova ovdje ima više nego komaraca u njezinu zavičaju... Kako prepoznati onog pravog, koji će je vratiti natrag? Umorna i preumorna, muha je domalo pala u očaj, ne znajući što učiniti, u strahu da bi mogla ući u krivu letjelicu i nestati u još daljim daljinama...

I kad je već sve htjela prepustiti sudbini, odnekud se došuljala Sreća! Dugačkim, gotovo beskrajnim hodnikom, u vidljivoj je žurbi koračala djevojka velikih očiju i smeđih pjegica na licu...

– Nije moguće! – šapnu muha.

I poleti prema djevojci, zastavši na njezinoj kapi. Tu se prikrila i tako ušla u zrakoplov.

Zaspala je kao muha.

Evo je danas opet ovdje, nad zaboravljenom žličicom meda.

Mnogi neće povjerovati: bila je u Americi!

Pa, što onda? Bio sam i ja.

(Iz knjige „Bajke“)

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva