DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Davor Grgurić
Davor Grgurić, rođen je 6. travnja 1978. godine u Rijeci. Studirao je pravo i upravno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci. Predsjednik je riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika, član Hrvatskog novinarskog društva, Slavenske akademije za književnost i umjetnost sa sjedištem u Varni (Bugarska), Kajkavskog spravišča u Zagrebu, Slovenskog kulturno prosvetnog društva „Bazovica’’ u Rijeci. U dva mandata je bio i član Kulturnog vijeća Primorsko-goranske županije. Novinar je Radija Gorski kotar u Delnicama, pri kojem od 2002. godine uređuje i vodi etnološku i dijalektalnu emisiju ’’Radio Ž’rjoafka’’, na kojoj radi kao autor, urednik, snimatelj i montažer, a u kojoj je do sada intervjuirao preko 500 kazivača koji mu na dijalektu pripovijedaju o narodnim običajima i nematerijalnoj baštini Gorskog kotara. Video i tonski snima goranske etno kazivače, prikuplja stare predmete i pokretač je ideje o osnivanju Etnografskog muzeja Gorskog kotara u Delnicama, pa ga je 2015. godine Grad Delnice imenovao članom Inicijativnog odbora za osnutak spomenute ustanove. Predsjednik je Etno-udruge „Prepelin'c” Delnice, koju je osnovao 2004. godine, i udruge „Glazbeni susreti Gorskog kotara”, kojom predsjeda od 2006. godine.
Književne nagrade:
1. nagrada na Gorančici, književnom natječaju Goranskog Novog lista 2005. godine, za zbirku putopisnih eseja „Tajna krila šume” (izdavač: Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci, Rijeka, 2005.);
3. nagrada u kategoriji beletristike na Gorančici, književnom natječaju Goranskog Novog lista 2006. godine, za zbirku pripovjedaka „Mačje laži” (izdavač: Orion, Rijeka, 2006.);
Posebna nagrada stručnog ocjenjivačkog suda na Recitalu kajkavske poezije u Krapini 2009. i 2015. godine;
2.nagrada za esej na međunarodnom književnom festivalu Sipar u Mošćeničkoj Dragi 2019. godine;
Povelja časopisa Kaj i društva Kajkavsko spravišče iz Zagreba za putopis na 13. Danima Franje Horvata Kiša u Loboru 2019. godine;
1. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda i nagrada Zlatni kaj na 3. recitalu kajkavske poezije ’’Božo Hlastec’’ u Ludbregu 2020. godine;
3. nagrada za esej na međunarodnom književnom festivalu Sipar u Mošćeničkoj Dragi 2020. godine;
Nagrada za najbolji putopis na 14. Danima Franje Horvata Kiša u Loboru 2020. godine;
Glazbene nagrade za kantautorski rad:
3. nagrada stručnog ocjenjivačkog žirija na festivalu Grobnička skala 2012. godine za pjesmu ,,Sunčana”;
1. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda na festivalu Čansonfest u Kastvu 2013. godine za pjesmu ,,Pusto more”;
1. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda za najbolji tekst na festivalu Čansonfest u Kastvu 2013. godine za pjesmu ,,Ča su suzi”.
Javna priznanja:
-„Volonter godine” 2010. godine, nagrada Primorsko-goranske županije za volonterski javni rad na očuvanju goranske baštine i dugogodišnje vođenje dviju etno udruga, koje su pod Grgurićevim predsjedanjem također dobile priznanje Grada Delnica 2010. godine;
-Godišnja nagrada Grada Delnica 2008. i 2013. godine, za doprinos goranskoj kulturi, temeljem rada na radijskoj emisiji ’’Radio Ž’rjoafka’’;
-Zahvalnica Grada Delnica za 2016. godinu, za 15 godina stvaranja emisije ’’Radio Ž’rjoafka’’;
-Posebna nagrada Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Varni (2017., Varna, Bugarska) za umjetničko stvaralaštvo i dugogodišnji javni rad na očuvanju goranske baštine.
Objavio je:
1. zbirku pjesama „Raspukline” (izdavač: Odbor za kulturu Grada Delnica, Delnice, 2000.);
2. zbirku pjesama „Pogrešna vrata” (izdavač: Ceres d.o.o., Zagreb, 2002.);
3. zbirku putopisnih eseja „Tâjna krila šume” (izdavač: Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci, Rijeka, 2005.), nagrađenu 1. mjestom na Gorančici za 2005. godinu, književnom natječaju Goranskog Novog lista;
4. zbirku pripovijedaka „Mačje laži” (izdavač: Orion, Rijeka, 2006.), nagrađenu 3. mjestom na Gorančici za 2006. u kategoriji beletristike;
5. roman „Dan bez leptira” (izdavač: Etno-udruga ''Prepelin'c'' Delnice, Delnice, 2007.)
6. zbirku poezije na kajkavskom govoru Lokava „Dó se, nè da se” (izdavač: Etno-udruga ''Prepelin'c'' Delnice, Delnice, 2009.)
7. etnografsku monografiju „Stòare dèjuonške fòajne čez lejto” („Stari delnički običaji kroz godinu”), u suautorstvu sa Željkom Lalošem (izdavač: Etno-udruga''Prepelin'c'' Delnice, Delnice, 2010.)
8. ,,Goranska jela - vezàmska nadèla” - kuharicu o tradicijskim uskršnjim nadjevima Gorskog kotara (izdavač: Etno-udruga ''Prepelin'c'' Delnice, Delnice, 2014.)
9. „Zalog sidrenja”- zbirku pjesama (izdavač: Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci, 2016.)
10. „Starenje vjetra” / „Što će ti naslov” - dvozbirka pjesama (izdavač: Matica hrvatska – Ogranak u Čabru, Čabar, 2020.)
Uvršten je u četiri antologijske zbirke poezije:
„Gorani”- prvu antologijsku zbirku goranskog suvremenog pjesništva (s osmero drugih goranskih autora) (izdavač : POP&POP Zagreb i ogranci Matice hrvatske Čabar i Delnice, 2013.)
„Slovoprinošenieˮ, „Rijeka i treća joj obalaˮ i „Kruh naš nasušni” - antologijske zbirke suvremenog slavenskog pjesništva na bugarskom jeziku (izdavač : Slavenska akademija za književnost i umjetnost, Varna, Bugarska, 2017., 2018. i 2019.)
U sklopu svoje Etno-udruge ’’Prepelin’c’’, redovito održava godišnje međunarodne književne susrete ’’Od mora do gora’’ sa sjedištem u Delnicama, koji su lani doživjeli već 9. izdanje. a na kojem je do sada gostovalo 20-tak istaknutih književnika iz Hrvatske, Bugarske, Češke, Slovenije i Italije.
Poeziju i prozu objavljuje u petnaestak hrvatskih književnih časopisa, u makedonskom književnom časopisu „Sovremenost”, bosanskohercegovačkom časopisu „Riječ’’ i bugarskom zborniku Slavenske akademije za umjetnost i književnost „Znaci”.
Pojedine su mu pjesme prevedene na talijanski, slovenski, makedonski, bugarski i ukrajinski jezik.
Njegove pjesme na delničkoj kajkavštini su više puta uvrštene u zbornik radova Recitala kajkavske poezije u Krapini.
U nakladi Etno-udruge „Prepelin'c” Delnice uredio je i objavio pet monografija suvremenih autora iz Gorskog kotara, vezanih uz goransku prošlost i etnografiju, od kojih su neke nagrađene „Gorančicom”, književnom nagradom Goranskog Novog lista.
Davor Grgurić: ZALOG SIDRENJA
Slijepi putnik
Vi imate onu preporučljivu dozu ležernosti.
Ja sam udžbenički napet, dosljedan oklijevanju.
Vaše je pero raspisanije. Moje se mrijesti u zdjelici tinte.
Ide vam bolje od mene. Skupili ste više krupnih slova.
Škrtiji ste na neuspjesima. Imate više tustih brojki.
Siti ste, punog špila. Ja sve gladniji. Ne znam izjesti adute.
Vi imate smislen stav i valjane karte do odredišta.
Ja sam posve neupućen, blizak galebovoj potrebi lutanja.
Na istoj prôvi dvojbe, vama mogu tek otežati ciljan dolazak.
Lakoćom ste sidrili podvige. Lovorike na prostranom pramcu.
Mene potapa kormilaški klimaks tijesnog odreknuća.
Neće mi poći za rukom ni da vam se propisno predam.
U prednosti ste. Mene tišti umijeće nazadnog preživljavanja.
Sočniji ste, što ste zreliji... Nedozrelost, jedna od mojih boljki.
Jedro vas drâži, nadima vam mudrost. Ja plutam bez vjetra umnosti.
Zašto vam uopće trebam? Čemu biste se mojim manama zamarali?
Teret sam, briga potpalublja. Vas slave osmatrači na jarbolima.
Zbog čeg li ste se naumili sa mnom iskrcati? Neću vas više pitati.
Vratite me u uzak kufer i prešutite me na carinarnici.
Književna Rijeka, 2012.
Slan akvarel
Imam nešto zašutjelih algi, nekoliko uzbrbljalih školjaka.
Razlio sam boju, uneredio akvarel i sad mi se more
Izlijeva preko mirnog ruba propitljive ribarove zjene.
Ne znam slikati portrete, kud li sam se mora uhvatio.
Da je jedan oblak, da je jedan val, još bih se i vadio
Riječju kako svaki pokušaj skrši se o stijenu.
Uzmičem u znaku ravnodušne oseke pa kistom
Ližem dohvat podilaženja: Treba laskat moru!
Zarone u nevještu plićaku skiciranja ne brojim.
Akvarel se širi, slâne se boje dok ih sunce žeže.
Tih, u porazu pjene, sklon sam pučini izostaviti jedra.
U bonaci moje nevješte taštine neće vali sliku uzibati.
Razočaran, prenem se: To s prvim vjetrom more ipak želi
Da mi smoči gležanj. Očinski me tješi da je za me živo.
I što ću, kad prima me. Otplivati tiho do ruba svoje slike.
Književna Rijeka, 2012.
Pravo na ostanak
Unio bih više modrog u ovaj žamor isprike.
Sklopio bih jedra, a vi oplovite još krug.
Ponudite zamah vesla sadrenom psu na provi.
I on već znade iskustvo vaših vjetrova.
Bila bi mi čast da se nađemo u potpalublju:
Red vinskog kartanja, red zdravica uz podvige.
Sabrali ste znatno više plovnih sati od mene
Pa bih uz vas i ja morskije zamirisao.
Sjeverac vam nalaže da k pjeni krenete,
No meni se ne da odmahivati lukobranu.
Laštiti želje o mirnoj vodi i brzom povratku,
Kako nalaže odnjegovana pristojnost valova.
Prešli smo zajedno granicu mirnih voda.
Imam i ja koju prevaljenu milju, trud u zalog.
Ma, spakirajte tihu brigu, mnogo mi ne znači.
Isplovite sami. Ovog puta ja ostajem na kopnu.
Književna Rijeka, 2012.
Obrana sidra
I ovo sidro što se uplelo u tlapnje,
Ogrezlo je u bolnu stanku odustajanja.
Vratite ga toploj vodi, bućnite ga u pokušaj.
Čak ako i ne veže u mir obećanu barku,
Više će mu goditi ostanak na dnu.
Ta promislite, što će sidro prazničnom kopnu.
Koga bi na molu nedjeljnih sladolednih šetnji
Trebalo zbog nečeg miriti? Oblaci nad njim ne sidre.
Očevi što odlaze također se lako odvezuju.
Smijeh lastavica i cvikut djece odbjegle s mise
Nije moguće zauvijek držati u staklu luke.
Prhnut će vam iz ruke čim mahnete brodu na pučini,
Čim se dosjetite odmaštati. Sidro nema ništa s tim.
Obalom možemo šetati bez napora, prekrajati
Istinu i smišljati slaniji kraj uzburkane sudbine.
Valovi su nam prejaki, jer mi nismo moreplovci.
Oni se trude drugdje, iza pupka iskustvenog globusa.
Ma mogu ja vama reći da mi je kičma slanija,
A vi meni opisivati žuljeve od masnih konopa.
U biti znamo da ne iskašljavamo talog pjene
I nemamo dokaz o boju s divovskom nemani.
Mi smo, začešljajte razum, tek površni šetači
Kojima se načas snije da sami znaju okretati pramac.
Kormilo nam nevješto, ne slušaju nas kompasa igle.
Kopnene smo dokone ptice, njegovanih suhih nogu.
Sidro uz nas može tek dosadu vezivati.
Bacite ga natrag iskustvenom moru.
Ondje će trunuti vjerodostojnije.
Književna Rijeka, 2012.
Lučki promatrač
Jest, moglo bi se reći da sam ovdje svjedokom napretka.
Odmahujem dok naizmjence mijenjam pošteđene noge,
Kao što pošten svijet mijenja smjene u tvornici.
Stojim ovdje bez razloga, na ulazu u skrbnu luku
I zurenjem pomažem barkama isploviti. Izučio sam stajanje.
Malo domahujem ribaru, malo se s putnicima nadmudrujem.
Ma mogao bih ja ovako danima, besposlen upravitelj
Svijeta što se vrzma pri ulasku u more, u san pučine.
Dovikujem upute koje u čas smislim, a ljudi plove dalje.
Tako ipak sudjelujem, a valjda nisam na smetnji.
Aktivan sam svjedok kretanja, plime novih planova.
Korisniji od algi na boku. Još kad bi me Uprava luke zaposlila.
Književna Rijeka, 2012.
Prekid programa
Jedra su sklopljena, jarbol zaboden u ostanak.
Zamrle su mučne ptice, okončana polemika
O dozi preživljavanja, naputku za snošaj.
Presjekla se riječ o spajanju nacionalnog pokušaja,
O potrebi da se dobije nova prilika dobitka.
Nesuvislo nabrajanje artikala, zov rivalstva.
Politika ne bi sidrila. Radništvo blijedi bez cijene.
Patriotizam s mladim lukom. Konzervativnost uz janjetinu.
Parole smišljene da nas zavade sekundu prije Dnevnika.
Ti ćeš znati više od mene: Ipak nije nužno
Odgledati kraj svake umrežene reklame,
Prebojiti baš svaku ulovljenu zlatnu ribu.
Sve to možeš pohvatati već sutra.
Nov ispraćaj birokracije u stanki utakmice.
Sad se obuci, idemo van šetati.
Iščupao sam kabel iz utičnice.
Književna Rijeka, 2012.
Starac pri moru (Morsko sviranje)
Slutio sam da će do tog doći: Valovi i ja priželjkujemo note.
Melodiju odmora koja će njima davati ritam, meni mir.
Uvidjeti nepotrebu šutnje, znači odsvirati prvi potreban ton.
Naodmarao sam se u strogoći tišine, sad bih blagu glazbu.
Mek u uzdahu Meduze, vrije napjev drevnog stasanja pjene.
Sad sam žica koju more ljulja. Natopi me slutnja pjesme.
Vještinu stjecah u poletu; dišem toplinu obećanog strujanja.
Zamišljen drhtaj umočen u val kuša upjenjenost zrenja.
Privoljen i zadobiven, mrmljam napjev životne slanosti.
I ne čudim se što pjesmu ispunjenja val tiho vraća u dubinu.
Moslavačko zrcalo, 2013.
Nemoćnik
Od valova možeš učiti upornost. Oni od tebe provjerene izlike.
Prispjelu plimu dočekuj s radošću. Preplavit će tvoje uzmake.
Koliko već stojiš na ovoj čvrstoj groti, i sam si mogao očvrsnuti.
Spadaš u propuštatelje neslanih prilika. Onda ne psuj vale zbog soli.
Što reći, a da slušaš, prijatelju? Moja riječ je sitnija od kapi
Raspršenog vala koju prilijepi vjetar o namršteno čelo.
Rekoh da ne staješ na mudru grotu. Da ne slušaš more kako ključa.
Ostario si, ne stekavši uzburkano spoznanje. A valovi nadolaze uporno.
Moslavačko zrcalo, 2013.
popis članova