DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
120 godina
Davor Grgurić
Davor Grgurić je rođen 6. travnja 1978. godine u Rijeci.
Pri Radiju Gorski kotar uređuje i vodi dijalektalnu etnografsku emisiju „Radio Ž'rjoâfka”, nagrađenu godišnjom nagradom Grada Delnica 2008. i 2013. godine, za doprinos goranskoj kulturi. Predsjednik je Etno-udruge „Prepelin'c” Delnice i udruge „Glazbeni susreti Gorskog kotara”. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske glazbene unije - Podružnice Rijeka, Društva Gorana u Rijeci i Slovenskog kulturno prosvetnog društva „Bazovica’’ u Rijeci.
Poeziju i prozu objavljivao je u hrvatskim književnim časopisima „Književna Rijeka”, „Hrvatsko slovo”, „Dometi”, „Hrvatski sjever”, „Hrvatska obzorja”, „Rival”, „Hrvatska revija”, „Dubrovnik”, „Književno pero”, „Kaj”, „Hrvatsko zagorje”, „Zadarska smotra”, „Moslavačko zrcalo’’, časopisu Društva Gorana u Rijeci „Runolist”, studentskom listu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci „Vox Iustitiae”, u makedonskom književnom časopisu „Sovremenost” i u bosanskohercegovačkom časopisu „Riječ’’.
Njegove pjesme su više puta uvrštene u zbornik radova Recitala kajkavske poezije u Krapini, a na spomenutom je Recitalu 2009. godine osvojio posebnu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda.
Predsjedavajući Etno-udrugom „Prepelin'c” Delnice, koju je osnovao s nekolicinom prijatelja, zaljubljenika u Gorski kotar i goransku narodnu baštinu, uredio je i objavio nekoliko monografija suvremenih autora, vezanih uz goransku prošlost i etnografiju, od kojih su neke nagrađene „Gorančicom”, književnom nagradom Goranskog Novog lista.
Za svoje zalaganje i rad u dvjema udrugama koje je osnovao i godinama ih vodi, Etno-udruzi „Prepelin’c’’ Delnice i „Glazbenim susretima Gorskog kotara”, dobio je županijsku nagradu „Volonter godine’’ za 2010. godinu, a obje spomenute udruge pod njegovim su predsjedanjem dobile priznanje Grada Delnica, također za 2010. godinu.
Slikovno i tonski snima goranske etno kazivače, skuplja stare predmete i javno se zalaže za osnivanje Etnografskog muzeja Gorskog kotara u Delnicama.
Bavi se slikarstvom i kiparstvom.
Kao kantautor, uglazbio je u suradnji s dvojicom uspješnih glazbenih producenata i aranžera s Kvarnera (Robertom Grubišićem i Robertom Funčićem) za sada 8 svojih autorskih pjesama, koje se već 3 godine uspješno emitiraju na radijskim postajama u regiji.
Na festivalu „Grobnička skala’’ je 2012. godine svojom skladbom ’’Sunčana’’ osvojio 3. nagradu stručnog ocjenjivačkog žirija..
Na festivalu „Čansonfest 2013.’’ u Kastvu je svojom skladbom ’’Pusto more’’ osvojio 1. nagradu stručnog žirija.
2015, godine na istom je festivalu (''Čansonfest'') osvojio 1. nagradu stručnog žirija za najbolji tekst svoje skladbe ''Ča su suzi''.
Oženjen je. Otac je sedmogodišnje kćerkice, Berislave Srne Grgurić.
Objavio je:
1. zbirku pjesama „Raspukline” (izdavač: Odbor za kulturu Grada Delnica, 2000.);
2. zbirku pjesama „Pogrešna vrata” (izdavač: Ceres d.o.o., Zagreb, 2002.);
3. zbirku putopisnih eseja „Tâjna krila šume” (izdavač: Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci, 2005.), nagrađenu 1. mjestom na „Gorančici” za 2005. godinu, književnom natječaju Goranskog Novog lista;
4. zbirku pripovijedaka „Mačje laži” (izdavač: Orion, Rijeka, 2006.), nagrađenu 3. mjestom na „Gorančici” za 2006. u kategoriji beletristike;
5. roman „Dan bez leptira” (izdavač: Etno-udruga''Prepelin'' Delnice, Delnice, 2007.)
6. zbirku poezije na kajkavskom govoru Lokava „Dó se, nè da se” (izdavač: Etno-udruga ''Prepelin''' Delnice, Delnice, 2009.)
7. etnografsku monografiju „Stòare dèjuonške fòajne čez lejto” („Stari delnički običaji kroz godinu”), u suautorstvu sa Željkom Lalošem-Grgočoven (izdavač: Etno-udruga''Prepelin'c'' Delnice, Delnice, 2010.)
8. ’’Gorani’’ - prvu antologijsku zbirku goranskog suvremenog pjesništva, u koju je uvršten uz 10 drugih goranskih autora (Samobor, 2013.)
9. ’’Goranska jela - vezàmska nadèla’’ - kuharicu o tradicijskim uskršnjim nadjevima Gorskog kotara (izdavač: Etno-udruga''Prepelin'c'' Delnice, Delnice, 2014.)
10. Zbirku pjesama ''Zalog sidrenja'' (izdavač: Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci, Rijeka, 2016. godine)
Kao urednik i izdavač objavio je sljedeće naslove goranskih autora:
1. Sandra Malvić: Dejúončeca i Dejúončan - Delnička narodna nošnja (Etno-udruga ’’Prepelin’c’’ Delnice, 2007.)
2. Željko Laloš-Gŕgočof: „Stóara déjuonška ženítaf“ (Stari delnički ženidbeni običaji) (Etno-udruga ’’Prepelin’c’’ Delnice, 2007.)
3. Željko Laloš-Gŕgočof - prof. Natalia Hriberski „Déjuonške púčke popéjfke z'z devetnájstega i
véjka“ („Delničke pučke popijevke iz devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća”) (Etno-udruga ’’Prepelin’c’’ Delnice, 2008.)
4. Miljenko Balen - Željko Laloš : 138. brigada HV- „Goranski risovi” 1991. (nakladnik: Klub 138. Goranske brigade ’’Goranski risovi’’)
5. Slavica Grgurić Pajnić: „Podarete me život (Darujte mi život)” (Etno-udruga ’’Prepelin’c’’ Delnice, 2009.)
Davor Grgurić: ZALOG SIDRENJA
Slijepi putnik
Vi imate onu preporučljivu dozu ležernosti.
Ja sam udžbenički napet, dosljedan oklijevanju.
Vaše je pero raspisanije. Moje se mrijesti u zdjelici tinte.
Ide vam bolje od mene. Skupili ste više krupnih slova.
Škrtiji ste na neuspjesima. Imate više tustih brojki.
Siti ste, punog špila. Ja sve gladniji. Ne znam izjesti adute.
Vi imate smislen stav i valjane karte do odredišta.
Ja sam posve neupućen, blizak galebovoj potrebi lutanja.
Na istoj prôvi dvojbe, vama mogu tek otežati ciljan dolazak.
Lakoćom ste sidrili podvige. Lovorike na prostranom pramcu.
Mene potapa kormilaški klimaks tijesnog odreknuća.
Neće mi poći za rukom ni da vam se propisno predam.
U prednosti ste. Mene tišti umijeće nazadnog preživljavanja.
Sočniji ste, što ste zreliji... Nedozrelost, jedna od mojih boljki.
Jedro vas drâži, nadima vam mudrost. Ja plutam bez vjetra umnosti.
Zašto vam uopće trebam? Čemu biste se mojim manama zamarali?
Teret sam, briga potpalublja. Vas slave osmatrači na jarbolima.
Zbog čeg li ste se naumili sa mnom iskrcati? Neću vas više pitati.
Vratite me u uzak kufer i prešutite me na carinarnici.
Književna Rijeka, 2012.
Slan akvarel
Imam nešto zašutjelih algi, nekoliko uzbrbljalih školjaka.
Razlio sam boju, uneredio akvarel i sad mi se more
Izlijeva preko mirnog ruba propitljive ribarove zjene.
Ne znam slikati portrete, kud li sam se mora uhvatio.
Da je jedan oblak, da je jedan val, još bih se i vadio
Riječju kako svaki pokušaj skrši se o stijenu.
Uzmičem u znaku ravnodušne oseke pa kistom
Ližem dohvat podilaženja: Treba laskat moru!
Zarone u nevještu plićaku skiciranja ne brojim.
Akvarel se širi, slâne se boje dok ih sunce žeže.
Tih, u porazu pjene, sklon sam pučini izostaviti jedra.
U bonaci moje nevješte taštine neće vali sliku uzibati.
Razočaran, prenem se: To s prvim vjetrom more ipak želi
Da mi smoči gležanj. Očinski me tješi da je za me živo.
I što ću, kad prima me. Otplivati tiho do ruba svoje slike.
Književna Rijeka, 2012.
Pravo na ostanak
Unio bih više modrog u ovaj žamor isprike.
Sklopio bih jedra, a vi oplovite još krug.
Ponudite zamah vesla sadrenom psu na provi.
I on već znade iskustvo vaših vjetrova.
Bila bi mi čast da se nađemo u potpalublju:
Red vinskog kartanja, red zdravica uz podvige.
Sabrali ste znatno više plovnih sati od mene
Pa bih uz vas i ja morskije zamirisao.
Sjeverac vam nalaže da k pjeni krenete,
No meni se ne da odmahivati lukobranu.
Laštiti želje o mirnoj vodi i brzom povratku,
Kako nalaže odnjegovana pristojnost valova.
Prešli smo zajedno granicu mirnih voda.
Imam i ja koju prevaljenu milju, trud u zalog.
Ma, spakirajte tihu brigu, mnogo mi ne znači.
Isplovite sami. Ovog puta ja ostajem na kopnu.
Književna Rijeka, 2012.
Obrana sidra
I ovo sidro što se uplelo u tlapnje,
Ogrezlo je u bolnu stanku odustajanja.
Vratite ga toploj vodi, bućnite ga u pokušaj.
Čak ako i ne veže u mir obećanu barku,
Više će mu goditi ostanak na dnu.
Ta promislite, što će sidro prazničnom kopnu.
Koga bi na molu nedjeljnih sladolednih šetnji
Trebalo zbog nečeg miriti? Oblaci nad njim ne sidre.
Očevi što odlaze također se lako odvezuju.
Smijeh lastavica i cvikut djece odbjegle s mise
Nije moguće zauvijek držati u staklu luke.
Prhnut će vam iz ruke čim mahnete brodu na pučini,
Čim se dosjetite odmaštati. Sidro nema ništa s tim.
Obalom možemo šetati bez napora, prekrajati
Istinu i smišljati slaniji kraj uzburkane sudbine.
Valovi su nam prejaki, jer mi nismo moreplovci.
Oni se trude drugdje, iza pupka iskustvenog globusa.
Ma mogu ja vama reći da mi je kičma slanija,
A vi meni opisivati žuljeve od masnih konopa.
U biti znamo da ne iskašljavamo talog pjene
I nemamo dokaz o boju s divovskom nemani.
Mi smo, začešljajte razum, tek površni šetači
Kojima se načas snije da sami znaju okretati pramac.
Kormilo nam nevješto, ne slušaju nas kompasa igle.
Kopnene smo dokone ptice, njegovanih suhih nogu.
Sidro uz nas može tek dosadu vezivati.
Bacite ga natrag iskustvenom moru.
Ondje će trunuti vjerodostojnije.
Književna Rijeka, 2012.
Lučki promatrač
Jest, moglo bi se reći da sam ovdje svjedokom napretka.
Odmahujem dok naizmjence mijenjam pošteđene noge,
Kao što pošten svijet mijenja smjene u tvornici.
Stojim ovdje bez razloga, na ulazu u skrbnu luku
I zurenjem pomažem barkama isploviti. Izučio sam stajanje.
Malo domahujem ribaru, malo se s putnicima nadmudrujem.
Ma mogao bih ja ovako danima, besposlen upravitelj
Svijeta što se vrzma pri ulasku u more, u san pučine.
Dovikujem upute koje u čas smislim, a ljudi plove dalje.
Tako ipak sudjelujem, a valjda nisam na smetnji.
Aktivan sam svjedok kretanja, plime novih planova.
Korisniji od algi na boku. Još kad bi me Uprava luke zaposlila.
Književna Rijeka, 2012.
Prekid programa
Jedra su sklopljena, jarbol zaboden u ostanak.
Zamrle su mučne ptice, okončana polemika
O dozi preživljavanja, naputku za snošaj.
Presjekla se riječ o spajanju nacionalnog pokušaja,
O potrebi da se dobije nova prilika dobitka.
Nesuvislo nabrajanje artikala, zov rivalstva.
Politika ne bi sidrila. Radništvo blijedi bez cijene.
Patriotizam s mladim lukom. Konzervativnost uz janjetinu.
Parole smišljene da nas zavade sekundu prije Dnevnika.
Ti ćeš znati više od mene: Ipak nije nužno
Odgledati kraj svake umrežene reklame,
Prebojiti baš svaku ulovljenu zlatnu ribu.
Sve to možeš pohvatati već sutra.
Nov ispraćaj birokracije u stanki utakmice.
Sad se obuci, idemo van šetati.
Iščupao sam kabel iz utičnice.
Književna Rijeka, 2012.
Starac pri moru (Morsko sviranje)
Slutio sam da će do tog doći: Valovi i ja priželjkujemo note.
Melodiju odmora koja će njima davati ritam, meni mir.
Uvidjeti nepotrebu šutnje, znači odsvirati prvi potreban ton.
Naodmarao sam se u strogoći tišine, sad bih blagu glazbu.
Mek u uzdahu Meduze, vrije napjev drevnog stasanja pjene.
Sad sam žica koju more ljulja. Natopi me slutnja pjesme.
Vještinu stjecah u poletu; dišem toplinu obećanog strujanja.
Zamišljen drhtaj umočen u val kuša upjenjenost zrenja.
Privoljen i zadobiven, mrmljam napjev životne slanosti.
I ne čudim se što pjesmu ispunjenja val tiho vraća u dubinu.
Moslavačko zrcalo, 2013.
Nemoćnik
Od valova možeš učiti upornost. Oni od tebe provjerene izlike.
Prispjelu plimu dočekuj s radošću. Preplavit će tvoje uzmake.
Koliko već stojiš na ovoj čvrstoj groti, i sam si mogao očvrsnuti.
Spadaš u propuštatelje neslanih prilika. Onda ne psuj vale zbog soli.
Što reći, a da slušaš, prijatelju? Moja riječ je sitnija od kapi
Raspršenog vala koju prilijepi vjetar o namršteno čelo.
Rekoh da ne staješ na mudru grotu. Da ne slušaš more kako ključa.
Ostario si, ne stekavši uzburkano spoznanje. A valovi nadolaze uporno.
Moslavačko zrcalo, 2013.
popis članova