Diana Rosandić Živković

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Diana Rosandić Živković

Članovi društva

Diana Rosandić Živković

DIANA ROSANDIĆ ŽIVKOVIĆ, rođena je 1964. g. u Rijeci. Završila ekonomsku školu. Od 1996. postala član DHK, a od 2000. član HZSU, te kao profesionalna književnica živi i radi u Rijeci. Objavila 24 knjige. Deset romana, tri zbirke priča, tri knjige za djecu o i sedam zbirki pjesama. Prevođena na engleski, talijanski, španjolski, slovenski, makedonski, njemački, bugarski i mađarski. Poeziju i prozu objavljuje u časopisima. Pjesme su joj nagrađivane, neke uglazbljene. Uvrštena u antologije. Sudionica je mnogih književnih susreta i manifestacija. Roman Lanterna dobio je I. nagradu Drago Gervais 1995. godine. Osvojila je I. mjesto na natječaju MH (Vukovar) 2021.g. za poeziju na temu o hrvatskom Domovinskom i obrambenom ratu. Knjiga Golubica Mira / Colomba di Pace osvojila je u Trstu 2008. g. nagradu „Umberto Saba“ za najbolje prevedenu zbirku na talijanski jezik, (prijevod Giacomo Scotti i Vanesa Begić). 2022. u prijevodu Željke Lovrenčić, u čileanskom digitalnom časopisu Altazor u izdanju Naklade Vicente Huidobro, objavljen joj je izbor u odabiru panamskog književnika Javiera Alvarada. Autorica je uz Željku Lovrenčić sudjelovala i na 28. Međunarodnom pjesničkom festivalu u Havani koji se od 4. do 28. svibnja 2022.održao virtualno. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci uvrštena s dva romana u izbornu lektiru, (Lanterna i Moj moza(i)k), a Maja Opačak diplomirala je 2004.g. s temom: PROZA DIANE ROSANDIĆ. 2007.g. uvrštena u knjigu PUENTES – POESIA Croata, diez poetas contemporaneos prevedenu na španjolski jezik (Željka Lovrenčić). Pjesme su joj 2009. objavljene u talijanskoj monografiji Arte nel segno di Carmelo Zotti, poesia. Zastupljena je 2010. godine u talijanskoj antologiji ženskog pjesništva Petali u nakladi „Verba Volant“ iz Belluna, (prijevod G. S.). U prijevodu Željke Lovrenčić na španjolski jezik zastupljena je u knjigama: El roce de la mariposa (Poesia croata contemporánea) 2010, te Bajo la ceniza del antiguo fuego (Poesia de Croacia) tiskana u nakladi „La Zonámbula“ iz Meksika iste godine. Pjesma Ne dotiči se mržnje u prijevodu na talijanski (G.S.) prvonagrađena je u Faenzi (Italia), na međunarodnom literarnom natječaju za žene Ma adeso Io. Ista je pjesma uvrštena u likovnu monografiju EL COLOR DE LA VIDA poznatog španjolskog slikara i kipara Cristóbala Gabarróna. Pjesma Modrine tiskana je u zborniku Hod se nastavlja s natječaja Josip Ozimec u Mariji Bistrici (2010). Rukopis Na istom zarezu“ uvršten je među pet najboljih na natječaju Jutra poezije za nagradu „Josip Sever“ 2011. Rukopis „Baj-bajka o divovima“ uvršten je među najboljima za nagradu Drago Gervais 2013. Predsjednica je Tinte 910, udruge za promicanje kulturnog stvaralaštva. Idejna začetnica međunarodnog foto-likovno-literarnog natječaja UČKA MI SE. U fazi pisanja roman „Krotitelj mačaka“.

Bibliografija

Do sad je objavila sljedeće knjige:

1. Kamen pjesnika, zbirka pjesama (1994. Rijeka)

2. Lanterna, roman, I. nagrada „Drago Gervais“ (1995. Rijeka)

3. Puži slobodo, roman (1996. Rijeka)

4. Svjedok i raskrižje, zbirka pjesama (1997. Rijeka)

5. Cirkus plave ptice, roman u dvije boje (2001. Rijeka)

6. Zlatni paun, zbirka kratkih priča (2002. Rijeka)

7. Moj moza(i)k, roman (DHK Zagreb, 2003.)

8. Antiratne i jedna ljubavna/Antiwar Songs and a Song of Love, pjesme, prijevod na engleski - Slobodan Drenovac (DHK, 2004. Rijeka)

9. Što se dogodilo s Dinom Jailon?, roman za mlade (DHK, 2005. Rijeka)

10. Moj moza(i)k 2, (DHK, 2006. Rijeka)

11. Ćelavi jež (i ostale bajke), priče za najmlađe (2006. Rijeka)

12. Sabrane pjesme, (2006. Rijeka)

13. Zvjezdani kaktus, roman (2007. Rijeka)

14. Pusica za tebe, ilustrirana knjiga za djecu (2007. Rijeka)

15. Golubica mira/Colomba di pace, pjesme (2008. Rijeka), prijevod G.Scotti i V.Begić

16. Na istom zarezu, pjesme (2011. Rijeka), uži izbor nagrade „Jutra poezije“

17. Ignacijeva Plava Ruža, dijaloški duhovni roman (2012. Rijeka)

18. Baj-bajka o divovima pjesme (2014. Zagreb), uži izbor za nagradu „Drago Gervais“

19. Tajna Ribareve ješke, roman (2015.)

20. Strah od konja, zbirka priča (Studio moderna d.o.o Zagreb 2015.)

21. Tetovirana, roman (DHK Zagreb, 2017.) uži izbor za „D. Gervais“

22. Zidoder, knjiga priča (Studio moderna d.o.o Zagreb 2018.)

23. Moj moza(i)k – Trilogija (Studio moderna d.o.o Zagreb 2022.)

24. Dvije krijesnice i ostale bajke ( Studio moderna Zagreb 2022.)

Također, bavi se izradom mozaika od pronađenih, keramičkih krhotina, te izradom kolaža. Imala je samostalne izložbe u Rijeci, Zagrebu, Puli, Pazinu, Novom Vinodolskom, na Unijama… Na prvom „Bijenalu mozaika“ u Rijeci 2011. sudjelovala je s mozaikom „Plava Ruža“ te je uvrštena u zbornik. Na prvom salonu minijaturne umjetnosti MINI ART Rijeka 2017. dobila je pohvalu za umjetnički objekt – Knjiga, (tehnika mozaik). 2017. g. uvrštena na skupnu izložbu amaterskog stvaralaštva PRO FUTURA u Poreču sa slikom kombinirane tehnike - UMJETNIK I PET UHLJEBA U KULTURI. Na obroncima Učke (Tuliševica, Liganj) napravila je mozaik VII. postaje Križnog puta na prirodnoj stijeni 4mx1

Spomenimo neka od umjetničkih izlaganja mozaika i kolaža:

Izlaganje mozaika u Domu branitelja u Puli u sklopu sajma rukotvorina ART
Samostalna izložba mozaika u sklopu promocije knjige Moj moza(i)k u Gradskoj knjižnici Rijeka
Pohvala za rad – objekt-knjiga (mozaik) na Mini ART izložba Rijeka 2017.
Sudjelovanje s kolažem UMJETNIK I PET UHLJEBA U KULTURI na Zajedničkoj izložbi u Poreču na PROFUTURA 2018.
Izložba kolaža na Noć Knjige u Selcima u Gradskoj knjižnici u sklopu promocije knjige „Tetovirana“
Land/Art na obroncima Učke zastupljena s mozaikom na prirodnoj stijeni.
Spomenička zbirka Brlić-Mažuranić samostalna izložba kolaža 2019.
Samostalna izložba kolaža u DHK Zagreb u sklopu promocije knjige ZIDODER 2019.
Gradska knjižnica Rijeka, izložba „Priče o slikarima“ srpanj 2019.
Gradska knjižnica Novi Vinodolski, „Komadići svjetlosti“, kolovoz 2019.
Galerija GL Pazin 4. 3. 2020. izložba i umjetnički performans (koja je zatvorena na pola zbog korone).
Izložba kolaža na Šetnici Carmen Sylve u Opatiji 2020.
Izložba kolaža na lukobranu ŠRD Portić Kantrida u sklopu snimanja završnog dijela dokumentarnog filma „Moj moza(i)k 3“, 2021.
Izložba na Šetnici Carmen Sylve, 2021.
Samostalna izložba u „Poneštrici“ Rijeka, uz performans „Smetajte umjetnika“, 2021.
Samostalna izložba kolaža na Grobniku, 2021.
Skupna izložba na Šetnici Carmen Sylve 2022.
Samostalna izložba kolaža u Galeriji Torać na Unijama 2022.
Performans „Smetajte umjetnika“ Portić 20, Rijeka 2022-23.

Kontakt: 0918983894
Portić 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
mail: dianarosandić@gmail.com

Iz zbirke “na istom zarezu”

revizija

on sjedi u prvom redu
prekriženih ruku
prgave usne, šutljive
on nije stih – cijela je knjiga!

govorniku se sviđaju dva pasusa
prvi o punini slobode
i drugi o uništenom egu potkupljivog recenzenta

gospođa do njega
na polici od hrastovine
ne pristaje na umanjenje vrijednosti
njegovih dugih-drugih, mnogih rečenica
ali uspjela je isturiti hrbat, ravno
samo to

na ta dva pasusa
(str. 8 i str. 58.)
podmeću vizit-karte
guraju oznake i podsjetnice
uskoro, osjeća, obilježit će ga tetovažom ravnih linija
za cijelu vječnost
imao je priliku odmarati se na zaspalim prsima
štitio je lice svjetlopute kupačice
branio ideju od proljetne kiše
ali samo su ta dva pasusa (8., 58.)
budila ljude, kupače i autiste
i drže da nije lako ljetno štivo

gospođa ruskinja
već dugi niz godina nedotaknuta
cijelu priču dobro zna
i ljude iz opasnog miljea
premda u sibiru nisu držali do njezina mišljenja
stigla je poruka olovkom, na lijevom dnu ispisana
dvaput gumicom pobrisana, (uzalud):

bolje je ne isticati se, revizija još traje, ovo nije tvoja priča, ti si zbirka pjesama, radije gledaj svoje stihove - pogotovu posljednje

„... u dahu, u trenu
žeržardin sanja o dobrom čovjeku
i dugu pjesmu drži za skut kaputa
čekajući povratak uvijek na istom zarezu...“

(dalje je šifrirano)

smjer je utvrđen

ti što jesi sada promatrač tišine
sutra ćeš biti tišina sama
određen za pomak
prosut u vječnom nizu pogleda

tvoja je mrena ružičasta i laka
siva i teška nek' te sutra mimoiđe
dok napipavaš gustoću između dva mraka
jedan je rjeđi jer udiše smirnu i ljiljan
drugi se topi u kapi vrele krvi
kažem ti – začas se zgodi
ne osjetiš razliku
kad je to duša s atletske staze prešla na pistu
smjer je utvrđen
istim pravcem
poput putanje gusjenica
ili pokret smežurane ruke

tvoje je ufanje bolno od uzdaha
ne smiješ izreći svoje spoznanje
u njemu je rađanje, kajanje
i mala smrt
koja preoblikuje rečenicu što se iznova rađa
treperi, dušo, treperi
pa se opet umiri
jer ovo je vrijeme za mrtve i zaljubljene
gledaj dobro
dva jesu mraka
ali jedan je rjeđi
miriše na smirnu i ljiljan
drugom ćemo ponuditi kažiprst
i malu kaplju krvi što se rosom rosi
nalazi pjesme će stići
i bit će sve onako kako sam ti govorio
ne boj se
mi mrtvi smo
i zaljubljeni

ona negdje obilato rađa i krvari

stihovi koji govore o smrti
ne zvuče strašno
dok oni o sjeni smrtnoj
mračniji su od sjene
no sad su moderne drakuline pjesme
koje crvenim desnima
plaše romantičare na rubovima

moja mala pjesma
o mravu ranjena ticala
koji mikro-kapljom krvi
ostavlja trag lutanja
u potrazi za svojim zdravim prethodnicima
ona nije dovoljno krvava ni sočna
nije dovoljno inovativna
jer mnogim mravima nedostaje ticalo
ni krušna mrva ih ne može utješiti
ali o tome se malo govori
i još manje piše
to je samo crna točkica koja nalikuje zarezu
nekad crtici
nekad - bez trećine ticala - i upitniku
moj je mrav mršav
dezorijentiran
umoran
i nije samotni tip
već ga dugo pratim u njegovim lutanjima
mrav i ja
kraljicu još nismo pronašli
a ona negdje obilato rađa i krvari

Vijenac, 582, Književnost

O ljubavi, rastancima i smrti

Ljerka Car Matutinović

Iako se čini da je nova proza Diane Rosandić Živković bez, simbolički rečeno, „staklenih pregrada“, ne treba se prepustiti tom sirenskom zovu. Naime, autoričini likovi osmišljeno bačeni u svijet intuitivno razvijaju svoju komunikaciju s tim svijetom, izdvajajući se u vrtlogu života od drugih. Oni nisu usuglašeni s prostorima i životima drugih. Zaokupljeni su prostorima u kojima žive. Njihova su mjerila omeđena iskustvima kojima dokazuju svoju opstojnost.

Trideset i šest priča sakupljenih u knjizi Strah od konja dramatski se raspoređuju u svoja postojanja ili, kako je domišljato napisala autorica u svojoj zbirci Na istom zarezu (2011): „i srce smo pojeli / netko lijevu, netko desnu / klijetku / netko krletku, netko rešetku“. Upravo u takvu začaranom krugu egzistiraju autoričini junaci sve do dramatskih otuđenja i svojevrsna ništavila (Duga priča, Premijera, Gorostas): „Kad su Gorostasa optužili da je mačem sasjekao djevojku, nisu znali da je ona napravila harakiri, iz nepoznatog razloga, možda upravo zbog melankolije. Mač se nakon pogreba prodao, a obitelj i danas nasljeduje strah od dugih noževa.“

Kompozicijski, navedene su priče koncizne, gotovo škrte u iskazu. Samo onoliko koliko je nužno. Kratke su to priče (crtice!) koje imaju „glavu i rep“, poantu koja ne zatvara krug zbivanja, jer je u kazivanju uposlena mašta. Mašta je ono posebno u ovoj Dianinoj prozi. Sudeći prema naslovima koje je osmislila, njezina je imaginacija čudesna, nepresušna:Baccara orhideja iz Burme, Strah od konja, Iris, Vlak, Cvrčak i ruža, Djeca Tulipanske revolucije. Navedene priče karakterizira duga kompozicija i dinamična dijaloška forma. Čini se začudnim takvo obilje tema u suglasju sa svojevrsnom lakoćom pisanja. Autorica je daleko od toga da se zanosi ili da uživa u pisanju. Ali nije „zlonamjerna“, a ni ironijski odmak nije joj stran. Ona je poput demijurga, tvorca, koji iz kozmičkih (spisateljskih!) visina slaže i preslaguje živodajne kockice u funkciji stvarnog i nestvarnog.

Knjiga Strah od konja neprozirno je prozirna priča o ljubavi, rastancima i smrti. Ona ustrajno propituje svekolike prostore duše izvrgnute prostranstvima zemaljskih samoća. Obzori su to i daleki i nazočni, nijansirani u tegobnom traženju i žudnji za ljudskim egzistiranjem. Dinamična autoričina imaginacija pomaže čitatelju da se pridruži fenomenu vječnog nemira kojemu je podvrgnut homo sapiens: „Zemlja je usporeno padala u busenima i grudama uokolo, sipeći iz visina. Što je duže trajalo, prašina je postajala sitnija i laganija. Rijetka krošnja tek propupale bukve povijala se na udaru zraka. Bilo je na neki način lijepo. U jednom joj se trenu učini da uokolo stoje svi pokojni suborci i odaju joj počast. Salutirali su joj i nestali u omaglici.“ (Rahla mi zemlja)