DIANA ROSANDIĆ ŽIVKOVIĆ, rođena 15. veljače 1964. godine u Rijeci. Završila ekonomsku školu, od 1996. postala član DHK, a od 2000. član Zajednice HZSU, te kao profesionalni književnik živi i radi u Rijeci.
Prevođena na engleski, talijanski, španjolski, slovenski, makedonski, njemački, bugarski i mađarski. Poeziju i prozu objavljuje u časopisima. Mnoge su joj pjesme nagrađene, neke uglazbljene. Sudionica je mnogih književnih susreta i manifestacija. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci uvrštena s dva romana u izbornu lektiru, (Lanterna i Moj moza(i)k), a Maja Opačak je diplomirala 2004. g. s temom: PROZA DIANE ROSANDIĆ.
Roman Lanterna dobio je prvu nagradu Drago Gervais 1995. godine. 2007.g. uvrštena u knjigu PUENTES – POESIA Croata, diez poetas contemporaneos prevedenu na španjolski jezik (Željka Lovrenčić). Knjiga Golubica Mira / Colomba di Pace osvojila je u Trstu 2008. g. nagradu „Umberto Saba“ za najbolje prevedenu zbirku na talijanski jezik, (prijevod Giacomo Scotti i Vanesa Begić). Pjesme su joj 2009. objavljene u talijanskoj monografiji Arte nel segno di Carmelo Zotti, poesia. Zastupljena je 2010. godine u talijanskoj antologiji ženskog pjesništva Petali u nakladi „Verba Volant“ iz Belluna, (prijevod Giacomo Scotti). U prijevodu Željke Lovrenčić na španjolski jezik zastupljena je u knjigama: El roce de la mariposa (Poesia croata contemporánea) 2010, te Bajo la ceniza del antiguo fuego (Poesia de Croacia) tiskana u nakladi „La Zonámbula“ iz Meksika iste godine. Pjesma Ne dotiči se mržnje u prijevodu na talijanski (G.S.) prvonagrađena je u Faenzi, u Italiji na međunarodnom literarnom natječaju za žene Ma adeso Io. Ista je pjesma uvrštena u likovnu monografiju EL COLOR DE LA VIDA poznatog španjolskog slikara i kipara Cristóbala Gabarróna. Pjesma Modrine tiskana je u zborniku Hod se nastavlja s natječaja Josip Ozimec u Mariji Bistrici (2010). Rukopis “Na istom zarezu“ uvršten je među pet najboljih na natječaju Jutra poezije za nagradu „Josip Sever“ 2011.
Bavi se i izradom mozaika od pronađenih, keramičkih krhotina, imala je i samostalne izložbe, a mozaikom „Plava Ruža“ sudjelovala na prvom „Bijenalu mozaika“ u Rijeci 2011., te uvrštena u zbornik.
Do sad je objavila sljedeće knjige:
1. Kamen pjesnika, zbirka pjesama (1994., Rijeka)
2. Lanterna, roman (1995., Rijeka)
3. Puži slobodo, roman (1996., Rijeka)
4. Svjedok i raskrižje, zbirka pjesama (1997., Rijeka)
5. Cirkus plave ptice, roman u dvije boje (2001., Rijeka)
6. Zlatni paun , zbirka kratkih priča (2002., Rijeka)
7. Moj moza(i)k, roman (DHK Zagreb,2003.)
8. Antiratne i jedna ljubavna/Antiwar Songs and a Song of Love, pjesme, prijevod na engleski - Slobodan Drenovac (2004., Rijeka)
9. Što se dogodilo s Dinom Jailon?, roman za mlade (2005., Rijeka)
10. Moj moza(i)k 2, (Rijeka 2006.)
11. Ćelavi jež (i ostale bajke), priče za najmlađe (2006., Rijeka)
12. Sabrane pjesme, (2006., Rijeka)
13. Zvjezdani kaktus, roman (2007., Rijeka)
14. Pusica za sve, ilustrirana knjiga za djecu (2007., Rijeka)
15. Golubica mira/Colomba di pace, pjesme, prijevod Giacomo Scotti i Vanesa Begić, (2008., Rijeka)
16. Na istom zarezu, pjesme (2011., Rijeka)
17. Ignacijeva Plava Ruža, roman, (2012., Rijeka)
Iz zbirke “na istom zarezu”
revizija
on sjedi u prvom redu
prekriženih ruku
prgave usne, šutljive
on nije stih – cijela je knjiga!
govorniku se sviđaju dva pasusa
prvi o punini slobode
i drugi o uništenom egu potkupljivog recenzenta
gospođa do njega
na polici od hrastovine
ne pristaje na umanjenje vrijednosti
njegovih dugih-drugih, mnogih rečenica
ali uspjela je isturiti hrbat, ravno
samo to
na ta dva pasusa
(str. 8 i str. 58.)
podmeću vizit-karte
guraju oznake i podsjetnice
uskoro, osjeća, obilježit će ga tetovažom ravnih linija
za cijelu vječnost
imao je priliku odmarati se na zaspalim prsima
štitio je lice svjetlopute kupačice
branio ideju od proljetne kiše
ali samo su ta dva pasusa (8., 58.)
budila ljude, kupače i autiste
i drže da nije lako ljetno štivo
gospođa ruskinja
već dugi niz godina nedotaknuta
cijelu priču dobro zna
i ljude iz opasnog miljea
premda u sibiru nisu držali do njezina mišljenja
stigla je poruka olovkom, na lijevom dnu ispisana
dvaput gumicom pobrisana, (uzalud):
bolje je ne isticati se, revizija još traje, ovo nije tvoja priča, ti si zbirka pjesama, radije gledaj svoje stihove - pogotovu posljednje
„... u dahu, u trenu
žeržardin sanja o dobrom čovjeku
i dugu pjesmu drži za skut kaputa
čekajući povratak uvijek na istom zarezu...“
(dalje je šifrirano)
smjer je utvrđen
ti što jesi sada promatrač tišine
sutra ćeš biti tišina sama
određen za pomak
prosut u vječnom nizu pogleda
tvoja je mrena ružičasta i laka
siva i teška nek' te sutra mimoiđe
dok napipavaš gustoću između dva mraka
jedan je rjeđi jer udiše smirnu i ljiljan
drugi se topi u kapi vrele krvi
kažem ti – začas se zgodi
ne osjetiš razliku
kad je to duša s atletske staze prešla na pistu
smjer je utvrđen
istim pravcem
poput putanje gusjenica
ili pokret smežurane ruke
tvoje je ufanje bolno od uzdaha
ne smiješ izreći svoje spoznanje
u njemu je rađanje, kajanje
i mala smrt
koja preoblikuje rečenicu što se iznova rađa
treperi, dušo, treperi
pa se opet umiri
jer ovo je vrijeme za mrtve i zaljubljene
gledaj dobro
dva jesu mraka
ali jedan je rjeđi
miriše na smirnu i ljiljan
drugom ćemo ponuditi kažiprst
i malu kaplju krvi što se rosom rosi
nalazi pjesme će stići
i bit će sve onako kako sam ti govorio
ne boj se
mi mrtvi smo
i zaljubljeni
ona negdje obilato rađa i krvari
stihovi koji govore o smrti
ne zvuče strašno
dok oni o sjeni smrtnoj
mračniji su od sjene
no sad su moderne drakuline pjesme
koje crvenim desnima
plaše romantičare na rubovima
moja mala pjesma
o mravu ranjena ticala
koji mikro-kapljom krvi
ostavlja trag lutanja
u potrazi za svojim zdravim prethodnicima
ona nije dovoljno krvava ni sočna
nije dovoljno inovativna
jer mnogim mravima nedostaje ticalo
ni krušna mrva ih ne može utješiti
ali o tome se malo govori
i još manje piše
to je samo crna točkica koja nalikuje zarezu
nekad crtici
nekad - bez trećine ticala - i upitniku
moj je mrav mršav
dezorijentiran
umoran
i nije samotni tip
već ga dugo pratim u njegovim lutanjima
mrav i ja
kraljicu još nismo pronašli
a ona negdje obilato rađa i krvari