Drago Krpina rođen je 12. listopada, 1960. god. u mjestu Radošinovcu, kod Benkovca. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Stankovcima a srednju u Puli i Zadru.Studirao je hrvatski jezik i književnost n Filozofskom fakultetu u Zadru a potom na Učiteljskoj akademiji u Gospiću i Zagrebu, gdje je i diplomirao. Neko vrijeme bavio se amaterskim kazalištem nastupajući na različitim smotrama kazališnih amatera. Posebno je bila zapažena njegova scenska interpretacije poezije Sergeja Jesenjina. Do 1990. radio je kao učitelj, najprije u područnoj školi Miholjec kod Križevaca a zatim u više mjesta u okolici Biograda. Od 1990. do 2003. bio je zastupnik je u Hrvatskom saboru a od 1995. do 2000. savjetnik Predsjednika republike. Stihove je počeo objavljivati u studentsko doba. Pjesme su mu tiskane u različitim časopisima. Prvu zbirku poezije, Čempresi i druge stvari objavio je 2004. godine. Zbirku poezije Predjesenja melankolija objavio je 2007. U književnim časopisima "Republika" i "Zadarska smotra" objavljene su mu pripovijetke.
OLUJNE GODINE, Hrvatski informativni centar, 1996.
UZROCI PORAZA, Naklada Levak, 2000.
ČEMPRESI I DRUGE STVARI, Matica hrvatska Zadar, 2004.
TIRANIJA KAMELEONA, Hrvatski informativni centar,2007.
PREDJESENJA MELANKOLIJA, Alfa, 2012.
ČEMPRESI
Vi rastete danomice,
sporo ali ustrajno.
Vi ničete i rastete
iz korijenja
što prepliće se gusto
s kostima
bliskih i dalekih,
znanih i neznanih
mojih predaka.
Vašim deblima visokim
i krhkim granama
kolaju neispunjene čežnje,
snovi i molitve
Josine, Šimine, Matine ...
i, od lani, oca mi Nike.
Ma kako
prostor me odnio daleko,
ma kako
otrglo me vrijeme,
u vašim krošnjama,
tugaljive i tihe,
slušam priče,
molitve i pjesme
svih onih dragih
koji više ne hode
pod suncem.
Živi,
od davnih dana,
lišćem vašim kite
božićne svijeće
jer u njemu
njihovi mrtvi žive.
Kraj zvonika Svetog Ante,
vi rastete danomice,
sporo ali ustrajno.
Vršcima svojih krošnji
prenosite tihi šapat
sa Zemlje na Nebo
i s Neba na Zemlju.
Kad počinem i sam
među svoje mrtve,
moje ruke s vašim
preplest će se žiljem
i rast' ćemo skupa
u novom životu.
*Iz zbirke Čempresi i druge stvari
SLIKA KRIZMANICA
Mnoštvo bijelih haljina!
Radost vedrih osmijeha!
A sutra?
Tuga sjetnih uzdaha.
Mnoštvo crnih marama.
*Iz zbirke Čempresi i druge stvari
PREDJESENJA MELANKOLIJA
Iz vlažne omaglice rujanskog zorja
promalja izblijedjela slika ljeta.
Čelom naslonjen
na staklo južnog prozora,
osluškujem, u daljini,
topot skorih teških kiša.
Melankolija predjesenja,
od nekud već znana,
kao tamjan crkvene lađe,
oplahuje svaku misao
i obeshrabruje napor da se krene
u nejasne pothvate
još jednog dana
*Iz zbirke Predjesenja melankolija
MASLINE, MOJE MASLINE
Masline, moje masline!
Dok zemljom toplom
živodajnom
zagrćem krhko vaše korijenje
i vaše mladice tanke
ustremljujem u okomicu,
ravno prema nebu,
razmišljam o tomu
kako neće proći dugo
i vi ćete me nadvisiti,
nadrasti, nadjačati.
Prkoseći studeni, žegi, vjetru kiši...,
vi ćete, danomice,
rasti k suncu
i vaše će korošnje bujati
na sve četiri strane svijeta.
A ja ...
Ja ću, jednako ustrajno,
motreći vas,
dan za danom,
ponosan,
i s ponešto nemira u srcu,
prigibati se i rasti
prema zemlji.
I neću se umoriti,
evo vam moje riječi,
sve dok mi ruke
sasvim ne srastu
s neuništivim
vašim korijenjem.
*Iz zbirke Predjesenja melankolija
MOLITVA ZA OBIČNE DANE
Bože, koji jesi,
na zemlji i nebesi
običnih dana daj mi!
Dana daj mi
u kojima trublje ne čuju se
i jurišne zublje ne dižu se!
Bože, običnih dana daj mi!
Dokolice daj mi
da u miru, bez otkucaja sata,
slušam tišinu maslinika!
Daj da daleko od sajmišta
i ljudi u vječitoj žurbi
počinem u sjeni seoskog zvonika!
Bože, običnih dana daj mi!
Daj mi da, kao nekad dok bijah dijete,
ležeći nauznak u dozrelu žitu,
pogledom tražim prve upaljene zvijezde!
Bože, koji jesi,
na zemlji i nebesi,
običnih dana,
sasvim običnih dana daj mi!
*Iz zbirke Predjesenja melankolija