DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Dubravka Brezak Stamać
Dubravka Brezak Stamać rođena je 22. rujna 1966. u Vinkovcima gdje je završila osnovnu i srednju školu, te osnovnu baletnu školu pri glazbenoj školi „Josip Runjanin“. Doktorica je znanosti, područje humanistika, znanstveno polje filologija, znanstvene grane teorija i povijest književnosti. Područje znanstvenoga interesa prvenstveno je hrvatska renesansna književnost, te komparatističke veze hrvatske književnosti, jezika i kulture u kontekstu europskih književnosti. Također, arhivski je istraživala povijest hrvatskoga školstva na primjerima poučavanja hrvatskoga jezika u nastavi XIX. st.
Radi kao profesorica hrvatskoga jezika na prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji - XV. gimnazija u Zagrebu. U suradnji s Katedrom za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu radila je u izobrazbi studenata u okviru kolegija Metodika hrvatskoga jezika i književnosti. U nastavi hrvatskoga jezika mentor je đacima koji ostvaruju visoke rezultate na Državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika, na LiDraNu, pjesničkoj manifestaciji „Goranovo proljeće za mlade pjesnike“.
Piše i objavljuje u recentnim književno-znanstvenim časopisima, sudjeluje na znanstvenim simpozijima. U mandatnom razdoblju 2019. – 2023. obnašala dužnost ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje. Dobitnica godišnje Nagrade Grada Zagreba za 2016. godinu za objavljene knjige u 2016. godini koje su vrijedan prinos proučavanju starije hrvatske književnosti. Dobitnica državne Nagrade Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta "Ivan Filipović" za znanstveni rad za 2016. godinu. Odlukom predsjednice Republike Hrvatske odlikovana Redom hrvatskog pletera 11. lipnja 2018. Na Danima Josipa i Ivana Kozarca, 25. listopada 2019. Poveljom uspješnosti nagrađena je knjiga "O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku".
KNJIGE
2022. Marko Marulić, Judita (1501.-1521.-2021.), Zbornik radova u povodu 500. obljetnice od prvotiska Judite, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2022.
2019. O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku, AGM, Zagreb
2016. Pisma iz renesanse, Školska knjiga, Zagreb
2016. Mavro Vetranović, Pjesnička i dramska djela, Stoljeća hrvatske književnosti, knjiga br. 133., Matica hrvatska, Zagreb
2011. Doktorska disertacija Poetika poslanice u stihu u hrvatskoj književnosti 15. i 16. stoljeća, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
2005. Dramsko djelo Mavra Vetranovića, „Bošković“, Split
1999. Mavro Vetranović, Izbor iz djela, „Riječ“, Vinkovci
1997. Starohrvatske književne teme, „Riječ“, Vinkovci
1994. Mavro Vetranović Čavčić, Izabrani stihovi, „Erasmus“, Zagreb
POGLAVLJE U KNJIZI
2006. Marin Držić, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup, Tirena, Školska knjiga, Zagreb (pogovor Frano Čale i Mira Muhoberac, metodička obrada drama Dubravka Brezak Stamać)
2006. Ante Kovačić, U registraturi, Školska knjiga, Zagreb (pogovor Krešimir Nemec, metodička obrada romana Dubravka Brezak Stamać)
ZNANSTVENI, STRUČNI RADOVI I ESEJI
2024. Prolegomena za buduću maturu iz Hrvatskoga jezika, „Vijenac“, br. 795-796., Matica hrvatska, Zagreb, str. 3.
2024. Književne i kazališne studije Tonka Maroevića u Zbornicima Dani hvarskog kazališta, Dani hvarskog kazališta, HAZU, Zagreb, Književni krug, Split, str. 43-56.
2023. Dvojica prijatelja Ljudevita Gaja – grof Janko Drašković i Fran Kurelac, 49. Dani hvarskog kazališta, HAZU, Zagreb, Književni krug, Split, str. 79-93.
2022. Treba li danas srednju Europu približiti Europljanima? 43. Zagrebački književni razgovori / Srednja Europa: kulturološki ili geografski pojam? u Rebulika, br. 11-12; godište 78., Zagreb, 2022., str. 13-20.
2022. Razgovori o starosti i bolesti u poslanicama Petra Hektorovića,” Vrhu starosti”, 48. Dani hvarskoga kazališta, HAZU, Split, Književni krug Split, str. 5-15.
2021. Jure Kaštelan - hrvatski Lorca (osvrt na zbirku pjesama Crveni konj), 24. Šoljanovi dani / Život i djelo Jure Kaštelana, Nova Istra, br. 1 – 4; godište XXVI., sv. 68., Pula, 2021., str. 290-293.
2021. Stjepan Radić - u povodu 90. obljetnice smrti, 16. Pulski dani eseja, 1918. – 2018.; Stoljeće od raspada Monarhije, Nova Istra, br. 1- 4; godište XXVI., sv. 68., Pula, 2021., str. 53-55
2019. Epistolarij Ljudevita Paskalića, Ludovicus Pascalis o prijateljstvu, ljubavi, ratu i pjesništvu, Zadarska smotra, br. 1-3., Zadar, 2019.; str. 143.-152.
2016. Cjeloviti pogled na djelo renesansnog pjesnika Mavra Vetranovića Čavčića, “Dubrovnik“, br. 1., Matica hrvatska, Dubrovnik
2015. Poslanice u stihu – svjedočanstvo dramatičnoga opstanka, (Prodori Osmanlija u hrvatske krajeve), Hrvatska revija, br. 2/2015., Matica hrvatska, Zagreb, str. 86-92.
2014. Matošev herbarij, „Republika“, br.12., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, str. 48-57.
2014. Klasifikacija stihovane renesansne epistolografije prema temama, „Dubrovnik“, br. 1, Matica hrvatska, Dubrovnik
2013 Frangešov Mažuranić, Zbornik o Ivi Frangešu, Zbornik radova s Međunarodnoga skupa Zagreb/Trst, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 347-358.
2013. Galantni rječnik renesansnih poslanica u stihu, „Forum“, br. 4-6, HAZU, Zagreb
2013. Marko Marulić benediktinki Katarini Obirtić, „Kolo“, br. 1-2, Matica hrvatska, Zagreb
2012. .Književno-povijesni pregled poslanica u stihu i prozi u povijesti europskoga pjesništva od antike do renesanse, Croatica et Slavica Iadertina, VIII/II, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2012., str. 403-438. (izvorni znanstveni članak kategoriziran A2)
2012. Poslanice u stihu u književnoj historiografiji, „Republika“, br. 9, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb
2011. Epistolografska topika u hrvatskim renesansnim poslanicama, „Forum“, br. 10-12., HAZU, Zagreb
2011. Uvod u književnu epistolografiju, „Republika“, br. 6, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb
2009. Zoranićev književni perivoj, „Republika“, br. 1, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb
2008. Gozba kao provodni motiv u Horacijevoj i Marulićevoj poslanici, „Kolo“, br. 1., Matica hrvatska, Zagreb
2007. O poučavanju i odgoju djevojaka u prvoj polovici XIX. stoljeća, „Kolo“, br. 3, Matica hrvatska, Zagreb, str. 189-200.
2007. Dramski misterij muke u Budvanskoj pjesmarici, „Forum“, br. 1-3, HAZU, Zagreb
2006. Gornjogradska gimnazija i njeni profesori filolozi, „Forum“, br. 1-3, HAZU, Zagreb
2000. Dva plača Mavra Vetranovića Čavčića, Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog simpozija, Pasionska baština 2000.
2000. Posvetilište Abramovo Mavra Vetranovića, „Mogućnosti“, br. 1-3, Split
2000. Vetranovićeva crkvena prikazanja novozavjetnoga kruga, Uskrsni ciklus, „Forum“, br. 1-3, HAZU, Zagreb
1999. Pjesništvo Mavra Vetranovića Čavčića, „Književna Rijeka“, br. 1., Rijeka
1999. Vetranovićeva crkvena prikazanja novozavjetnoga kruga, Božićni ciklus, „Forum“, 10-12, HAZU, Zagreb
1999. Suzana čista Mavra Vetranovića Čavčića, „Forum“, 1-3, HAZU, Zagreb
1998. Vetranovićevo prikazanje Kako bratja prodaše Jozefa, „Republika“, 11-12, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb
1998. Dramski likovi, svijet i prostor Vetranovićeva glumišta, „Mogućnosti“, br. 7-9, Split
1998. Mavro Vetranović u svjetlu hrvatske povijesti književnosti, drame i kazališta, „Forum“, br. 1-3, HAZU, Zagreb
1990. Pastorane fantazije Vetranovićeve komedije; Mavro Vetranović, Od poroda Jezusova, „Croatica“, Zagreb
PRIKAZI
2024. Rat - potonuće civilizacije u mrak, „Republika“, br. 5-6., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb (prikaz knjige Miljenka Jergovića Rat, Fraktura, Zaprešić, 2024.)
2016. Čitano slobodom laika i solidarnošću čovjeka, „Republika“, br. 2., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb (prikaz knjige pape Franje Božje je ime Milosrđe, razgovor s Andreom Torniellijem, „Verbum“, Split, 2016.)
2014. Blistavo obnovljena Kozarčeva kuća, „Vijenac“, br. 537., str. 15., Matica hrvatska, Zagreb, str. 15.
2009. Glagoljica riječju i slikom, „Republika“, br. 2., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb (prikaz knjige Anice Nazor Knjiga o hrvatskoj glagoljici, Erasmus naklada, Zagreb, 2008.)
2008. Hirc i Zagreb, „Republika“, br. 12., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb (prikaz knjige Dragutina Hirca Stari Zagreb, Gradec i Grič, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.)
2007. Oživjeli žakni i koludrice, „Vijenac“, br. 336, god. XV., str. 10, Matica hrvatska, Zagreb (prikaz knjige fra Petra Runje, Školovanje glagoljaša, Matica hrvatska, Ogulin, 2003.)
2006. Ana Katarina Zrinski, „Republika“, br. 3., Društvo hrvatskih književnika Zagreb (prikaz pretiska Ane Katarine Zrinski Putni tovaruš, urednik Zvonimir Bartolić, Matica hrvatska / Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Čakovec – Zagreb, 2005.)
2005. Unique Triptych, Most/ The Bridge, DHK, Zagreb, str. 22-25 (prijevod na engleski, prikaz knjige Putni tovaruš, Ane Katarine Frankopan Zrinski)
1999. Kultura kao nadnacionalna vrijednost, „Republika“, 5-6, Društo hrvatskih književnika, Zagreb (prikaz knjige Mirka Tomasovića, Od Vrlike do Lisabona (komparatistički interventi), Matica hrvatska, Sinj, 1998.)
1995. Hrvatska/Mađarska, stoljetne književne i likovno-umjetničke, „Forum“, br. 11-12, HAZU, Zagreb (prikaz dvojezičnog izdanja zbornika Hrvatska/Mađarska, Most / The Bridge, Zagreb, 1995.)
1995. Dragocjeni pretisak, „Hrvatsko slovo“, br. 22, Zagreb (prikaz pretiska Jurja Damšića, Kratka sprava nauka keršćanskoga, 1774., Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Željezno/Eisenstadt, 1994.)
1995. Značajno novo djelo o Gundulićevim „Suzama“, „Forum“, 3 - 4, HAZU, Zagreb (prikaz knjige Smiljane Narančić Kovač, Trojna struktura Gundulićevih Suza sina razmetnoga, Znanstvena biblioteka Hrvatskoga filološkog društva, Zagreb, 1994.)
1995. Sinteza hrvatske neoplatonističke misli, „Hrvatsko slovo“, br. 3, Zagreb (prikaz knjige Nikole Vitova Gučetića, Dijalog o ljepoti / Dialogo della Belezza, Dijalog o ljubavi / Dialogo d' Amore, Most / The Bridge Collection, Classical and Contemporary Croatian Writers, Zagreb, 1995.)
1995. Filolog i kulturolog, „Forum“, br. 9-10., HAZU, Zagreb (prikaz knjige Eduarda Hercigonje, Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Mala knjižnica Matice hrvatske, Zagreb, 1994.)
1994. Kontinuitet hrvatske himnodije, „Hrvatska revija“, br. 1, Matica hrvatska, Zagreb (prikaz knjige Hrvojke Mihanović-Salopek, Hrvatska himnodija od srednjega vijeka do preporoda, Književni krug, Biblioteka znanstvenih djela, Split, 1992.)
1993. Putovanje u kabinetu, „Forum“, br. 9-10., HAZU, Zagreb (prikaz knjige Mirka Tomasovića, Komparatističke i romanističke teme, Književni krug, Split, 1993.)
1993. Najpozvaniji o baroku, „Kolo“, br. 9-10., Matica hrvatska, Zagreb (prikaz Zbornika Hrvatski književni barok, projekt Zavoda za znanost o književnosti, u okviru europske godine baroka – Itinéraires culturels Européens – Routes du baroque, Zagreb, 1991.)
1993. Živi Kašić, Matica hrvatska, „Kolo“, br. 9-10, Matica hrvatska, Zagreb (prikaz pretiska, Bartola Kašića, Ritual Rimski, Bibliofilska izdanja, 26, Kršćanska sadašnjost, - Zavod za hrvatski jezik HPI, Zagreb, 1993.)
1992. Koordinate srednjovjekovlja, „Kolo“, br. 3-4, Matica hrvatska, Zagreb (prikaz knjige Vesne Badurine Stipčević, Hrvatskoglagoljska legenda o svetom Pavlu Pustinjaku, Znanstvena biblioteka Hrvatskoga filološkog društva, Zagreb, 1992.)
1992. Jedanaest stoljeća nezaborava, „Forum“, br. 12, HAZU, Zagreb (prikaz knjige Stjepana Damjanovića, Jedanaest stoljeća nezaborava, Mala teorijska biblioteka, 141., Osijek – Zagreb, 1991.)
1991. Prilozi za povijest hrvatske književnosti, „Kolo“, br. 5-6, Matica hrvatska, Zagreb (prikaz knjige Mirka Tomasovića, Poeti i začinjavci, Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 1991.)
1991. Hrvatski i europski arhetip, „Vjesnik“, 13.9. 1991. (prikaz knjige Frana Čale, Usporedbe i tumačenja, Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 1991.)
1991. „Osman“, dvadeseti put, „Vjesnik“, 6. 9. 1991. (prikaz izdanja Ivana Gundulića, Osman, uredili Slobodan Prosperov Novak i Antun Pavešković, Zagreb, 1991.)
PRIOPĆENJE PODNESENO NA KNJIŽEVNOM I ZNANSTVENOM SKUPU
2024. Dvadeset i drugi Pulski dani eseja. Pula, 25. – 26. listopada 2024.; Je li vrijeme časopisa prošlo.
Esej Školski časopisi – esencija buduće čitateljske publike
2024. Dani hvarskog kazališta. Marko Marulić. Književnost, kazalište, trauma. Hvar, 8. – 11. svibnja 2024.
Izlaganje priopćeno pod naslovom: Autorski tekst i adaptacija književnoga predloška: Marulićeva i Maroevićeva Judita – dvije medalje autorskog lika
2024. Dani Antuna Šoljana. Intertekstualnost i intermedijalnost u Šoljanovom djelu, Rovinj, 3. i 4. svibnja 2024.
Izlaganje priopćeno pod naslovom: Priča u funkciji interteksta u Šoljanovim esejima i feljtonima Prošlo nesvršeno vrijeme
2023. Dani hvarskog kazališta, Hvarsko komunalno kazalište u kontekstu mediteranskih komunalnih kazališta; Promjene očišta: hrvatska književnost i hrvatsko kazalište te znanost o njima u proteklih pola stoljeća, Hvar, 16. – 20. svibnja 2023.
Izlaganje priopćeno pod naslovom: Književne i kazališne studije Tonka Maroevića u zbornicima Dani hvarskog kazališta
2022. Zagrebački književni razgovori. Srednja Europ: kulturološki ili geografski pojam, Zagreb, 5. – 8. listopada 2022.
Esej priopćen pod naslovom: Treba li danas Srednju Europu približiti Europljanima?
2022. Dani hvarskog kazališta, Hrvatski narodni preporod I njegovo nasljeđe, Hvar, 12. – 14. svibnja 2022.
Izlaganje priopćeno pod naslovom Dvojica prijatelja Ljudevita Gaja – grof Janko Drašković i Fran Kurelac
2021. Dani hvarskog kazališta, Biografsko i bibliografsko u hrvatskoj knjževnosti i kazalištu, Hvar, 13. – 16. listopada 2021.
Izlaganje priopćeno pod naslovom Razgovori o starosti i bolesti u poslanicama Petra Hektorovića
2021. Dani Vladimira Nazora, Postira na Braču, 21.- 22. svibnja 2021.
Izlaganje priopćeno pod naslovom Pjesnik Vladimir Nazor u čitankama hrvatskoga jezika
2019. Dani Antuna Šoljana, Rovinj, 26. – 27. travnja 2019.
Izlaganje priopćeno pod naslovom Jure Kaštelan – hrvatski Lorca (osvrt na zbirku pjesama Crveni konj)
2018. Šesnaesti Pulski dani eseja, Pula, 18.-20. listopada 2018.; 1918.-2018., Stoljeće od raspada Monarhije
Esej Riječ u povodu 90. obljetnice smrti Stjepana Radića (1928.-2018.)
2014. Šesti hrvatski slavistički kongres, Vinkovci / Vukovar, 10.-12. rujna 2014.
Referat prijavljen pod naslovom Matošev herbarij - simbolika cvijeća u Matoševoj poeziji
2012. Međunarodni znanstveni skup o Ivi Frangešu, Zagreb / Trst, 19. – 21. travnja 2012.
Referat priopćen pod naslovom Frangešov Mažuranić
2007. Međunarodni znanstveni skup o Marku Maruliću, „Marulićevi dani“, 20. travnja 2007.
Referat priopćen pod naslovom Gozba kao provodni motiv u poslanicama Horacija i Marulića
2006. Znanstveni skup o grofu Janku Draškoviću, u povodu 150. obljetnice smrti, Matica hrvatska, Zagreb, 30. 11. - 01. 12. 2006.
Referat priopćen pod naslovom O poučavanju i odgoju djevojaka u prvoj polovici XIX. stoljeća
2006. Međunarodni znanstveni simpozij, Pasionska baština 2006., Boka Kotorska - jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine / Boka kotorska – un des origines de l'heritage de la passion croate, Tivat, 3. – 7. svibnja 2006.
Referat priopćen pod naslovom Dramski misterij muke u Budvanskoj pjesmarici
2000. Treći hrvatski slavistički kongres, Zadar, 2000.
Referat priopćen pod naslovom Gornjogradska gimnazija u Zagrebu i njezini profesori filolozi
2000. Međunarodni znanstveni simpozij, Pasionska baština 2000., Muka kao nepresušno nadahnuće kulture / Passion une source inepuisable de l'inspiration en culture, Zadar-Preko, 30. 3. – 2. 4. 2000.
Referat priopćen pod naslovom Dva plača Mavra Vetranovića
METODIČKA OBRADA ŠKOLSKE LEKTIRE – KNJIGE
1. Marin Držić, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup, Tirena, Školska knjiga, Zagreb, 2006.
2. Ante Kovačić, U registraturi, Školska knjiga, Zagreb, 2006
Pisma, poslanice i soneti
Pisma pišemo s nekom nakanom, na primjer kako bismo iskazali vlastitu nazočnost kako postojimo, razmišljamo. Pisma su se pisala kao izraz prijateljstva ili ljubavi. Dozivala su u sjećanja prošlost, čežnju, utjehu, drage osobe. Izvješćivala su o događajima i osobama. U pismima pošiljatelj razgovara s odsutnom osobom, želi joj živo predočiti, poput zbiljskoga razgovora, što se dogodilo. Pismima se pripisuje stanovita neposrednost iskaza, mogli bismo iskoristiti sintagmu „kao da“ te vidim, „kao da“ ti želim reći. Posrijedi je izazivanje živoga kontakta na mimetički način. U pismu se iskazuje i stanovita ljubav prema komunikaciji. Ono tada postaje samo sebi svrhom te gubi obavijesnu funkciju, što mu je prvotna narav. Pisana veza zamjenjuje okolnosti razgovora licem u lice, kada sugovornika vidimo.
Pisma mogu biti i osmišljene autobiogafije, no pošiljatelj tj. pisac je obično svjestan čvrste granice koja postoji između umjetnosti i privatnosti. Takva su „prodorna“ pisma u kojima autor preispituje sebe, a i povod mu je govoriti o sebi, Confessiones sv. Augustina, Petrarkin Secretum meum, Montaigneovi eseji, pisma velikih intelektualaca svoga vremena - Erazma Roterdamskog ili Voltairea, itd. U takvim pismima autor ciljano odabire što će biti predmet rasprave određenoga pisma. Iz navedenih primjera daje se zamijetiti kako je riječ o žanrovski različitim pripovjednim tehnikama sačinjanja pisama: dijaloška forma, razgovor ili esej koji daje slobodu raspravljanja.
Pisma mogu biti i krajnje fiktivna, nikada neće biti odaslana jer je primatelj odavno napustio ovaj svijet ili su „poslana“ imaginarnom naslovniku (adresatu). Tako će se Šižgorić obratiti Ovidiju, Petrarca će pisati svojim omiljenim pjesnicima - Vergiliju, Horaciju, Ciceronu. Stoga su Familiares ili autobiografija Posteritati primjer imaginarne komunikacije koja je otvorila mogućnost da se autor iskaže kao pisac, umjetnik. To svakako nije istovjetno Petrarkinoj korespondenciji s Boccacciom i nekima drugima. Pismo, razgovor s odsutnim ne traži odgovor, što je u naravi stvarna dopisivanja! Evo primjera u epistuli mladoga Marulića koju je odaslao pjesničkom autoritetu, Šižgoriću, Epistula M. Maruli, adolescentis Dalmatae.[1] „Nepoznat pišem ti pismo, premda te nikada nisam vidio, a volio sam te i prije nego sam te upoznao. To je, doista, učinila veličina tvoga duha, jer nam postaju dragi ne samo oni koje nismo nikada sreli nego također i oni koji su živjeli daleko prije nas.“ Ili, imamo drugu mogućnost. Sugovornik kojemu se pisac obraća poznata je osoba, njegov učeni, duhovni prijatelj, nikada se nisu vidjeli, no to ne ometa njihov zajednički rad na projektu objavljivanja, tiskanja djela. Iz razmijenjenih pisama između Marulića i Jakova Grasolarija izvlačimo važan argument. Marulić u pismu, datiranom 4. travnja 1507., piše: (…) te ću prionuti da dovršim posao što sam ga bio prekinuo, i to radije jer me osobno pozivaš Ti koji me voliš premda me još nisi vidio.“[2]
Pošiljatelj pisama može ostati anonimni pisac. Osim što je skriven pošiljatelj, neimenovana je i dama kojoj su pisma upućena. U hrvatskoj renesansnoj proznoj epistolografiji očuvana su četiri pisma iz rukopisnoga zbornika zadarskog podrijetla, napisana krajem XVI. st. ili u prvoj polovici XVII. st.[3] Ova pisma svakako su potvrda tadašnje mode pismovnoga komuniciranja. Sugeriraju uživanje u čitanju ljubavnih pisama, tzv. lettere amorose, koji se mogu pribrojiti žanru renesansnoga epistolarnog romana, omiljenoga u talijanskoj književnosti XVI. st. Primjerice: Pistolotti amorosi A. F. Donija, 1522.; Lettere amorose Alvisea Pasqualiga, 1563. No imenovana talijanska pisma, za razliku od zadarskih, afirmiraju i uključuju žensku čitateljsku publiku kao intelektualno i duhovno biće. Npr. Doni je u svojoj zbirci posvetio dva pisma pjesnikinji Franceschi Baffo. Pasqualigova pisma su dijaloškoga oblika, te je u njima sudionica epistolarne razmjene ravnopravni sudionik, dok u zadarskom rukopisu neimenovani autor zapisuje: „Pisah ti dva od moih listov i na nijednoga nimah odgovora.“[4]
Autor pisama može se očitovati kao pjesnik, znanstvenik, učeni književnik, filolog (ponekad, sve u jednoj osobi). Tada se pjesnici učeno „razgovaraju“ o poetici. Međusobno si odašilju tekstove koje treba kritičkim čitanjem prosuditi. Oni su samo formalno dar, elegantno zaodjenut retoričkom figurom skromnosti. Kada Petrarca piše takva pisma, a pomišljamo na Epistolae metricae, razvidno je da je dobro proučio Ciceronova pisma, De amicitia, kao i Senekina, Epistulae morales ad Lucilium. Ujedno, značilo je to poetički slijediti i proučiti antičke retoričke spise. Dakako, Petrarkin entuzijazam za proučavanjem odabranih i dragih mu antičkih pjesnika nije osamljen slučaj. U hrvatskoj književnosti toj se ideji priklanjaju pjesnici humanističkoga Quattrocenta, poput Marulića, Šižgorića, Česmičkoga i Crijevića. Vjerojatno najljepši primjer poslanice, koja je najizravnija refleksija na Horacijevu Poslanicu Pizonima (Pjesničko umijeće), Crijevićeva je Pro poetica upućena Bratu Franji. Ovakva pisma plod su dugotrajnoga studiranja, čitanja, odabiranja lektire koja odgovara pjesnikovoj osobnosti, kroz koju on može iskazati vlastitu individualnost. Kroz stanovitu „arheologiju“ antičkih tekstova, kroz koju se probija Petrarca, i naši renesansni humanistički pjesnici, proučavanjem fragmenata takvih uzornih tekstova, nastoje skladno i dosljedno oponašati umjetnost i vještinu grčko-rimske poetike te retorike. U duhu latinske tradicije retorika je bila zastupljena kroz studij prava, filozofiju prava i crkveno pravo (skolastika, dijalektika). Konačno, pravne znanosti su izbor pjesnika i retora, primjerice: Ciceron, Petrarca, Marulić, Šižgorić, Česmički. Eksplicitna je potvrda kako draž retoričkoga izlaganja živi u tehnici njezina izlaganja, glosiranju, komentiranju vlastitih tekstova (Dante, Petrarca, Marulić). Alegorijske označnice vlastitih djela Marulić je tumačio i uvjerljivo argumentirao. Odnosi se to na njegova kapitalna djela poput De institutione bene vivendi per exempla Sanctorum i Evangelistarium, na predgovor Juditi, ali i na prozne epistule. Hermeneutska tehnika izlaganja alegorijskih, najčešće biblijskih, sadržaja prisutna je u pismima. Izdvojimo Drugu poslanicu Marka Marulića benediktinki Katarini Obirtića. To je vrsna poslanica u kojoj je zahvala na poslanoj ribi samo povod etičkoj raspravi o ljudskoj grješnosti, pohlepi i predanosti Bogu. Provodni motiv je parabola iz evanđelja o Petru i njegovim učenicima, ribarima. Lov je tumačen dvoznačno: lov u mladosti (razbluda), lov u zrelosti (otvorenost Bogu). Pismo je prožeto citatima iz Davidovih psalama.
Pisma, poslanice upravo egzistiraju na razmeđu poetike i retorike. Zasnovana su na poetičkom načelu oponašanja, mimezis. No, kako pisati, oblikovati, rasporediti građu nudi topika, važno područje antičkoga retoričkog sustava, što dugujemo Kvintilijanu. Od vremena helenizma veliko govorničko umijeće predstavljaju svečani govori, „pohvale bogova i ljudi“ (Kvintilijan, III, 7,6).[5] U sustavu antičke retorike upravo ćemo tražiti uporište, jer je sastavljanje govora odnosno pohvalnih pisama, kakve su i poslanice, bilo umijeće pisanja (ars dictaminis).[6]
Poput Petrarkinih fingiranih pisama, u povijesti epistolografije zanimljiva su Polizianova i Bembova pisma. Jakob Burchkardt to jednostavno naziva „reprodukcija antike“.[7] Vrlo bliskih gledišta glede revitalizacije antičkoga svjetonazora u književnosti i filozofiji između XIV. –XVI. st. ponudio je njemački romanist Karlheinz Stierle. Najnovija književnoznanstvena recepcija Petrarke, onako kako ju poima imenovani znanstvenik, postavlja tezu kako je Petrarca najveći fragmentist latinskoga pjesništva.[8] Zahvaljujući njemu u XIV. st. je zavladao postantički, nanovo oživljeni modernitet. Pjesnik Petrarca se nametnuo kao institucija, a njegovo književno djelo služi kao kontinuitet između antike i epohe srednjega vijeka oponašanjem antičkoga stila života, selektivnim odabirom pjesničke građe i lektire omiljenih mu antičkih pisaca. Postantički svijet u tom smislu podcrtavaju: Petrarkin odabir studija prava (koji se temelji na tradiciji retorskoga iskaza), uživanje u rimskim ruševinama kojima rado luta, povlačenje u osamu kako bi proučava honesta studia (philosophia morales, litterae sacrae); stilizacija svijeta prirode, krajolik koji omogućuje iskaz osobnoga identiteta kroz prirodu i osamu; obimna korespondencija s prijateljima. Pozornijem čitatelju neće promaknuti da sličan svjetonazor i koncepciju života njeguje naš Marulić - duh školovan antikom, kršćanskim pak svjetonazorom duboko individualan.
Rasprave u dijaloškom obliku, na kojima se često kompozicijski temelji sastavljanje pisama, upravo su preuzete od Cicerona.[9] Pjesnički tekstovi XV. i XVI. pisani elegantnom latinštinom, tekstovi naših pjesnika, kako latinskih tako i starohrvatskih, pisani su na tada moderan način, bez obzira što su duhovno i estetički posve prožeti antikom. Kada Ciceron upućuje svoja pisma prijateljima poštuje stroga „pravila“ koja su omogućila da pjesnik oživi komunikaciju, prijazan, svečan, srdačan ili prijateljski ton pisma (officium amicitiae).[10] U pismima je prisutno „fraziranje“, uznositi rječnik i stil obraćanja prijatelju, prizivanje nazočnosti osobe kojoj se obraća, ukazivanje na moć, snagu i stalnost prijateljstva.
Pisma su zanimljiva i kao književni kuriozitet u inventaru svjetske književnosti. Npr. literarna pisma smišljena kao iskaz svakodnevnog govora, ali ispunjena kićenim frazama koje odaju bonton društva u osvit romantičarskoga pokreta u Francuskoj i Engleskoj, te u njemačkoj književnosti. Spomenimo anonimna Portugalska pisma, još uvijek neidentificiranog pisca ili spisateljice, što ih je u francuskom prijevodu objavio književni nakladnik Barbin 1669.; žanr epistolarnih romana kao što su Rousseauova Julie ili Nova Héloise (1761.), Goetheov roman Patnje mladoga Werthera (1774.), Adolphe (1816.) Henrija Benjamina Constanta.
[1] Juraj Šižgorić Šibenčanin, Elegije i pjesme, Hrvatski latinisti, VI, JAZU, Zagreb, 1966.; usp. latinski tekst, str. 76-77. odnosno Šopov prijevod, str. 16-17. O obilježjima humanističke žanrovske konvencije koje pripisuje ovoj epistuli pisao je Mirko Tomasović u: Marulić i Šižgorić, Dani hvarskog kazališta, br. XVII, Književni krug Split, Split, 1991., str. 107-113.
[2] Spomenuto pismo, jedno je od sedam pronađenih u Archivo di stato di Venezia, otkrio je i komentirao Miloš Milošević u: Sedam nepoznatih pisama Marka Marulića, Colloquia Maruliana, I, Književni krug Split, Split, 1992., str. 48-49.
[3] Usp. Hrvoje Morović, Iz petrarkističkoga ljubavnog epistolara, u: Sa stranica starih hrvatskih knjiga, Split, 1968.
Usp. Smiljka Malinar, Petrarkizam kao potonulo kultruno dobro: Četriri pisma iz zadarskoga rukopisa I. A. 44, u: zbornik radova Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti, Književni krug, Split, 2006., str. 155-165.
[4] Usp. Hrvoje Morović, op. cit. str. 56.
[5] Quintilianus, Marcus Fabius, The loeb classical library, I, books I-III, engleski prijevod H. E. Butlera, William Heinemann LTD, London, 1969. str. 467., lat. tekst na str. 466.
[6] Usp. raspravu o figurama u sustavu antičke retorike, te kako pridonose uobličavanju određenih stilova; Darko Novaković, Stilska dimenzija figura u antičkoj retoričkoj tradiciji, u: zbornik Tropi i figure, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1995., str. 11-49.
[7] Burckhardt, Jacob, Kultura renesanse u Italiji, „Prosvjeta“, Zagreb, 1997. , str. 205.-206.
[8] Srierle, Karlheinz, Francesco Petrarca, Carl Hanser Verlag, München -Wien, 2003. str. 12.
[9] U jednom od narednih poglavlja bit će govora o dijatribi (grč. dijatriba ~ „razgovor“). Prozna forma koja je bila poznata Ciceronu preuzeta je iz filozofskih dijaloga epikurejaca i stoika, njegovanih u Aristotelovoj školi. Riječ je o vrlo živom, slikovitom raspravljanju o filozofskim, moralnim temama, „stupajući svaki čas u razgovor s izmišljenim protivnikom“. Usp. Tronski, Povijest antičke književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1951., str. 279.
[10] Usp. Thraede, Klaus, Grudzüge griechisch--römischer Brieftopik, C. H. Beck´sche Verlagsbuchhandlung, München, 1970., str. 30.-32.
Očitovanje prijateljske ljubavi, srdačno iskazivanje prijateljske ljubavi biranim riječima, neke su od mogućnosti kako objasniti ovaj topos u pismima. Izraz grč. φιλία ~ lat. amicitia, samo je inačica grčke riječi φιλοφρονήσεις. Kako komentira Thraede u navedenom priručniku, u njemačkoj terminologiji izraz je prilagođen kao pridjev „philophronetischer Charakter des Briefes.“ (str. 24.) Rekli bismo, - filofroneza, jedinstvena ideja očitovanja prijateljstva kroz razgovor.
popis članova