DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Dunja Detoni Dujmić
Dunja Detoni Dujmić rodila se 29. rujna 1941. u Križevcima, školovala u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju, zatim studij komparativne književnosti i engleskog jezika; 1977. je doktorirala, potom je dugogodišnja urednica u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“, a od 1999. do 2008. u Školskoj knjizi. Od 1970. objavljuje u mnogobrojnim književnim časopisima (Forum, Kolo, Republika, Zadarska smotra, Most, Književna smotra i dr.) te u više zbornika radova sa znanstvenih skupova (Krležini dani u Osijeku 1997., 2004., 2005., Šoljanovi dani u Rovinju 2007., A History of Central European Women's Writing, London 2001., Zofka Kvederova: recepce jeji tvorby ve 21. st., Prag 2008. i dr.). Proučava problematiku novije hrvatske književnosti (monografije o Franu Galoviću, Dinku Šimunoviću, Krugovima, Tomislavu Ladanu), napisala je prvu povijest hrvatskoga ženskog pisma od 1800. do 1945. (Ljepša polovica književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.), autorica je knjige eseja o hrvatskim književnicama od 1945. do 2010. (Lijepi prostori, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.), proučava i književne veze hrvatskih s angloameričkim piscima. Objavila je i knjigu književnih kritika (Mala noćna čitanja, Alfa, Zagreb, 2017.), izbor studija i eseja Susreti u kon/tekstu (DHK, Zagreb, 2020.) te knjigu autofikcijske lirske proze Ako sam ikada postojala (Biakova, 2022.).
Autorica je devet pjesničkih zbirka (Hajon, Naprijed, Zagreb, 1993., Zbirka listova, Matica hrvatska, Zaprešić, 1993., Bluzeri, DHK, Zagreb, 2006., Tiha invazija, DHK, Zagreb, 2011., Bili smo Istok i Zapad, DHK, Zagreb, 2014., Svjetski dan samoće, DHK, Zagreb, 2018., Nebeski grafiti, Studio moderna, Zagreb, 2019., Arhipelag Galešnjak, DHK, Zagreb, 2023.). Zastupljena je u više antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva, a pjesme su joj prevedene na španjolski (El Roce de la Mariposa, Zagreb, 2010.; Bajo la Ceniza del Antiguo Fuego. Poesía de Croacia, Guadalajara, 2010.; No Resignaciόn, Salamanca, 2016.; Encuentros, Bogota, 2018.), na engleski (Cartographers of Dreams, The Bridge, 3, 2012.), bugarski (Suvremena hrvatska poezija, Varna, 2014.: Ljubav – sol života, Varna, 2021.), njemački (Panorama der zeitgenössischen kroatischen Lyrik, The Bridge, 1-2, 2018.), izbor iz djela (španjolski, njemački i engleski) The Bridge, 1-2, 2020. te izabrana djela Una paloma en el supermercado. Poesía escogida, Barcelona, 2021.)
Za pjesničku zbirku Tiha invazija dobila je Nagradu „Tin Ujević“ (2011.), za knjigu eseja Lijepi prostori Nagradu „Zvane Črnja“ (2012.), a za knjigu književnih kritika Mala noćna čitanja Nagradu „Julije Benešić“ (2017.). Dobitnica je povelje „Visoka žuta žita“ za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti (2020.).
Autorica je više stotina natuknica o hrvatskim književnicima za domaće i strane leksikone i enciklopedije. Glavna je urednica Leksikona stranih pisaca (2001.; Povelja „Josip Juraj Strossmayer“), Leksikona svjetske književnosti-Djela (2004.; Povelja „Josip Juraj Strossmayer“), Leksikona svjetske književnosti-Pisci (2005.; Nagrada „Kiklop“) te izvršna urednica Leksikona hrvatske književnosti-Djela (2008.). Priredila je i popratila pogovorima tridesetak izabranih ili sabranih djela hrvatskih književnika (D. Šimunović, D. Jarnević, Adela Milčinović, J. Truhelka, M. Kraljević, V. Vukelić, M. Švel Gamiršek, M. Jurić Zagorka, B. Begović, B. Vladović i dr. za Maticu hrvatsku, Stoljeća hrvatske književnosti, Vrhove svjetske književnosti, Croaticu, Hrvatske velikane, Školsku knjigu i dr.).
Morska bolest
Prilazi mi bolničarka i stavlja ruku na čelo
Mrzovoljno jer nema govora o milosti
Vidim joj lice što se zamagljuje kao zrcalo
Na kojem prstom crtam tijelo prerušeno u stablo
Rebrasta kostura i prišivene lubanje na kojoj visi
Spljoštena cedulja o žalosti i bijesu
A ona me redi ujutro na zauzlanoj plahti
I tišini kao u djetinjstvu što se razmaženo
Nosi uz vrećicu naranča i mnoštvo sićušnih ruku
Koje me pitaju kako je, kako je, ali ništa više jer
Sve je ostalo prema nečijoj volji dobro skriveno
I malo izlizano na rubovima uvijek u 6 izjutra
S križem na reveru bolničarka ukopava me u ležaj
I dvaput dnevno malom žlicom kao ličinku
Hrani zdjelicom i juhom što zapljuskuje iz pare
Za svaki slučaj, kaže, progutati malu pilulu za smrtnost
Virim kroz ključanicu
Virim kroz ključanicu ne bih li vidjela spas svijeta.
Činilo se da me oko vara dok čučeći gledam dječaka
Kako otvara vrata a njegov pas veselo skače i uokolo pršti rosa,
Obilno natapajući križeve najdražih.
A oni se vole i mrze baš kako treba,
Taj dječak i pas govore istim srcem, hrane se i poje žitaricama
Iz prve ruke provodeći dane razdragani,
Ostavljajući šape na pijesku,
A oko njih sitna kiša i trzaji kukuruznih vlakana, čilih i zdravih,
I prijateljstvo bez sivih trenutaka kao da ne podnosi prigovora.
Tako su izdržali četrdeset dana, ni sekudne više,
A ključanica je zastenjala i zalupila se s nekoliko oštrih rezova.
Pomilovala sam psa kao da je nedonošće iz mjesečeva svijeta
I odnijela svoje oko kako ga ne bi ljudožderka.
U modi je smijati se malim stvarima
Smiješ se, sviđa ti se propast svijeta,
Prazniš ovu čašu i kapi što su se u njoj stisnule,
Bez pogovor, zapravo u nastavku nekog
bezveznoga sna,
Obožavaš prozore kao neviđenu divotu
Iako nešto lošijega vladanja,
Smiješ se tom zaribanom predsoblju
Koje zapravo nitko ne podnosi
Jer stalno uvodi neki novi red
I leži ravno kao prut.
Da, jedinstvena ti je prilika
Lupati vratima koja od buke postaju sjajna,
Hodati kroz vatru
Pod nadzorom kuhinjske družine,
Složiti se sa stolcima koji se rado rastrče
Jer ništa nije zabranjeno
Pa ni loviti tu igru po kutovima stana.
U modi je rugati se malim stvarima
Tek jučer rođenima,
U modi je mijenjati mjesta
I posrtati po stubama, na odmorištima
Koja ničemu ne služe
A tako lako počine zločin,
Iznebuha u padu s
Uzvisine do nevinih nogu.
Treba nam popravljač
Spremila sam sve što bi nam trebalo
U grubu naprtnjaču, u pun mjesec,
U sveopće zibanje izvan konkurencije,
I pošli smo odmah bez naglih pokreta,
Pravi glumci,
Nečujno radi zdravlja.
Razgibavamo svoju obuću
Po planeti u kojoj mirišu sjenice
I staze pružaju krila,
A stabla bacaju svoju snagu
Iz uspravne kralježnice.
Ti si zaljuljan u naslonjaču kao da te negdje
Čeka produženo slavlje.
Treba nam
Popravljač:
Netko tko bi nanjušio sunce
I podignuo uho na svečani dan,
Netko tko bi,
Kako bilo da bilo
Zakrpao naše nerve.
Šećemo, iako nas je izdvojila tišina
I tiho nam govorila:
Hodajte strašljive nožice, samo hodajte:
Iz tame u tminu zagazit ću vam dah.
Što nam je preostalo
Naše su more poslali na rezalište,
Ostade samo šutljivi ocean sa zbirkom
Ribljih kostiju, izbuljenim roniocima što lutaju
Podvodnom stazom među sinjim ribaricama,
Puknutim jedrom do krvi otisnutim u kamenu,
Užadi s brodova što su otpuzala iza obzora,
S kopljima smrznutih koralja,
Lijepom Janjom rasplinutom u mreži,
Malim dječjim tijelima što na svaki udarac vesla
Izlete iz kuće u očekivanju,
Nekako sjetno i prokleto nevino.
popis članova