Dunja Detoni Dujmić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Dunja Detoni Dujmić

Članovi društva

Dunja Detoni Dujmić

Dunja Detoni Dujmić rodila se u Križevcima, školovala u Zagrebu, gdje je završila studij komparativne književnosti i engleskog jezika, 1977. je doktorirala, zatim je dugogodišnja urednica u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“, potom u Školskoj knjizi (do 2008.)… Od 1970. objavljuje u mnogobrojnim književnim časopisima (Forum, Kolo, Republika, Most i dr.) te u više zbornika radova sa znanstvenih skupova (Krležini dani u Osijeku 1997., 2004., 2005., Šoljanovi dani u Rovinju 2007., A History of Central European Women's Writing, London 2001., Zofka Kvederova: recepce jeji tvorby ve 21. st., Prag 2008. i dr.). Proučava problematiku novije hrvatske književnosti, napose tzv. žensko pismo, književne veze s angloameričkim piscima, također piše eseje i pjesme. Autorica je više stotina natuknica o hrvatskim književnicima za različite leksikone i enciklopedije (Hrvatski biografski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca, Leksikon hrvatske književnosti-Djela, Enciklopedija hrvatske književnosti, Ősterreichisches biographisches lexikon). Priredila je i popratila pogovorima tridesetak izabranih ili sabranih djela hrvatskih književnika (Matica hrvatska, Stoljeća hrvatske književnosti, Vrhovi svjetske književnosti, Croatica, Školska knjiga i dr.). Za ediciju Enciklopedija hrvatske književnosti Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu napisala je 4 monografije, u biblioteci Školske knjige Ključ za književno djelo objavila je 2 studije; autorica je opsežne književnopovijesne studije o hrvatskim književnicama od 1800. do 1945. Ljepša polovica književnosti (1998.). Glavna je urednica Leksikona stranih pisaca(Školska knjiga, 2001.; Nagrada „Josip Juraj Strossmayer“), Leksikona svjetske književnosti-Djela (Školska knjiga, 2004.; Nagrada „Josip Juraj Strossmayer“),Leksikona svjetske književnosti-Pisci (Školska knjiga, 2005.; Nagrada „Kiklop“) te izvršna urednica Leksikona hrvatske književnosti-Djela (Školska knjiga, 2008.).Autorica je 4 zbirke pjesama; zastupljena je u više antologija novijega hrvatskog pjesništva, a pjesme su joj prevedene na španjolski (El Roce de la Mariposa, 2010; Bajo la Ceniza del Antiguo Fuego. Poesía de Croacia, 2010).

Knjige:

Fran Galović (monografija). Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1988.
Dinko Šimunović (monografija). Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1991.
Tomislav Ladan (monografija). Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1992.
Hajon (stihovi). Naprijed, Zagreb, 1993.
Zbirka listova (stihovi). Matica hrvatska, Zagreb, 1993.
Pripovijesti Dinka Šimunovića (studija). Školska knjiga, Zagreb, 1994.
Krugovi (monografija). Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1995.
Z mojih bregov Frana Galovića (studija). Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Ljepša polovica književnosti (književnopovijesna studija). Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
Bluzeri (stihovi). DHK, Zagreb, 2006.
Tiha invazija (stihovi). DHK, Zagreb, 2010.
Lijepi prostori (književnopovijesna studija); u pripremi za tisak

Morska bolest

Prilazi mi bolničarka i stavlja ruku na čelo

Mrzovoljno jer nema govora o milosti

Vidim joj lice što se zamagljuje kao zrcalo

Na kojem prstom crtam tijelo prerušeno u stablo

Rebrasta kostura i prišivene lubanje na kojoj visi

Spljoštena cedulja o žalosti i bijesu

A ona me redi ujutro na zauzlanoj plahti

I tišini kao u djetinjstvu što se razmaženo

Nosi uz vrećicu naranča i mnoštvo sićušnih ruku

Koje me pitaju kako je, kako je, ali ništa više jer

Sve je ostalo prema nečijoj volji dobro skriveno

I malo izlizano na rubovima uvijek u 6 izjutra

S križem na reveru bolničarka ukopava me u ležaj

I dvaput dnevno malom žlicom kao ličinku

Hrani zdjelicom i juhom što zapljuskuje iz pare

Za svaki slučaj, kaže, progutati malu pilulu za smrtnost

Virim kroz ključanicu

Virim kroz ključanicu ne bih li vidjela spas svijeta.

Činilo se da me oko vara dok čučeći gledam dječaka

Kako otvara vrata a njegov pas veselo skače i uokolo pršti rosa,

Obilno natapajući križeve najdražih.

A oni se vole i mrze baš kako treba,

Taj dječak i pas govore istim srcem, hrane se i poje žitaricama

Iz prve ruke provodeći dane razdragani,

Ostavljajući šape na pijesku,

A oko njih sitna kiša i trzaji kukuruznih vlakana, čilih i zdravih,

I prijateljstvo bez sivih trenutaka kao da ne podnosi prigovora.

Tako su izdržali četrdeset dana, ni sekudne više,

A ključanica je zastenjala i zalupila se s nekoliko oštrih rezova.

Pomilovala sam psa kao da je nedonošće iz mjesečeva svijeta

I odnijela svoje oko kako ga ne bi ljudožderka.

U modi je smijati se malim stvarima

Smiješ se, sviđa ti se propast svijeta,

Prazniš ovu čašu i kapi što su se u njoj stisnule,

Bez pogovor, zapravo u nastavku nekog

bezveznoga sna,

Obožavaš prozore kao neviđenu divotu

Iako nešto lošijega vladanja,

Smiješ se tom zaribanom predsoblju

Koje zapravo nitko ne podnosi

Jer stalno uvodi neki novi red

I leži ravno kao prut.

Da, jedinstvena ti je prilika

Lupati vratima koja od buke postaju sjajna,

Hodati kroz vatru

Pod nadzorom kuhinjske družine,

Složiti se sa stolcima koji se rado rastrče

Jer ništa nije zabranjeno

Pa ni loviti tu igru po kutovima stana.

U modi je rugati se malim stvarima

Tek jučer rođenima,

U modi je mijenjati mjesta

I posrtati po stubama, na odmorištima

Koja ničemu ne služe

A tako lako počine zločin,

Iznebuha u padu s

Uzvisine do nevinih nogu.

Treba nam popravljač

Spremila sam sve što bi nam trebalo

U grubu naprtnjaču, u pun mjesec,

U sveopće zibanje izvan konkurencije,

I pošli smo odmah bez naglih pokreta,

Pravi glumci,

Nečujno radi zdravlja.

Razgibavamo svoju obuću

Po planeti u kojoj mirišu sjenice

I staze pružaju krila,

A stabla bacaju svoju snagu

Iz uspravne kralježnice.

Ti si zaljuljan u naslonjaču kao da te negdje

Čeka produženo slavlje.

Treba nam

Popravljač:

Netko tko bi nanjušio sunce

I podignuo uho na svečani dan,

Netko tko bi,

Kako bilo da bilo

Zakrpao naše nerve.

Šećemo, iako nas je izdvojila tišina

I tiho nam govorila:

Hodajte strašljive nožice, samo hodajte:

Iz tame u tminu zagazit ću vam dah.

Što nam je preostalo

Naše su more poslali na rezalište,

Ostade samo šutljivi ocean sa zbirkom

Ribljih kostiju, izbuljenim roniocima što lutaju

Podvodnom stazom među sinjim ribaricama,

Puknutim jedrom do krvi otisnutim u kamenu,

Užadi s brodova što su otpuzala iza obzora,

S kopljima smrznutih koralja,

Lijepom Janjom rasplinutom u mreži,

Malim dječjim tijelima što na svaki udarac vesla

Izlete iz kuće u očekivanju,

Nekako sjetno i prokleto nevino.

preminuli članovi

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva