Dunja Fališevac, filologinja i književna povjesničarka. Rođena je 3. veljače 1946. u Požegi. Klasičnu gimnaziju završila je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je od 1964. do 1970. jugoslavenske jezike i književnosti kao prvi predmet i komparativnu književnost kao drugi glavni predmet. Poslijediplomski studij književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala obranivši rad Književnopovijesne osobine hrvatske srednjovjekovne proze 1974. godine. Doktorski rad pod naslovom Poezija Dživa Bunića Vučića obranila je na istom fakultetu 1983. godine.
Od 1971. godine zaposlena je kao asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost u Odsjeku za jugoslavistiku (danas Odsjeku za kroatistiku) Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1984. izabrana je za docenta, 1988. godine za izvanrednog, a godine 1992. za redovnog profesora za znanstveno područje filologije na Katedri za stariju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje radi do umirovljenja 2015. godine. Nakon toga izabrana je u zvanje profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Bila je urednica jedne od nastarijih Akademijinih edicija: Građa za povijest književnosti hrvatske. Nekoliko puta predavala je ili bila voditeljica kolegija na poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Zadru i Osijeku. Bila je mentorica pri izradi brojnih diplomskih radova, također i mentor ili član povjerenstva u mnogim magistarskim radovima i doktoratima. Godine 1989. bila je voditeljica međunarodnog znanstvenog skupa Hrvatski književni barok u okviru projekta "Europski barok" (u organizaciji Europskog savjeta), te je 1991. objavila zbornik pod istim naslovom. Bila je voditeljica nekoliko znanstvenih projekata vođenih pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Školsku godinu 1974./75. provela je u Beču kao Herderova stipendistica te na Bečkom sveučilištu studirala slavistiku. Školske godine 1979.-1981. radila je kao lektorica hrvatskoga jezika u Institutu za slavistiku Rurskog sveučilišta u Bochumu, u Njemačkoj.
Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu (Njemačka, Italija, Poljska). Kao gost-profesor držala je predavanja u Institutu za slavensku filologiju Varšavskog sveučilišta, u Institutu za jezik i književnost istočne Europe Sveučilišta u Udinama, u Institutu za slavistiku Rurskog sveučilišta u Bochumu. Nagrađena je 2014. Državnom nagradom za znanost za životno djelo za područje književnosti.
Redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2008. godine. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga filološkoga društva, u kojem je obavljala pojedine funkcije, Savjeta Hrvatske enciklopedije LZ Miroslav Krleža, redaktorica struke za Hrvatski biografski leksikon LZ Miroslav Krleža, članica uredništva edicije Stoljeća hrvatske književnosti. Nekoliko puta obavljala je dužnost zamjenika pročelnika u Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.[1]
Bila je članica povjerenstva u brojnim izborima i reizborima, članica povjerenstva Ministarstva prosvjete RH za izradu nastavnog programa hrvatskog jezika i književnosti za srednje škole, recenzentica Ministarstva znanosti RH za nastavne programe i planove nekolikih fakulteta u Republici Hrvatskoj.
Suvremenijim je analitičkim postupcima ponudila nove uvide u prozne tekstove hrvatskog srednjovjekovlja (Hrvatska srednjovjekovna proza, 1980.), u poetičke aspekte humanizma i renesanse (Smiješno i ozbiljno u starijoj hrvatskoj književnosti, 1995.), u hrvatsku baroknu književnost (Stari pisci hrvatski i njihove poetike, 1989.), posebice u liriku I. Bunića Vučića (Ivan Bunić Vučić, 1987.), kao i u povijest epike i epskih žanrova (Kaliopin vrt, 1997.; Studije o poetičkim i ideološkim aspektima hrvatske epike, 2003.). U različitim je edicijama priredila niz knjiga starih hrvatskih pisaca, samostalno ili u suradnji sa Ž. Benčić uredila zbornike Književni barok (1988.), Hrvatski književni barok (1991.), Tropi i figure (1995.) i Čovjek, prostor, vrijeme (2006.), a s Krešimirom Nemecom i Darkom Novakovićem Leksikon hrvatskih pisaca (2000.). Objavila je i studije o dubrovačkoj književnoj kulturi Dubrovnik: otvoreni i zatvoreni grad (2007.).