DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Ema Botica
Ema Botica rođena je 27. 11. 1995. u Splitu. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja objavila je svoju prvu zbirku pjesama "Ulični svirač". 2014. godine upisuje Kroatistiku i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zagrebu. Objavljuje svoju drugu zbirku pjesama "Skriveno sunce". Pokreće spisateljsku podskupinu Hrvatskog čestertonijanskog kluba naziva "Bijeli konj". Počinje pisati filmske kritike za internetsku stranicu mimladi.hr 2019. objavljuje roman fantastike "Nositelj elemenata", u rujnu iste godine diplomira na Filozofskom fakultetu. Honorarno lektorira na nakladničku kuću Verbum.
Ulični svirač, UG HRAST, Gunja, 2014.
Skriveno sunce, UG HRAST-GUNJA, Županja , 2015.
Nositelj elemenata, Naklada Bošković, Split, 2019.
Ema Botica, Nositelj elemenata, Naklada Bošković, Split, 2019: 9 – 10.
Kazivača je sve manje, a ja, kao jedan od njih, nemam kome kazivati svoju priču i obratih se peru za pomoć, s njime zaplesah. Kad bi barem čuo glas kako kazuje ovu priču. Najbolje bi bilo kad biste se skupili i čitali na glas, tako biste stvorili dojam da kazivači još hodaju među nama i otkrili biste svu ljepotu izgovorene riječi. Zaboravite da ste pismeni i osluhnite, slušajte riječi i stvarajte slike. Vjerojatno nemate koga da vam čita i osuđeni ste poslužiti se svojim čitateljskim umijećem kao ja spisateljskim. Ako vam netko ipak čita ove riječi i rečenice, radujte se, korak ste bliže da stvarno doživite ovu priču onako kako je to najbolje moguće. Ova priča nastade dok su kazivači bili mnogi, dok su hodali Drugom Dimenzijom i pričali o slavi starih kraljeva, ali polako počeše nestajati. Priče koje se ne pričaju odumiru, a ja ih želim sačuvati od umiranja. Već sada postoje epovi koji se pjevaju i tako prenose povijest, ali ja želim prenijeti nešto više, nešto detaljnije. Epovi će sačuvati srž, ali ja ljubim priču i one male trenutke koji su vrijedni pisanja. Zamisli da ne čitaš, već da slušaš i osluhni priču koju ću ti ispričati. Mnoge velike priče započeše tragično. Nažalost, ova je jedna od njih. Ponekad se čini da priče započinju ustankom, ali priča počinje puno prije jer se sadašnjost ne može ispravno vidjeti bez poznavanja prošlosti. Tragični događaj zbio se na samome početku i rastao je dovevši ljudi do takvog stanja da se odlučiše pobuniti. Ovaj događaj zbio se jedne olujne noći dok su munje parale nebo, a oblaci skrili i mjesec i zvijezde. Neosvojeni dvorac okružen planinama i šumama, siguran poput majčina krila, pade te noći u krikovima tako brzo i nenadano. U dvorcu Kraljevstva Druge Dimenzije tada življaše sedam kraljeva sa svojim obiteljima prilično lagodnim životom u kojem su najteži događaji bile prirodne nepogode poput tuče ili suše. Tada morahu pažljivo promisliti i pronaći načine kako da se pripomogne seljacima koji su živjeli u kraljevstvu i uzdali se u mudrost svojih vladara. Bijaše jedna osoba kojoj nije odgovaralo takvo stanje stvari. General Malforx, poslušni sin svoje majke, koji se zatim oženio ženom koja je umno bila mnogo snažnija od njega, osjećao se potpuno podređen i zarobljen. Nosio je titulu generala, ali ona bijaše samo to, titula, jer već mnoga desetljeća nije bilo ni najmanje naznake da bi se rat mogao razbuktati. Željaše biti slobodan, ali sloboda se ne postiže uništavanjem. Željaše i on jednom vladati, uzdignuti se iznad ostalih i upotrijebiti svoj britak um koji je mogao smisliti izvrsne strategije. Taj genij koji je nosio u sebi bijaše utišan, potpuno potisnut, ali dok je bio gurnut u stranu, on sve više jačaše hraneći zle misli i pokvarene nakane. Mnoge ideje mu dolazile dok je bio budan i dok je snio, a onda toliko uzavrješe da je osjećao da ih mora pretvoriti u zbilju. Tako nastupi ta tragična noć.
popis članova