Goran Gatalica

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Goran Gatalica

Članovi društva

Goran Gatalica

Goran Gatalica rođen je 2.9.1982. godine u Virovitici. Završio je osnovnu školu Vladimira Nazora i Opću gimnaziju u Daruvaru. Od malena piše poeziju, a prvi radovi su mu obavljeni u časopisima Modra lasta, Klasje i Vrela te u knjizi Hrvatska u srcu djeteta. Sudjelovao je na literarnim natječajima Lidrano, Lovrakovim danima i Goranovom proljeću. 2001. god. polazi ljetne radionice kreativnoga pisanja Pontes na Krku. U Zagrebu je završio Prirodoslovno-matematički fakultet, studij za prof. fizike i kemije (2009.) i dipl. ing. kemije (2011.), nakon čega upisuje doktorski studij fizike. Piše poeziju i prozu na kajkavskom dijalektu i hrvatskom standardu. Sudjeluje na recitalima poezije u Sv. Ivanu Zelini, Zagrebu, Marija Bistrici, Varaždinu, Krapini, Donjoj Stubici te na književnim susretima Susret riječi u Bedekovčini, Stjepan Kranjčić u Križevcima i na manifestaciji Vrazova Ljubica u Samoboru. Također sudjeluje i objavljuje haiku u Ludbregu, Ivanić Gradu, Krapini, u zbornicima međunarodnih haiku natječaja u Ljubljani (Kud Apokalipsa), Bugarskoj (Green sharpening pencil) i Japanu (Akita International Haiku Association), kao i međunarodnim haiku časopisima World Haiku Review, A Hundred Gourds Chrisanthemum (17), Liliput review. Objavljuje poeziju i haiku u zajedničkim zbirkama i zbornicima, u časopisima Književna Rijeka, Hrvatski kajkavski kolendar, Riječi, Hrvatsko slovo, Vrela, Autsajderski fragmenti, Vijenac, Republika, Nova Istra, Poezija i dr. te u Antologiji 21. stoljeća hrvatskoga urbanog pjesništva u Osijeku i međunarodnoj dvojezičnoj (rumunjsko-engleskoj) antologiji The light singing koju potpisuju Olimpia Iacob i Jim Kacian. Dobitnik je nekoliko desetaka priznanja i nagrada za poeziju i haiku, od kojih se ističu: prve nagrade za poeziju na festivalima u Novom Sadu (2012., 2013.), druge nagrade na recitalu Josip Ozimec u Marija Bistrici (2012., 2013.), priznanje Društva hrvatskih književnika, Ogranak u Rijeci (2012.), prva nagrada na natječaju Vrelo nadahnuća (2013.) i nagrada za najbolji pjesnički rad na 4. književnom natječaju Radio Ludbrega u Ludbregu (2014.), prva nagrada za najbolju ljubavnu pjesmu Hrvatske Sloge u Zadru (2014.), treća nagrada za najbolju domoljubnu pjesmu KK Antun Ivanočić u Osijeku (2013.), treća nagrada za najbolji haiku na kajkavskom dijalektu (14. haiku dan Dubravko Ivančan u Krapini 2012.), druga nagrada za najbolji haiku na 14. međunarodnom festivalu Melničke večeri poezije u Bugarskoj, treća nagrada na recitalu Josip Ozimec u Marija Bistrici (2014.), treća nagrada na 4. Festivalu kajkavskoga stvaralaštva Pod murvu, na Krče u Adamovcu, prva nagrada za kajkavsku pjesmu na natječaju Vrelo nadahnuća (2014.) u Ludbregu, druga nagrada za najbolji haiku na 15. međunarodnom festivalu Melničke večeri poezije u Bugarskoj i dr. 2015. godine primio je nagradu Dana hrvatske knjige Slavić, Društva hrvatskih književnika za najbolji knjigom objavljeni prvijenac u 2014., za zbirku pjesama Krucijalni test u izdanju ogranka Matice hrvatske u Daruvaru.

Objavljeno:
Krucijalni test, (zbirka pjesama – nagrada Dana hrvatske knjige - Slavić, Ogranak MH Daruvar, Daruvar, 2014.

Kajkavske pjesme

RUOMARSKA SLAVA NAŠEM JEZUŠU

ruomarske naše škornje rastackane
kak vazmene nuoči i križni pouti
kalvarije naše pretrplene
kak gluha druotena strnišča
po terima koracaju duše
sviečkice zasviečkale
po taktu Buožje lubavi
vu bolečivem draču i plaču
tam gde grieh nema zide
nucame cirkvenu šekaštriju
plizame tam gde ni breznađa
dika su nebeski buolti
dika su večerja z Jezušom
On odpušča naše rane čuklave
pehne nas jedinstvem Duha Svetoga
gda nam fali zamaha
gda nas opernatele trgaju slabine
nazveščenje dieteta vrači divline
vu bolečivem draču i plaču
ruomarska slava našem Jezušu

rastackane – razgažene; ruomarska – hodočasnička; šekaštrija – sakristija; nucati – trebati; čuklav – bez ruke; buolta – zaobljen svod; pehnuti – dirnuti; zasviečkati – zaiskriti

NORE, LOMLIVE CESTE, NORE

mertva dekla senja den
nadšiten merzlom cestom
na tere ne spiju rieči
same nore, nore smerti
tere dišiju po megli
znovič vsaka se zaleti vu sebe
ta sukasta telesa
hičena na preveč
nore, lomlive ceste
a človek se kocka privatizacijom
vu iskanju bolšeg zutra
ponavla se breme čkomine
nevidliva več telesa i rieči
dišiju po korenju
a živ človek se zavlekel vu sebe
zible se čkomina
na mertvoj dekli i cesti
na nekem drugem telesu
rivle tak človek žitek črez kmicu
lomlive vse te nore, nore ceste

nadšiten – opšiven; nore – lude; dekla – djevojka; žitek – život; sukast – mršav; kmica – mrak; čkomina – tišina; hičena – bačena; iskati – tražiti

VU LIETU ZAKRABULENOG CAJTA
(v tri pevanja)

vu lietu zakrabulenog cajta/
sklepana kak kmica črez perste
zlegla se z gniezda muoja samuoča,/
parada pavučine vetrom se razmata
vrapca vu gniezdu zmislil je črv/
vrak z šarajzlom vulicom gmiže
pritruopan na dušu črez muoju prazninu/
precrtan vu zakrabuleno živlenje
pot Danteovom krabulom zamuotanom vu kmicu/
lice z vetropiraste povesti naše
a ja gledim se kak nigdar niš/
gledim, naopak mi se obrnul sviet
kak trupec z gniezda kaj se špiniči/
krabulom zmeknem kamen živlenja
kak vrabec Veličanstveni pret celim svietom/
pot Judinom senom na galgama
spopiknut črez kmičnu samuoču/
vu lietu zakrabulenog cajta

Fusnota: pjesma se čita tako da boldani stihovi do kose crte od početka do kraja čine prvo pjevanje, neboldani stihovi (između) kao drugo pjevanje, i sve zajedno (boldani i neboldani od početka do kraja pjesme) kao treće pjevanje.

šarajzl – žarač; krabula – maska; zakrabulen – zamaskiran; galge – vješala

Pjesme na standardnom književnom jeziku

ZAGREBAČKA KIŠA

Danas ću uzeti kišobran.
Želim glagoljiti o svojoj ćudi u plavetnoj kiši.
Želim zvučiti od topota ženskih potpetica po Ilici.
Želim živog stvora radosti.
Želim kod Cahuna pokriti svoje sljepoočnice
jednim finim šeširom.
Želim ohladiti dušu proljetnim pljuskom.
Želim miris iskre električnih tramvaja.
Iz Manduševca klokoće voda.
Neka žena poput ikone prilazi mom šeširu.
Interesira je radost mog bitka,
a ja joj kažem: „Ovo vam je od zagrebačke kiše!“

PREKO MOSTA GALILEJSKOGA

Trajanje i nestajanje
svetog Križa iz bjelokosti
na siromašnom cvijetu Afrike.
Sva judejska zemlja
propovjeda pod nogama istinu.
Dostojni bit ćemo Krista
kad gledajuć goluba iz vode
odbacimo uzimanje:
Galilejsko more i Evanđelje.
Trebamo ispovijedati ravnodušnosti
koje paraju mreže Nazarećanima.
Farizejske sljedbe
rastaču se novim svijetom
nemisli u sumracima.
Trebamo postiti da bi pričali o sebi,
trebamo napuštene i neviđene,
taj silan svijet Afrike...
među svima
gladuje ta ljubav!
Uziđimo preko daljina,
preko mosta galilejskoga.

Pristupiti pjesništvu kao ozbiljnomu projektu gradnje vlastita jezika/svijeta moguće je nakon okušavanja u različitim formama, poetičko-stilskim matricama i raznorodnim semiotičkim sustavima pjesničkih domašaja. Da je tomu tako, pokazao je mladi pjesnik Goran Gatalica svojim ukoričenim prvijencem Krucijalni test. Riječ je o pjesniku koji je po formalnome obrazovanju fizičar i kemičar, a istaknuo se u kajkavskom i haiku-pjesništvu. Kako se ne bi ponavljala stalna mjesta napominjanja dječjih bolesti prvih knjiga i početničkih gradnji poetike, možemo reći kako je riječ o jednome prilično zrelom, samosvojnom poetskom rukopisu. Prvo što je potrebno naglasiti njegova je pomna podijeljenost na tri ciklusa (“Kronike”, “Prolazna semantika života”, “Dodiri duhovnih kontinenata”) jer je ta činjenica u uskoj vezi s rasporedom tematsko-motivskih preokupacija. One pripadaju ljubavnoj, metafizičkoj i duhovnoj tematici.

Njihove se poetičke razrade odjeljuju, čime se postiže visoki stupanj autentičnosti pristupa, no na metarazini one se sjedinjuju u unutrašnjoj i vanjskoj koherenciji same zbirke, čime se snažno postiže dijalektička prožetost univerzalnoga i partikularnoga. Naglašavanje ove karakteristike dobiva važnost prilikom valorizacije i recepcije same knjige jer se prve knjige (gundulićevski porod od tmine) često odlikuju nesistematičnošću u pristupu, nedostatkom jasnije artikuliranoga poetičkog žarišta i šetnjom raznorodnim poetičko-stilskim perivojima, čija uporaba predmnijeva formu nad sadržajem. Osim tematske dorađenosti, rukopis se također ističe svojom stilskom dorađenošću. Na tom planu dominira maniristička metaforika, unutar koje posebno naglašavam fizikalnu metaforiku. Ona predstavlja novost u horizontu suvremenoga hrvatskog pjesništva i objedinjuje dvije autorove struke ili, bolje rečeno, dva poziva: onaj fizičarski i onaj pjesnički (fizikalno-poetske refleksije prisutne su na makrorazini u pjesmama “Eterične predrasude” i “Mnogostrukosti”). Maniristička metaforika predstavlja s jedne strane okrenutost napajanju s izvora poetskoga tradicionalizma, a s druge strane ba-ratanje složenijim pjesničkim poetikama, što je također znak visoke pjesničke osviještenosti…
Osim manirističke metaforike, nailazimo i na primjere metaforičkih iskaza koji se značenjski i smisaono deriviraju iz romantičarsko-simbolističkoga predmetnog i jezično-stilskoga sloja. Oni prianjaju uz tijelo pjesme čineći navedenu manirističku tvarnost lebdećom u značenju osjećajne metafizikalizacije (nezgrapna kritičko-esejistička formulacija), tj. olakšavaju recepcijsku moć diskursa (donekle preciznije teorijsko određenje). U obradi ljubavne tematike tvarnost postignuta manirističkim slojem pripaja se stvarnosnoj poetičkoj komponenti, karakterističnoj za najnovije hrvatsko pjesništvo. Taj poetički spoj ne funkcionira kao tip stvarnosnoga pjesništva s konotacijom, već kao razgradnja stvarnosnoga sloja i njegovo opredmećenje, tj. utiranje puta eri novih stvarnosti, kako sam pisao u nekim tekstovi¬ma o toj problematici. To je čini vrsno pozi¬cioniranom unutar estetski i poetički disperziranoga sustava stvarnosnoga pjesništva…
Poetički i estetski uzornim i najuspješnijim tematskim ciklusom smatram onaj duhovni, kojem je posvećen treći dio zbirke. Gataličina pjesnička duhovnost odlikuje se vještim impostiranjem ispovjednoga subjekta u diskursu lišenom patetične artificijelnosti ili sumanute moralističke pretencioznosti. Autentičnost toga lirskog glasa povezujem sa šopovskom zvjezdanom čistoćom novozavjetnih panhumanističkih oda i emocijskim slikopisjem duhovne doživljajnosti Sestre Marije od Pre¬svetoga Srca.
Hodati Gataličinom poezijom nalik je lebdenju u pregrađenim prostorima transcendencije sa smislom za sigurno tlo, otvoreni početak i otvoreni kraj.“
(Tin Lemac: „Krucijalni te(k)st“ krtitika na stihozbirku Krucijalni test, 2014., Zadarska smotra, br.1., 2015., Ogranak MH Zadar,)

„Traganje za riječima da bi se osmislio osjećaj bitka i nebitka sublimira pjesnikov senzibilitet, oplemenjuje njegovu samoću da bi istinski djelovao. Jer pjesnikov bitak jest i uspon i silazak do dna riječi koje nisu samo poredak već i složenost osjećaja što vodi do sama kraja pjesničkog iskustva: „Znam da ne postoji / jedinstveni teorem života, / ali grijeh je ne imenovati / postaje vlastitog sebe.“ (Grijeh)
Pjesnik zanemaruje ravnodušnosti prostora i nedovršene, neizgovorene riječi. Njegova je nakana trajnost i ustrajnost bića: „Ne postoji model / za upravljanje životom. /Proživljavam / svaki prijepor s tradicijom. / Imam jedan razlog / više za šutnju. / Moja skromna uloga / je slušati kulturu mišljenja.“ (Skromna uloga)
U najsažetijem smislu (sensu strictissimo) u predgovoru, kojem bolje pristaje riječ sentenca, pjesnik i književni kritičar Zvonimir Mrkonjić oduhovio je smislenost pjesničkoga prvijenca Gorana Gatalice: „Jednom riječju, tražeći svoj izraz i priključak za suvremeno pjesništvo, Gatalica nalazi više no što mu je potrebno“.
Doista: ovo je poezija našega vremena obojena fantastičnim, a u suglasju s prvobitnim vrijednostima. „Bez zasjede i bez osude; / ostali smo povezani / jer je tvoja duša bila mojoj slična.“ (Duši mojoj slična); „Pogledam li realno, / paradoks satova je tek krucijalni test / za koji naša metrika ljubavi / nema dimenzionalnosti“. (Krucijalni test)
U svojem vrsnom Pogovoru koji je znalački obuhvatio i imaginaciju i percepciju pjesnikovu, književnica Božica Brkan naziva ga „pjesnikom fizičarom“. Ovdje je dakako riječ o njegovoj struci i o neprikrivenoj mladenačkoj težnji da se istakne nečim novim, premda je istodobno vrlo privržen nekim ranije poznatim literarnim formama, gotovo strogih geometrijskih oblika, u kojima su se izvrsno „snašle“ njegove pjesme.
U današnjoj globalističkoj euforiji, koja potiče mlade ljude na „pečalbu“ za boljim životom, mladi pjesnik Goran Gatalica ispisao je mudre, nadahnute pjesme bez polemičkih metafora, pjesme stvarateljice vrijednosti kojima bi trebalo težiti (Molitva za život ovaj, Vukovaru, Duhovno vrelo, Mir duše, Neizrecivo, Preko mosta galilejskoga, Tihi krik Vukovara).“
(Ljerka Car - Matutinović: „Treba osluškivati pjesnike“ osvrt na stihozbirku Krucijalni test, 2014., Vijenac, br.547., 2015., MH Zagreb)